Književne novine

May?

BIRANA S.

S198

27 a,

+ |___Dobro je poznato da se naš pozoOrišni život odmah posle oslobođenja | našao pred čitavim nizom za onaj tre| ___nutak nesavladljivih, pa čak ni do da___nas još u potpunosti savladanih problema i zadataka: sva naša pozorišnoumetnička sredstva i njihove mogućnosti pokazali su se oskudnim pred | __ Ogromno naraslim potrebama novoga | ___tempa i obima našega kulturnoga života. Pozorišta su nicala na sve stra| ne, jedno za drugim, a nije bilo naj čina, pa ni danas ioš nema načina da i Be sve njihove potrebe u punoj meri _ zadovolje i praznine srećno popune. i Proređenim kadrom profesionalnih | ____glumaca valjalo je obezbediti ponov| ___ni rad svih predratnih pozorišta, a uz njih i velikog broja novoosnovanih državnih, što se sve nije moglo postići bez znatnijega' priliva amatera i diletanata. Ako su takve teškoće bi3 le sa glumcima, bilo je daleko teže, -) pa jeste još i danas sa rediteljima, čiji je broj kod nas bio nedovoljan i u skučenim „predratnim pozorišnim neprilikama. Zatim, u jednoj dušman–i „ski, do gola opljačkanoj zemlji valjalo | je obnavljati uništene, razvučene i pohabane pozorišne garđerobe, i stvarati mnogo potpuno novih. Ni pogođnih pozorišnih zgrađa nije bilo u dovolinom broju. Može se slobodno reći đa je oslobođenje naš pozorišni život zateklo u fazi u kojoj je pozorištima, naročito onima van najglavnijih kulturnih centara, nedostajalo skbro sve osim publike želine slobodne reči i svežeg pozorišnog života. Ako je takva situacija bila u većini naših pozorišta u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj, trostruko teža morala ie biti u aprilu 1945 osnovanome Makeđonskom narodnom teatru. Opšte teškoće našega pozorišnoga šivota, zajedničke svima našim republikama. kođ Makedonaca bile su pojačane njihovim „sasvim „izuzetnim prilikama: Makedonci zaista nisu imali ništa, bar na prvi pogled. Pozorišna tradicija im je neđostajala u potpunosti: do osnivanja ovoga pozorišta nije još bilo pozornice sa koje bi se ikada bila čula iz života izrasla makedonska reč. Ni glumaca nisu imali, nikakvih, ni dobrih ni loših; ni dramske literature, ni izvorne ni prevedene; — ničega, dakle, što čini OSnovne preduslove normalnog „pozorišnog života. jer nisu, naravno, imali ni publike. Čak, nisu imali ni naučno fiksiranog svoga jezika. ni književnog ni scenskag, Pa ipak, od prvoga dana. Makedonci su imali upornosti i ljubavi, mnogo svesti i savesti. Pored svih teškoća, sređ kojih je valialo stvarati zaista sve ispočetka, Makedonski narodni teatar počeo je sa radom, a sada ima za sobom već tri godine delatnosti. Nije rikakvo čudo ako Makeđdonci hitaiu na njegove preistave „i ispunjuju ih do posledniega mesta. Za niih on odista može biti škola, i

ne mala, pa svakako i jeste to.

Niihova turneja po Jugoslaviji, tokom koje su se oni, na svome putu za Zagreb. Ljubljanu. Sarajevo i Du-= brovnik. prvo zadržali u Novom Sadu (31 marta, 1 i 2 aprila), omogućuje da se rad toga pozorišta odmeri i sa šireg, manie jednosiranof i vanmakedđonskog stanovita, a njihovi rezultati da se rasmotre i u osvetlienju tako različ'tih sređina kakve su one kroz koje će Makeđonci proći. Može im to samo koristiti. Jer iako pojava Makeđonskog narodnog teatra po glavnijim kulturnim središtima Ju-

pokudi, yeć i da da izvjestan životni stav, njegova knjiga može promašiti Takav je, po našem mišljenju, slu-

