Jugoslovenski Rotar

godine svet naći ponovo u pšeničnoj krizi, a za 1939/40 predvideo je da će, ukoliko u medjuvremenu ne bi došlo do smanjenja proizvodnje. nastupiti prava katastrofa. Ta predvidjanja već se obistinjavaju.

Viškovi pšenice izvozničkih zemalja za 1958/59 cene se na 5.1 milijon vagona, a uvozne potrebe zemalja-uvoznica na svega 1,4 milijona vagona, što znači da će na dan 50 Juna 1959 godine stokovi u izvozničkim zemljama iznositi 1.7 milijona vagona. dakle tačno onoliko. koliko su iznosili 1955 godine. kad su se bili popeli na najvišu cifru. Za 1959/40 godinu situacija pšenice u svetu. pod pretpostavkom normalnog prinosa, procenjuje se Još gorom: zasejane se površine nigde nisu smanjile, pa će stokovi Još dalje porasti. Sve bi to trebalo dati povoda za smanjenje zaseJanih površina, jer bi to u sadanjim prilikama u kojim, nažalost. ne možemo računati na povećanje potrošnje dizanjem kupovne moći ogromnog broja gladnih u svetu — bila jedina mera koja bi mogla rešiti problem. Medjutim. uvozničke zemlje. naročito u Evropi. vode. iz razloga autarkijskih i vojno-strategijskih, ı dalje politiku proširenja zaseJanih površina odnosno povećanja proizvodnje. A prekomorske se izvozničke zemlje, naročito Argentina i Australija. s obzirom na važnost pšenice u njihovoj privrednoj strukturi ı na rentabilnost proizvodnje i pri niskim svetskim cenama. odlučno protive svakoj restrikciji. Izgledi za primenu ovakve jedne mere u medjunarodnom opsegu nisu, prema tome. ni malo povoljni. S druge strane nema nade ni da bi se svetski uvoz pšenice mogao povećati. Visoke cene u uvozničkim zemljama Evrope, koje se drže na takvoj visini Jer ih se te zemlje ne mogu odreći radi zaštite svojih proizvodjača pšenice. kao ı slaba kupovna moć velikih importnih područja Azije. sprečavaju svako povećavanje potrošnje.

Ovakay razvitak stvari u svetu koji je, prirodno. doveo do ponovnog padanja cena na svetskom žitnom tržištu nije mogao ostati bez uticaja ni na naSu zemlju. Toliko više što pitanje cena pšenice kod nas ne tangira samo proizvodjače. nego ı potrošače. a to su gradovi i naši bedni pasivni krajevi koji poslednji visoke cene pšenice naročito teško podnose. Oni takvu cenu mogu podnositi samo kad se poveća opšta radinost kod nas ı u zemljama u kojim kao iseljenici žive članovi njihovih porodica. dakle kad njihova emigracija u zemlji ı na strani može povećati svoje zarade ı svoje doznake onima na domu. Medjutim. tekuća ekonomska godina kao ni iduće. koliko se može predvideti. ne nose u tom pogledu dobre perspektive. Pa ipak je Privilegovano izvozno društvo tekuću kampanju započelo cenom od 100— dinara koja Je bila za 100% viša od svetske paritetne cene. Za odredjivanje ovako visoke cene govorila su dva razloga. Posle nekoliko godina povoljnog: razvoja pSeniénih cena, i kod nas i u svetu. abruptno sniženje cene pšenici. u času najvećih ponuda na početku kampanje, moglo bi imati nemile reperkusije na čitavu našu narodnu privredu. Jer bi unelo uznemirenost ne samo medju proizvodjače nego i u ceo poslovni svet. Toliko više što Je prediduća kampanja okončana slobodnom cenom na domaćem tržištu od preko 245 — dinara. Pored toga. tada se Još moglo verovati da će velik deo izvoznog viška biti izvezen u preferencijalne zemlje: Nemačku (sa pripojenom Austrijom) i Čehoslovačku. Za eventuelne pak gubitke za ostatak izvoznog viška Privilegovanom izvoznom društvu su, na bazi tadanjih svetskih cen:.

328