Jugoslovenski Rotar

jos jedno tj. da postoje granice mogućnosti međunarodnom služenju rotara, uopste, a u izvjesnim zemljama napose. Evropski klubovi na kontinentu pored toga pretstavljaju vise elitu nego li prosjek njihovog radnog podruéja sto im, bez obzira na njihov visoki nivo, zacijelo ograničava i jače direkfno širenje ideje međunarodnog služenja u šire slojeve. To saznanje ograničenih mogućnosti, pofaknuće nas na saradnju s drugim organizacijama s isfim i očuvaće nas od razočarenja Која зи сезјо sudbonosna za polet i buduće uspjehe.

No ma sa kolikom skepsom posmafrali Međunarodno služenje ro- ~

fara u Evropi, ono veé sada prelsfavlja jednu važnu aktivu. U atmosferi nesporazuma, nepovjerenja i borbe svih profiv svima u kojoj na časove izgleda da će valovi raspojasa prekriti evropsko tlo — rotarstvo na visokom oslrvu izdiže svoju luč Međunarodnoga služenja. Rolari vjeruju u fu luč, jer znaju da će jednom obasjafi svu Evropu.

STALNI SUD MEĐUNARODNE PRAVDE U HAGU

Dr Milovan Zoričić (R. K. Zagreb)

Već se u davna vremena pokazala fendencija da se uvede neko sudovanje u sporovima između država. No jednako kako je u razvoju samih država frajalo mnogo stoljeća dok je iz privafne justicije, u kojoj je svaki pojedinac sam sudio i svojom snagom nastojao bribavili si pravo, došlo do organizovanog državnog pravosuđa, kome se svi državljani moraju podvrći, fako i u međunarodnom živolu frebaju stoljeća i sve to veće jačanje pravne svijesti da bi se došlo do toga da se i države ne oslanjaju samo na svoju silu i moć, nego da svoje sporove izravnavaju na osnovu prava i sudovanja.

Daleko bi vodilo iznositi primjere arbifražnog sudovanja još iz vremena antikne Gréke, iz kojeg imamo dokaza o međunarodnom 5иdovanju čak iz VIli stoljeća prije Krista, jer je srednji vijek sa svojim feudalnim ustrojstvom i silovitim vladarima bacio daleko unafrag čak i neke veé ustaljene principe medunarodnog prava. Tek kada se je u vrijeme renesanse opel počelo iznosili ideje stare Grcke, potaknuto je nanovo pitanje rijeSavanja medudrzavnih sporova putem arbitraze ali je to za vrijeme apsolutnih vladara naslo tek vrlo malo odjeka. Novo doba mirovnog sudovanja nastupa tek od konca XVIII vijeka, kad je francuska revolucija srušila apsolufizam i s njim skopčane pojmove o vladaru po božjem pravu. U fo se dcba, kako to izvrsno kaže poznati učiislj međunarodnog prava Politis „pravda prestala smatrati nekim regalnim pravom koje može da vrši samo vladalac, pravda se shvaća kao posljednja sankcija slobode, jer se njome obezbeđuje zakonitost. Gdjegod se pojavljuje pravo, slijedi ga i pravosuđe, pa je stoga prirodno i logično da se dolazi i do međunarodnog pravosuđa, jer ı odnosi između naroda moraju bili bazirani na pravu.”

Od vremena francuske revolucije države sve češće posebnim ugovorima podvrgavaju svoje sporove pravorijeku izabranih sudaca (arbitrazi), pa je tako od glasovitog arbitrazncg ugovora izmedu Engle-

21

¢