čaj sa nekim pričama Jelene Bilbiie

— ona. inače ima izvjesne poezije u evokaciji svoga djetinstva na selu

— u knjizi »Briki i druge priče« »Prosvjeta«, 1946 g.). Osnovno što bi tre-

balo preko ovih nekoliko priča da se

kod djece razvije jeste osjećanje pofrebe za slobodnim životom. Ali se slobođa, kroz razvoj priče i njen ishod, maglovito pa i negativno definiše kao bježanje iz rđavih odnosa i rđave civilizacije — u prirođu i neko prirodno stanje bez mnogo potreba. Tako, na primjer, sobni mačak Petruša koiega pisac tjera da ostavi kuću u kojoi je obilato živio, odlazi u siromašnu kuću

ma periferiji i tamo ša sirotinjskim mačkama lovi miševe. Sad mu je ži-

vot »pun senzacija, zabave i svežine«.

Kad je jednom bio u opasnosti da ga

| ___uhvati stara gospodarica i odvede bogatoj kući, on je, kao oparen, stru-

a gnuo preko taraba i krovova, te ie tako spasio — slobodu. Naravno da nije daleko zaključak kako je bolie - biti siromah nego bogat. Iđeja slo|_____ bode nije mnogo srećno ilustrovana u | ___»Skoku« ni u glavnoj priči »Briki na manevrima«, jer pustolovine psa Brikia najprije mogu kod djece izazvati __ _naklonost ka nedruštvenosti, ka anarhičnosti. Nekoliko priča sa jasnim i ___ pozitivnim stavom „prema socijalnoj ____tematici (djelimično »Čaplja« i »O lie-

| | šnicima«) ne mogu znatno izmijeniti | utisak da je osnovna crta Bilbiine | __knjige izvjesna idđeina neprečišćenost.

Veći dio knjige napredno orijentisanog pisca Josipa „Pavičića »Dieca majke zemlje« (izdanje Omladinskog nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb 1946) ima dvojak cilj: da upozna dijecu sa nekim životinjama, a naročito sa šišmišem i ćukom, i da, na veoma zaobilazan način djeca upoznaju svi-

3) jet i sebe same preko lekcije koje, mjesto Pavičića, đacima daju svojoj

· djeci šišmiš i ćuk. U toku toga vrlo dugog i nategnutog., herbartijanskog uzajamnog učenja i mučenja dieci će

se otkrili da čovjek ima ruke, prave

7 »hvataljke« koje ne miruju od iutra | do mraka i um kojim OG da | u i iz »crn lupa ispaškoli, gdje se iz aBdnčadis go Sličnih

goslavije ima i mora imati i politički i kulturno-manifestacioni „karakter, nemogućno je, ako se pažljivo prati igra te trupe, a da se ne naglaše već dosadašnji uočljivi rezultati najmlađega jugoslovenskoga pozorišta. Najzad. put koji je ta mlada wrupa prevalila za tri godine rada toliki je, i uspesi koji se iz njihove tri pretstave vide takvi su, da se o njima već sada može, pa i mora govoriti i kritički,

'bez konvencionalnog iscrpljivanja u

isključivim pohvalama njihovome pionirstvu, koje je, kao svako pionirstvo, vrsta heroizma, Verovatno tako misli i rukovodstvo Makedonskog narodnog teatra kada je krenulo na umetnički ovako odgovomu turneju, na takvu zamisao ukazuje i složeni sastav njihova repertoara.

Repertoar im je nesumnjivo reprezentativan: jedan Nušić (»Sumnjivo lice«), jedan Ostrovski (»Unosno mesto«), jedan Gogoli (»Ženidba«), Po njemu se vidi da Makedonci ne beže od teškoća, pre ih traže. Put od folklorne melodrame do ruskih „klasika koji su oni prešli očevidno ih ispunjuje verom u sopstvene snage, željom za najvišim pozorišnim ostvarenjima. Njihov stalni i neprekidni uspon i težnja ka višem i najvišem vidljivi su već i u ovakvome sastavu njihova repertoara.

