Jugoslovenski Rotar

su naučili Indijance urarski, štamparski, rezbarski i još mnogi drugi obrt, te se još i danas u crkvama Paraguaya nailazi na prekrasne rezbarske radove Indijanaca. Naročito su Isusovci u svojoj državi kod Indijanaca razvili smisao za poljoprivredu, podižući farme, velike voćnjake i povrtnjake, a sve je pripadalo za\ednici, te bilo upravljano od samih Indijanaca pod nadzorom Isusovaca.

Ova isusovačka država koja Je krasno cvala i napredovala i koja je uzorom mogla poslužiti kolonistima, izazvala je radi svojeS velikog prosperiteta zavist kolonista ostalih krajeva. Sa strane kolonista počele su se dizati tužbe španjolskoj vladi protiv isusovačke države, da se Jezuiti obogaćuju, da su lukavi trgovci, da su uzeli monopol na Yerba Matč (paraguayanski čaj) i sl. Na taj način uspjeli su kolonisti da je španjolska vlada, kad je isusovački red bio ukinut u Španjolskoj, protjerala god. 1767 Isusovce sa područja Paraguayva. Posljedica toga je bila, da su nadošli kolonisti i upravne vlasti sva ova napredna 1 сујегпа роdručja opljačkali, stanovništvo se je razbježalo, a cijeli kraj postao je opet potpuna pustoš.

Već pod konac 16 stoljeća bilo je u španjolskoj Americi 6 nadbiskupa i sve do u predvečerje borba za samostalnost crkva Je vladala cjelokupnim kulturnim životom Južne Amerike. Sve do 18 vijeka prosvjeta je bila potpuno u rukama crkvenih redova, a dvije najstarije univerze Juzne Amerike u Limi i Kordobi osnovali su redovnici.

Spanjolska se nije pokazala dobrim kolonizatorom. Cijela njezina kolonijalna politika sastojala se je samo u tome da se sve iz Novog Svijeta samo iscrpi, da se stvore sredstva za Jačanje položaja Španjolske kao velesile. Španjolska nije razumjela da veliko prirodno bogatstvo svojih kolonija iskoristi jednako u korist svoju, kao ı u korist svojih kolonija, već ih je smatraia jedino vrelom iskorišćavanja. Krasne radove od zlata Azteka ı Inka koji su imali osim materijalne i neprocjenjivu umjetničku vrijednost, odvezli su Španjolci u Europi ne radi njihove umjetničke vrijednosti, već su ove krasne radove topili i kovali novac.

Ovako loši kolonijalni sistem i pogrješna politika matice zemlje prema svojim kolonijama i kolonistima dovela je prirodno pod konac 18 stoljeća do težnje za samostalnoSéu i otcjepljenjem španjolskih kolonija Južne Amerike.

Revolucionarni pokret počeo se je polako širiti u cijeloj južnoj Americi. Započeo je traženjem da se veéa briga posveti odgoju naroda, budući da Je samo jedan mali dio puéanstva znao čitati i pisati; zatim se je tražila neodvisnost sudaca, uklanjanje kolonijalnog feudalizma i monopola na produkciju i trgovinu te konaéno ukidanje ropstva i plemstva. Revolucionarni pokret bio je k tome dobio potstreka dogodajima u Evropi kad je Napoleon upao u Spanjolsku.

Ratovi za oslobodenje trajali su punih 14 godina od 1810 do 1824 godine. Najznamenitiji vode revolucionarnog pokreta bili su na sjeveru Bolivar, a na jugu San Martin.

God. 1811 Venezuela se prva proklamovala samostalnom i

225