Jugoslovenski Rotar

svjetni. gospodarski ı društveni razvoj svijeta i čovječanstva.

Uporedno sa poljoprivrednom prosvjeéivanjem treba odmah otpočeti radom oko podizanja ı organiziranja gospodarstva na selu. To treba činiti zato. Jer Je gotovo 80% naSeg puéanstva uposleno u poljoprivredi, pa Je logična posljedica toga, da Je poljoprivreda glavni dio maše proizvodnje. Unatoč toga što Je poljoprivreda glavni dio naše proizvodnje, možemo gospodarsko stanje naših seljaka označiti na kratko ovako: „Seljaci su loše obučeni. slabo hranjeni, mnogo rade ı malo zaradjuju“.

Kraj ovakovog stanja razumljivo Je. da selo ne može napredovati. prem razni ideolozi pjevaju pJesme seljacima. u kojima im obećavaju bez svakog temelja skoro poboljšanje u njihovom životu. Medjutim je seljacima iz dana u dan sve gore. što oni ı sami najbolje osjećaju. pa se ima zahvaliti samo njihovoj velikoj strpljivosti, što se uvijek nadaju u poboljšanje svojeg teškog položaja. Nameće se pitanje. koji uzroci imaju za posljedicu propadanje sela i njegove privrede?

Ti uzroci su u glavnom ovi:

1) Pomanjkanje zemljišta. kojim raspolaže seljak:

2) prekomjeran porast pučanstva na selu obzirom na lagani tempo industrijalizacije:

5) manjkava naučno ratarska sprema:

4) prekomjerno cijepanje seljačkih posjeda:

5) nesposobnost seljačkih posjeda u konkurenciji sa velikim posjedom u pogledu produkcije ı promjene na tržištu:

6) pomanjkanje povoljnog poljoprivrednog kredita:

7) preoptereéenost javnim dazbinama:

8) pomanjkanje potrebnih komunikacija do tržišta.

Ovo su glavni uzroci. koji imaju za posljedicu propadanje našeg sela i ima i drugih manje važnih, koje se ne može pobrojiti u okyiru ovog kratkog prikaza. Želimo li spasiti naše selo ı njegovu privredu od propasti, moramo ga privredno reorganizirati, prosvJetno pridići. socijalno preporoditi. a to je moguće polučiti samo tako, da sistematski uklanjamo navedene uzroke. koji imaju za posljedicu propast sela.

Prema statističkim podacima bilo je god. 1950. u našoj državi ukupno 4,770.000 seljačkih porodica od kojih 459.000 nisu uopće imale obradive zemlje. pa su prema tomu članovi tih porodica. koji iznosi 20% cjelokupnog pučanstva ili 5.000.000 duša bili čisti seoski proletariat. Prosječno po 15 hektara zemlje imalo je 3.329.000 porodica ili 09% svih gospodarstava. a sa prosječnim posjedom od 2 do 5 hektara bilo je 184.000 gospodarstava (4%). te sa posjedom od 5—10 hektara 4'05% gazdinstva. Samo 29% gospodarstava imalo Je veće posjede od 10 hektara.

Poznato je. da je 5 hektara minimum posjeda potreban za čedan život seoske porodice. jer se istom za takav posjed isplati nabaviti gvozdeni plug. drugo potrebno orudje i drzati tegle¢u marvu.

Ove brojke nam jasnu kažu. da je na selu život vrlo tezak i da je pomanjkanje zemljišta jedan od glavnih uzroka takovom teškom stanju sela, jer najsposobniji seoski gospodar ne može uspješno gospo-

558