U njihovoj igri skoro podjednako su upadljive i njihove slabosti i njihove vrline; kolikogod ove druge valja respektovati, toliko one prve ne treba prećutkivati. Vrline su im u prvom redu one koje su im omogućile da se u jedinstvenu celinu slije taj kolektiv mladoga sveta oduševljenog za pozorišnu umetnost; možda baš mladost glumaca Makedonskog narodnog teatra omogućuje najpre ovakvu strogu i disciplinovanu slivenost cele njihove družine. Velikoga glumca koji bi se naročito isticao nema u tom simpatičnom ansamblu: sve ambicije i talenti podređeni su vrhovnome principu zajedničkoga rada; sve se poviia kao jedna celina, Kod njih je mnogo samoodricanja, i zato mnogo harmonije; mnogo discipline, i mnogo vere u disciplinu. Zatim, mnogo osetnog, skoro seminarskog mira od studija, od proučenosti, od ispitanog. Oseća se da se u ovoj trupi slavna knji-

Omlađinka s Pruge Crtež P. Karamatijevića

da i o tome treba nešto reći dieci. Evo šta je rekao: »Tata je s drugovima pobjegao u šumu da se bori za slobodu...« (str. 127). Ako se svemu cvome doda da u knjizi ima »preraznih životinja«, da se u njoi kaže »unutri« itd.., da djeca mogu tamo čitati dosta besmislenih vještačkih infantilnih stihova (»Dirli, darli, dirli, darli kad smo bili sasvim mali i DO pijesku čeprkali.. Dirli, darli, dirli darli« itd.,) onda je zaista orravđan= reći da kriterijum izdavača nije bio visok.

Ako Josip Pavičić upoznaje djecu sa prirodom i čovjekom preko »izlaganja« šišmiša i ćuka, to Sima Cucić (»Ir Moca hoće da ide u školu«, izdanje Matice Srpske, Novi Sad 1946 E.) koristi dva đaka, Mocu i Mimu. da preko njihove priče prikaže školovanje djece iz siromašne seljačke i gospodske kuće za vrijeme bivše Jugoslavije. Čitalac će moći doznati da se Moca kao siromah teško školovao. da je jedan napredni učitelj volio djecu. a da je učitelj reakcionar uspio sa agitacijom da samo gospodska djeca produže gimnaziju. Ali se i Moca s njima progurao. Gospodska dieca

ı Mocu ne trpe, već mu zagorčavaju

život. sve dok se preko iednog pismenog zadatka nije utvrđilo da je vrlo pametan. Tada se mire. a klasne razlike nestaju, čak gospodska djeca daju čast Moci. To je siže knjige. Ali, kad se pređe na pojedinosti, onđa se mora istaći da u prikazivanju.dječjeg života ima toliko grubog naturalizma. retuširanog izvjesnom komikom, da ova knjiga može negativno uticati na mlađe čitaoce. Evo primjera. »Tako je broćasti Jožika, koji je imao šaku kao ripida, postao naš punopravni „član. Možda je kod te odluke uticalo i to što je on imao lepuškastu rođaku. Vaviku koja nas je sve uzbuđivala... Primetili smo da on (dječak Hipa) uvek nađe da se sakrije oko Vavike. Najradije su odlazili u šupu, na tavan. Tamo je bilo puno sena. Znali su tako da se uvuku da ih ni đavo ne bi našao. Vidi ti Hipu što je momak! Nema šta!, (str. 12 i 15), a Vavika je piljila u Mocu baš kao mačka u žižak (str. 66). Ništa manje neće negativno uticati ni ona, može se reći mnogo=broina mjesta, u kojima se prikazuju tuče između djece raznih narodnosti. krađe trešanja, ili čuvanje straže dok _ " krađu, što je jedno te isto, kra-

