Jugoslovenski Rotar

stajali na raspoloženju dovoljni fondovi, sabrani u predjašnje tri dobre godine.

Situacija se. medjutim. od toga vremena veoma pogoršala. KraJem 1958 godine. izvozni paritet naše pšenice pao Je na 50— dinara po kvintalu ı naše se domaće tržište našlo na trostruko višoj razimi cena od svetske. Zatim, smanjena Čehoslovačka. izgubivši važne indusirijske krajeve. otpala Je kao uvoznik naše pšenice. dok je izvoz u Nemačku. iako nam Je ova zemlja povećala kontingent. ograničen moguénostima platnoga prometa. Tako se pojavila opasnost da bi nas prilike mogle naterati u položaj da sa većim količinama pšenice podJemo na svetsko tržište ı da za te količine polučimo nižu cenu neso što se računalo u času odredjivanja početne intervenciome cene.

Tome se pridružio Još Jedan momenat: Ministarstvo poljoprivrede koje Je u početku bilo procenjivalo žetvu na nekih 275 hiljada vagona povisilo Je tu procenu početkom novembra 1958 na preko 500 hiljada vagona usled čega su se povisili ı izgledi za izvozni višak koji se već u početku kampanje cenio na 45 do 50 hiljada vagona. dok celokupni kontingenti sa preferencijalom koji se teorijski mogu iskoristiti iznose samo 25 hiljada vagona. Takav razvitak stvari kategorički Je nametao polrebu sniženja intervencionih cena pšenice. da se veliki gubitak od 100— dinara po kvintalu na robi za svetsko tržište kolikotoliko smanji, To je ı učinjeno 17 Januara 1959 godine: intervenciona cena smanjena je od 160 na 140 dinara po kvintalu pšenice na bazi našeg najboljeg potiskog kvaliteta. NiJe slučajno da je to učinjeno baš u to vreme. Taj Je momenat naročito izabran. Zbog malih dovoza. slobodne cene na domaćem tržištu porasle su ı držale se već duže vreme iznad intervencionih cena. Ni mlinovi ni posrednici nisu u to vreme imali zaliha. Jer ih Je povećana tražnja pred praznike pri smanjenoj ponudi iscrpla. Proizvadjači. pak, imali su preko šest meseci vremena da svoj proizvod unovče: ako ga nisu unovčili iz spekulafivnih razloga. sami su prouzrokovali da su odnosne količine zaostale da se plasiraju pod nepovoljnijim uslovima. Jer da su sa svojom robom izisli na pijacu u prvim mesecima kampanje, Privilegovano izvozno društvo bi Je tada otkupilo ı — s obzirom na ograničene mogućnosti u platnom prometu sa Nemačkom — izvezlo na svetsko tržište uz tadanje. osetno bolje cene. Proizvodjači ili. tačnije. Jedan njihov deo računali su, izgleda. da vraćanje visokih cena kakve su bile pri kraju prošavše kampanje u našoj zemlji kao i na eventuelne komplikacije u svetu koje. u sadanjim tmurnim vremenima. mogu abruptno izazvati katastrofu za koju proizvodjači vazda čuvaju pšenicu. Ovo raspoloženje ostalo Je nepromenjeno i danas, tako da se. bez obzira na opšte stanje cena pšenice u svetu, cene u našoj zemlji drže za preko 10 dinara iznad intervencionih cena. Ako bi ovo stanje potrajalo. mogao bi ovogodišnji izvoz omanuti i znatno pasti ispod procene. a pšenica koja bi se sačuvala izvezla bi se — ukoliko se ne obistine jezive nade nasih proizvodjača — tek do godine sa još većim neprilikama. Svakako, ova suzdržljivost naših proizvodjača ima i svoje dobre strane Jer Je. u ovim teškim vremenima. od velike vrednosti ı za našu zemlju da se u njoj. zlu ne trebalo. nadju veće količine raspoložive pšenice. Zbog nedostajanja podesnih magacinskih prostorija čuvanje hrane u velikim dimenzijama u zemlji, pak. moguće је

329