Jugoslovenski Rotar

više velikih sila istodobno znatno ekonomski interesovane, te bi direktno političko uplitanje jedne velesile odmah izazvalo druge velike sile. :

Ali najveću smetnju uplitanju evropskih velikih sila na juznoameričkom kontinentu pretstavlja poznata Monroe-doktrina. Prema toj nauci Sjedinjene američke države dale su na znanje da nijedna evropska sila ne može više bilo koji dio Južne Amerike smatrati mjestom svoje buduće kolonizacije i da bi Sjeverna Amerika smatrala opasnim po mir i po svoju sigurnost, ako bi koja evropska velika sila pokušala silom istupiti ili uplesti se u unutarnje prilike bilo koje južno-američke države.

lako je Južna Amerika Monroe-doktrinu isprva sa zadovoljstvom primila kao obranu protiv uplitanja evropskih država, pobudila je ta nauka poslije sumnju da bi ona mogla poslužiti Sjevernoj Americi da se sama počne uplitati u prilike južnoameričke. Zato je od sredine prošlog vijeka bojazan pred Sjeverno-američkim imperijalizmom stalno rasla. Ovaj strah ojačao je i opravdao Sa je rat Sjeverne Amerike protiv Meksika, postupak prema republici Kubi, te odcijepljenje Paname od Kolumbije g. 1903, Sto je uslijedilo potporom Sjeverne Amerike samo zato da se moze uz povoljnije uvjete dobiti koncesija za gradnju Panamskog kanala.

Južno-američke države nisu nikad pokazale interesa da se angažuju u bilo kojoj formi u svjetskoj politici, dok nije strah pred »Yankee-imperijalizmom« Juznu Ameriku početkom ovoga stoljeća ponukao da svoje odnose s Evropom ojača. Prvi njezin korak bio je sudjelovanje na drugoj konferenciji u Haagu.

Također je karakteristično da su poslije rata sve Južnoameričke republike stupile u Društvo Naroda. To su učinile iz dva razloga: prvo, stalna bojazan pred sjevero-americkim imperijalizmom, a drugo, nadale su se da се Liga Naroda rijeSiti sve teritorijalne i grani¢ne sporove kojih je joS mnogo postojalo između pojedinih južno-američkih država.

Ali kako je radi nove orijentacije Sjeverne Amerike prema južno-američkim državama, a to je došlo do izražaja u miroljubivim izjavama pretsjednika Roosevelta kao i u zaključcima posljednje panamerikanske konferencije u Montevideu 1933, počeo iščezavati strah pred sjevero-američkim imperijalizmom i kako Liga naroda nije bila kadra riješiti nijednoga spora između pojedinih južno-američkih država, prestao je njihov interes za Ligu naroda. Žato su posljednjih godina gotovo sve južno-američke države istupile iz Lige Naroda, dok je Brazilija istupila već 1926, pošto nije kod Lise Naroda uspjela da bude priznata kao velika sila.

ZAVRŠETAK

Mi smo Evropejci naučeni ime »Južna Amerika« upotrebljavati kao jedan skupni pojam. To dolazi otuda, što od 10 južnoameričkih republika 9 ih imade zajednički španjolski jezik, samo Brazilija ima portugalski. Stanovništvo u svim republikama je katoličke vjere i od početka prošlog stoljeća imaju sve te repu-

243