uruza, ubacivanje pijeska u

Crte. ~

DON Gostovanje Makedonskog | narodnog teatra u Novom Sadu

ga Stanislavskoga proučavala strasno i pretiresala fanatički. Svugde tragovi solidnog, temeljnog rada: za tri godine petnaest premiera, igra se bez šaptača. Stil glume je realistički, dosledan; inscenacija nije uvek takva, ali kada je najuspelija, takva je i ona (drugi čin »Sumnjivog lica«, prvi čin »Unosnog mesta«)., U ovome pozorištu sasvim sigurno niko ne veruje u slu\čajnost, u nađahnuće, i ne računa s njima; znaju se principi, i računa se samo sa njima. \

Slabosti su drukčije. One su od dve kategorije. Kađa su nošene onim što

je neizbežno u mlađome pozorištu sa-

stavljenom uglavnom ođ prvobitnih amatera i dojučerašnjih diletanata nesigurnošću, nerazrađenošću, krutošću, neinvencioznošću —, one su i tada u maniru, stilu i duhu opštega ideala ove trupe: ne hteti nadvisiti nikoga, pokoriti se opštem. žrtvovati mnogo, ne iskoristiti sve što bi se moglo ako princip nalaže da se ne sme. U takvim trenucima mnogi naš profesionalni glumac ni danas neće odbaciti jevtin efekat, iskoristiće ga sebično i nemilosrdno. Kod Makedonaca nema takvih arlekinijada. Ima padova, ali nema zasenjivanja; pre čak izvestan strah da se i lično izdvoje, do kraja pokažu. Eto, pri kategorizaciji slabosti, ispadaju opet vrlihe. Vrline i jesu, na kraju krajeva, mnoge „odlike koje karakterišu glumačke slabosti makedonskih glumaca: moralna je hrabrost i veliko umetničko poštenje ne činiti se boljim no što jesi, smefi otkrivati i svoje slabosti, ali izdržati uz princip, istrajati uz ideal u koji

'se veruje i kome se teži.

Druga kategorija slabosti makedonskih glumaca stvar je ozbiljnija. Ona opet izvire iz postulata njihove hudožestveničke glume, Oni su stvari mnogo studirali, probleme obrtali i zagledali sa svih strana, metodički,

' analitički, hladno i opasno jednostra-

no. Njihova igra je ma mahove mozaički iscepkana, bez vrelog stvaralačkog daha, stuđena. Oni govore bez mnogo ekonomičnosti: sa dugim, umrftvlienim pauzama, govorom Ssporim, kao pospanim. Kao da u ovom pozorištu postoji vršfa uživanja od reči kao takve. To osećanje sam imao tokom sve tri večeri. Otkuda to obrtanje reči, naslađivanje njima kao nekom poslasticom, — pitao sam se. Da li je to donela sobom dugo sputavana mogućnost da se makedonska reč izgovara ovako slobodno, svečano, sa rampe, u tekstu optužbe. zajedljive satire, vedre šale? Možda je to.

Od tri pretstave najzanimljivija je bila komedija Ostrovskoga, iako igra~

' na pretromo; stilski najčistija Gogo-

ljeva »Ženidba« Nušić je ipak bio najčvršći i sa najviše preliva, života i slivenosti. Bile su to prijatne tri večeri. U makedonskom jeziku, onak= vom kakvog smo ga čuli sa usana članova Makedonskog narodnog teatra, oseća se još neđovolina „akcenatska ujednačenost, sluti leksička nesigurnost i traganje, ali je fraza neobično meka i melodđična, jezik razumljiviji nego što smo očekivali. To je bilo vrlo prijatno saznanje.

Makedonski narodni teatar rađi ozbiljno, strasno, sa studijom, kako jedino vredi. To je krupna, ogromna stvar. To je ono čemu se od Makedonskog narodnog teatra mogu poučiti mnoga naša pozorišta.

