Jugoslovenski Rotar

u svim mogućim sporovima sa ma kojom drugom državom, u koliko je ova takoder prihvalila fu fakulfafivnu klauzulu. Prema tome fu nisu unapred određene. ni države ni naročili ugovori ni sporovi, već se fu radi o prihvalu jedne орсепне obaveze, u čem se pravom vidi veoma znaini korak napred na pulu uvedenja obligatornog međunarodnog sudovanja. Dakako da ni fa obaveza iz čl. 36 statuta nije neograničena, jer ona izricito predviđa da se odnosi na sporove kojima je predmeTom: 1.) iumačenje kojeg ugovora, 2.) ma koje pitanje medunarodnog prava, 3.) opstojnost koje стјепјсе, Кој Бг, и koliko bude utvrdena, sacinjavala prekršaj međunarodne obveze i 4. narav ili орзед гераracije zbog kršenja međunarodne obveze.

Kako se vidi iz navedenoga fakultativna se klauzula él. 36. odnosi na sporove pravne a ne političke naravi, dakle na fakove, koji mogu da budu predmeiom sudskog riješenja. Ipak ni fu klauzulu države u pravilu ne prihvaćaju bezuslovno, nego redovno dodaju još i razne ograde. Tako je primjerice naša Kraljevina, kad је 1935 prihvatila klauzulu, fo učinila s naročifom ogradom da prihvaća nadležnost haškog suda na 5 godina i fo izuzev u onim predmetima, koji po medunarodnom pravu polpadaju pod pravorijek njenih nacionalnih sudova. Obaveza Jugoslavije u čl. 36. Statuta prestala je u jesen 1935 i do sada nije ponovljena, ali će fo vjerojafno uskoro biti.

Kad smo ovako u kratko prikazali nadležnost suda treba da se navede i kako sud radi. Tu valja prije svega istaći da svaka država imade prava da u senatu suda imade i suca svoga državljana kad god se radi o sporu, u kome je ona slranka. Ova se ustanova u glavnom obrazlaže pofrebom da u senatu sudac kome je poznato pravo dotiéne države i u njoj poslojeće pravno shvatanje, dok broj sudaca, pripadnika drugih država, uvijek daje punu garanciju da nacionalni suci neće moći naročilo usplivisafi na pravorijek suda. Sud naime uvijek radi s punim brojem sudaca, dakle, ako su sva mjesfa popunjena, sa 15 stalnih sudaca uz koje dolaze još ı dva suca ad hoc kad države, koje su u sporu, nemaju svoga državljana među sfalnim sucima. Ovi se suci ad hoc u pravilu imenuju iz redova. članova stalnog arbifražnog suda, u kome, kako je ranije rečeno svaka država može imali do 4 člana. Suci ad hoc u svim su pravima i dužnostima kod suđenja izjednačeni sa sfalnim na 9 godina biranim sucima.

U postupku pred sudom svaka sfranka ima pravo na dva pismena parbena akta (alegata), nakon kojih dolazi usmena rasprava. Drzavu zastupa pred sudom njen punomoénik zvan: agent države, a uz njega može da bude još i jedan ili više pravnih savjefnika (Conseil), koji takoder mogu govoriti pred sudom. |

Uredovni jezici suda i to potpuno jednopravni jesu francuski i engleski te svatko — stranka, sudac ili svjedoci — mogu da upotrebIjavaju ma koji od ovih jezika. Publikacije suda takoder se izdaju u oba jezika. Dozvoljena je i upotreba drugih jezika, ali se onda stranka mora pobrinuti za tumaéa na francuski ili engleski.

Nakon zavrseika govora zastupnika stranaka, koji takoder mogu svaki po dva pula uzeli riječ pred sudom, slijede vijećanja u nejavnim sjednicama. Praksa suda dovela je do јода да зе ома м!есапја sada vrše na slijedeći način: Svaki član senala i fo počevši od po rangu

24