Jugoslovenski Rotar

Gdje je ta veza prekinuta: gdje nema fradicija prošlosti pustoš je i lutanje po mrfvoj pomtčini bez putokaza, jer prošlost je zvijezda vodilja narodima kroz sadašnjicu u budućnost. 1 najbolji je učitelj. Teško svakome narodu koji iz svoje prošlosti ne crpe snage i oduševljenja, znanja i vjere i koji ne može pročitati sa njezinih svijetlih i tamnih stranica kako da se snadje u sadasnjici, kako da osigura sebi još ljepšu budućnost.

Dan mrtvih oživljava našu misao, toliko zaokuplienu svagdasnjim brigama i poslovima, pa nam iznosi pred oči slike i sjene naših dragih pokojnika, sjedinjuje nas s njima, ispunjava nas i bolom i radošću kao da su nam se s dalekoga puta vratili oni koji su davno, davno ofputovali, pa efo iznenada došli opef k nama onim istim putovima kojima éemo i mi svi danas sutra otputovati fe se i mi, u mislima, željama i čežnjama naših milih, navraćati od vremena do vremena svojima u pohode. Jer ne staje nam u pamet da je nefko od naših najdražih zavijeke iščeznuo. Ofputovao је 1 vratice se. !I mi ćemo olputovati i naći ćemo se.

Ta sav je Zivot samo rastanak i sastanak.

Gdje sve nisu širom svijeta rasijani i razasuti, neopojani i neoplakani grobovi naiih starih. Na njima nije nikad ni fanka svijeća planula ni samilosna suza prolivena. Tudje majke čak su njima svoju djecu plašile. Mi smo se kroz stotine godina borili za svaki pedalj zemlje svoje, ili smo bili vojnički fabori, spremni vazda da se bijemo i grobove ostavljamo u tudjini za slavu sulifanovu, za moc cesarovu, za gospodstvo Venecije. Nije bilo rata ni razboja gdje nasi nisu krvi proljevali, redajući na svojoj zemlji grob do groba, ostavljajuci kosti u tudjini. A tudjina je i mrtvacu feška.

Pa kada pohadjamo grobove svojih najdražih: kad palimo svijeće i vijemo vijence, sjećajmo se vazda svih Srobova naših starih, velikih i malih, znanih i neznanih. Koračajmo stopama praotaca i putovima koje su nam uravnavali i obilježavali svojom duševnom snagom i junaštvom, a i svojom zlom sudbinom. Mi smo krv njihove krvi, srce njihova srca i vjeéna zadruga i zajednica onih s ove i onih s one strane groba i zemaljskoga života.

4 crnoj zemlji kao da nikada nije dosta ljudskih žrtava. I opet bjesni u Evropi raf. Koliko je već dosada za vrlo kratko vrijeme pokošeno ljudskih života, oboreno moralnih i mafetiJalnih snaga i vrednota, i to nama tako blizih i dragih, i gdje ce se to krvavo kolo zaustaviti? I koga li će još u svoj vrtlog potegnuti? Ali dok su grobovi peéatom vjecne Sutnje zakovani, zivot

202