Mladen LESKOVAC

džepove prolaznika i prišivanie sukanja jedne za drugu, za koje se u knjizi kaže da je lepa ali i opasna igra.

Zadatak ovoga članka nije moglo biti detaljno pretresanje cjelokupne, dječje literature kod nas. Ali i na osnovu primjera koji su pomenuti možemo tvrditi da i u sadržaju i u formi naše današnje literature za djecu ima i nekritičnosti, i znatnih zaostataka prošlosti, pa i izrazito teških pojava. Zato se problemu dječje literature mora posvetiti mnogo više pažnje i nastojati da naša djeca ubuduće budu po šteđena od svih štetnih uticaja a da dobiju u ruke knjige koje će ih potsticati na rađ i na stvaranje, na ljubav prema domovini, na oduševljenje prema narodnoj borbi i njenim junacima, i izazivati interes za nauku i prirodu Uvjereni smo da kod nas ima dovoljan broj pisaca koji bi u ovoj oblasti stvaranja mogli imati znatnog uspjeha, no pod uslovom da se ne oslone samo na svoj dar, već da temelino prostudiraju probleme tema i načina obrađe dječje knjige. Bogata sovjetska dječja !iteratura, zatim rasprave i članci sovjetskih i ruskih klasika o dječjoj knjizi poslužiće im kao siguran putokaz. I naši peđagoški časopisi, koji se da sada tako reći nijesu ni bavili pi-· tanjima dječje literature, morali bi doprinijeti raščiščavanju mnogih pitanja, između ostalog i pitanja koje i kakve bajke mogu vaspitno djelovati, kada pouka može biti vaspitna itd,

Ali kako se ovdje radi o poslu koji mora đuže trajati, jedna stvar se može i mora odmah preduzeti, naime pojačati budnost pri izdavanju dječje literature. To je mogućno kod izđava~

čkih preduzeća države i narodnih or- .

ganizacija. A nasuprot tome, treba obratiti budniju pažnju rađu privatnih izđavača, naročito onih koji na tri priče o podvizima engleskih oficira, avijatičara i špijuna izdaju po jednu priču iz naše borbe i borbe naroda Sovjetskog Saveza, a sve to zajedno prikazuju na amerikansko avanturistički način. (Činko »Rus« A. J. Ivković, edicija »Kratka novela«, Beograd 1946 g.) Nema razloga da se trpe busije neprijatelji protiv naše djece i naše kulture. |

NO Odgovorni urednik: Jovan Popović, Beograd, Franćuska, broj 7? — Štam p Glava omlađin ke s Prugsu ; | . (so eJN JOU Lao

· KNJIŽEVNE.NOVINE 0 Smrt · Dragoljuba Gošića

Dragoljub Gošić prešao je u Narodno pozorište u Beogradu u vreme kada je u njemu bila čitava plejada veoma obdarenih glumaca. On je tu zauzeo svoje mesto, Igrao je uloge i u viteškom herojskom repertoaru i u

građanskoj drami, Uvek je bio markantan tamo gde je trebalo oživeti likove od autoriteta, sa strogim crtama, likove čvrste volje, one koji ubeđuju snagom svoje sređenosti, koncentracije duha, trezvenosti, logičnosti i ra·zumnosti, koje ne izgaraju svoj život u strastima. Ako je igrao ulogu oca, a takva mu:·je uloga najbliža bila, to je bio. otac patrijarhalnog kova, čija se reč ne poriče, koji nosi u sebi strogo moralan stav u odnosima i prema porodici i prema okolini. To moralističko, kao i rezonersko, bilo je jako izraženo u glumačkom stvaralaštvu Dragoljuba Gošića. |

. Njegov interes je privlačio nacionalni repertoar. Tu je s najvećom ljubavlju prilazio likovima naše sredine tražeći u njihovim crtama tragove i izraze patrijarhalnog života. Njemu su bila veoma bliska dela Janka Veselinovića, Milovana Glišića, Stevana Sremca; ona dela u kojima je hteo da nađe likove koji su iščezavali sa prohujalim epohama. On se najradije prihvatao režija nacionalnih komada. U

režiserskoj obradi nacionalnih koma-

da iz naše prošlosti nastojavao je da

sačuva boje i dah starih vremena, Ako se pregleda sve šta je Drago-

ljub Gošić igrao u toku svoje gluma-

čke karijere, naći će se veliki niz raz- –

novrsnih uloga kako iz nacionalnog repertoara, tako i iz repertoara svetske dramske literature. On je bio vrlo koristan i vrlo upotrebljiv glumac. On je bio glumac za koga se znalo da neće podbaciti u ulozi, jer je svaku ulogu obrađivao studiozno i vrlo savesno. Njegova odlika i kao reditelja i kao glumca bila je velika savesnost. lako je pripadao „onom periodu glumačke umetnosti kod nas, u kome je jako gajena patetičnost u reči i gestu, jako su mu naklonosti bile upućene i ibsenovskom featru i onom teatru koji neminovno mora biti okružen olujama i grmljavinama, on nije zastao na tim svojim naklonostima. Osećao je preporod pozorišne umetnosti, njen razvoj u realizmu i trudio se da shvati savremene realističke metode kako u glumi, tako i u režiji. Gošić je imao velike vitalnosti u radu, i onu marcijalnost koja je bila karakteristična za njegovu glumu pokazivao je i u studiji režije i u poučavanju mladih glumaca. Na radu je njegova prilježnost, marljivost, revnost i zauzimljivost išla do pedantnosti. Gošić je imao onu klasičnu želju glumaca: da umre na pozornici. Sa slabim zdravliem igrao je tešku uloBu starog Glembaja u Krležinoj drami »Gospoda Glembajevi«. Tu je, u stilu· glumačkog perioda kome je pripađao, pokazao opet onu autoritativnost, serioznost, gospodstvenost, one osobine koje su mu bile svojstvene kada je kreirao likove Šekspira i Ibsena, I onu patrijarhalnu težinu i oštrinu, onu myskost karaktera ljudi starih vremena iz naše sredine, dao je u Hadži-Tomi u »Koštani«, čiju

režiju je prihvatio sa pasijom koja je ·

takođe bila njemu svojstvena. Njegove režije Nušićeve »Gospođe ministarke«, 'Krležine drame »Gospoda Glembajevie (režirao u zajednici sa Hugom Klajnom) i Stankovićeve »Koštane« stoje na pozornici. On je dao doprinos stvaranju pozorišne umetnosti posle oslobođenja, unevši u to stvaranje svoja velika glumačka iskustva i vrlo živu radnu. energiju. 1 Velibor GLIGORIĆ

Na Pruzi Ortež P. Karamatijevića'

, Hi

· partizanima«,

arija MOTO) Beograd, Dečanska S

| maćih,

} |- . Ni 1 Mi ra : » NK | i · ZOV Y — T “ · 8! ' 1

KULTURNI ŽIVOT SARAJEV

Brzinom koja je svojstvena poletnom stvaralačkom elanu naših oslobođenih naroda, Sarajevo, kao i mnogi naši gradovi, „mijenja svoj izgled. Gdje su bile ruševine i straćare, niču moderne stanbene zgrade, državna nadleštva, ustanove, fabrike; gdje su bili uski pokaldrmisani sokačići, prosječene su široke asfaltirane ulice; gdje su bila stara ograđena groblja procvjetali su *dječji vrtovi i parkovi; jednom riječju, Sarajevo se pretvara u veliki, moderni grad.

I tempo društvenog, kultumoumjetničkog života iz dana u dan poštaje sve intenzivniji i brži. Staro, zaostalo ili nedovoljno savremeno, ustupa mjesto novome.

Preuređuju se i preuređeni su mnogi otsjeci Narodnog muzeja, Narodna biblioteka proširuje i upotpunjuje svoj rad, organizujući pokretne biblioteke, koje obilazeći udaljena mjesta doprinose kulturno-prosvjetnom uzdi„zanju naroda, i:

Uz državno Narodno pozorište, organizovana je i Državna opera.

Otvaranje Umjetničkog paviljona doprinijeće svakako popularisanju radova likovnih umjetnika. Udruženje likovnih umjetnika broji 11 članova (10 slikara i 1 kipar). Do sad ono je organizovalo šest kolektivnih izložbi, jednu izložbu slika i skulptura privatne svojine i izložbu »Omladinske pruge«, na kojoj su izlagali pored dosvi jugoslovenski slikari: i skulptori koji su pošjetili Omlađinsku prugu. |

Svi članovi Udruženja · likovnih umjetnika BiH posjetili su i proboravili izvjesno vrijeme na OmJladinskoj pruzi i donijeli sa Pruge veći broj slika, crteža i skica, nekoliko kompozicija i reljefkompozicija. Pored toga što likovni umjetnici rukovode Državnom školom za likovnu umjetnost, i nekadanjim otsjekom ove škole koji je pretvoren u Državnu školu za umjetne zanate, većina njih su i članovi uprava raznih kulturno-umjetnjčkih društava, komisija kao i saradnici državnog izdavačkog pređuzeća »Svjetlost«. n

Naši likovni umjetnici spremaju se sada za proljetnu izložbu, koja će biti otvorena koncem maja. Za jesen je predviđena velika posmrina izložba našeg poznatog nedavno umrlog slikara Romana Petrovića.

U slikarskoj školi, kojom rukovode naši umjetnici, priliv učenika se iz godine u godinu povećava. i

Predratna privatna Muzička škola pretvorena je u. Državnu muzičku Školu sa svim predviđenim otsjecima 1 s velikim brojem učenika iz Sarajeva i unutrašnjosti. U njezinom sastavu je i pripravni muzički tečaj sa 50-60 učenika od sedme do dvanaesšte goOdine starosti, kao i baletski otsjek.

Planom su predviđeni i neki otsjeci na kojima će svršeni učenici Muzičke škole moći da upotpune svoje stručno znanje. To su: masštavni, operski i dirigentski otsjek.

Škoja jma i voj đački orkestar, đački kvartet i pionirski hor.

Dvanaest učenika baletskog otsjeka angažovano je kao baletski ansambl Državne opere.

Nastavnici, muzičari i baletski majstori, istupaju jedni. kao soliste na radio-emisijama, na pojedinačnim i kolektivnim koncertima raznih Kkulturno-umjetničkih priredaba grada, reona, a drugi su angažovani i u Državnoj operi. Uskoro će se u okviru Državne opere priređiti »Baletsko veče« nastavnika baletske škole, U Sa-

rajevu postoje takođe nekoliko kul-.

turmih pjevačkih „društava, rađio orkestar i operski simfonijski orkestar.

Preduzeće za proizvodnju filmova »Bosnafilm« počelo je sa proizvodnjom filmova. krajem 1947 godine i već dosada je izišlo pet mjesečnika i mali film o pruzi Šamac—Sarajevo. Sem toga ovo preduzeće postiglo je veliki uspjeh u popularisanju filmske umjetnosti. ·

U programu emisija Radio-stanice, koja je otskora podignuta na 20 Kw. sudjeluju naši književnici, muzičari i dramski umjetnici.

Literama radio-ređakcija u svojim emisijama daje kultumu hroniku, književne priloge, radio-dramu i filmski pregled. Dva puta nedjeljno emiftuje se Književni prilog domaćih i stranih naprednih pisaca. Radđio-kultuma hronika prvjenstveno tretira problematiku kulturnog zbivanja BiH, zatim naše zemlje i glavnije kulturne događaje u svijetu. Ovakav Dprogram naišao je na povoljan odjek među slušaocima. Nedavno je literama radio-sekcija upotpunila ove emisije, prenošenjem važnijih članaka književnih listova.

U red boljih emisija Radio stanice, dolazi i radio-drama, koju izvodi radio-dramska grupa, sastavljena od umjetnika Narodnog pozorišta BiH. Dramski repertoar sastavljen je od naših savremenih, sovjetskih, stranih naprednih i klasičnih dramskih pisaca, Pred bioskopima, Narodnim pozorištem, Operom, koncertnim „priredbama, kulturno-umjetničkim gradskim i reonskim priredbama, svakoga dana stoje dugački redovi naroda. Ulaznice je, zaista, vrlo teško dobiti,

Dvorane u kojima se održavaju pre= davanja uvijek su pune slušalaca,

U Domu kulture I. reona priređeno je nekoliko pojedinačnih i kolektivnih književnih večeri književnika BiH. Na književnoj večeri koja je bila posvećena borbi grčkog naroda čitani su radovi (pjesme, pripovjetke i članci) iz grčke narodnooslobodilačke borbe, prevedeni' sa grčkog je-

· zika, kao i jedan odlomak iz knjige

Oskara Daviča »Među Markosovim

Ne malo je bilo zanimljivo veče posvećenoO polaznicima | analfabetskih tečajeva: sami tečajci i tečajke, rađnici, radnice i žene iz mahala, čitali su i recitovali odlomke i pjesme naših književnika, i ı '

Udruženje književnika BiH i držav-= no izđavačko preduzeće »Svjetlošt« u punoj su saradnji. Moglo bi se reći

PISMO »KNJIŽEVNIM NOVINAMA SNMı

u »stalnoje, jer su im pored ostalog, i prostorije zajedničke, S pravom se . može reći da je »Svjetlost« centar kulturnog i umjetničkog života u BiH. Ovdje se sastaju književnici, slikari, muzičari, naučnici, publicisti i ostali „kulturni radnici, |

7 }

10 1

Mc OB :

22.

a. 3 |

[755]

„ra

3 „HN i

Tı

Izdanja »Svjeilosti« štampaju se u |

srazmjemo velikim tiražima: Najbolja umjetnička ostvarenja, u relativno kratkom roku, doživljavaju dva, tri, pa i više izdanja. Tome mnogo doprinosi i široka propaganda koju »Svjetlost« vrši organizovanjem »IzloŽbe knjige« u Sarajevu i po unutraŠnjosti, otvaranjem filijala u svim važnijim mjestima BiH, ostvarivanjem uže saradnje sa ostalim narodnim republikama, organizovanjem predavanja o knjizi i kombinovanjem književnih večeri sa izložbama,

Državno izdavačko preduzeće »Svjetlost«• izdaje i nekoliko biblioteka: »Političku biblioteku«, »Oslobodilački rat«, »Malu biblioteku«, »Međicins! arhiv«, »Iz sovjetske nauke«, »Pri! du i zavičaj« i »Poljoprivrednu b oteku«, : ESEGON

U »Svjetlostie su i redakcije nekoliko Rkulturno-književnih listova: »Odjeka« (književnih novina), »Pregleda«, »Brazde« i »Živgta i zdravlja«. Van izdanja »Svjetlošti«, osim

raznih movina, izlazi i omladinski književni list »Zora« Oko »Zore« okupljene su sve mlađe Književne snage BiH.

U okviru kulturno-umjetničkog omladinskog društva »Milenko CvitKković« radi i književna sekciia. Dva puta u sedmici održava se literarni sastanak, na kome omladinci čitaju originalne rađove, i drže predavanja iz oblasti književnosti. Osim članova literarne sekcije srednjoškolske omladine, ovim “sastancima prisustvuju članovi redakcije »Zora« i kandidati Udruženja književnika. »Svjetlost• je okupila mlađe književne snage i njezinom inicijativom u ovogodišnji književni plan ušlo je nekoliko knji. ga književnih kandidata, i to: Vladimir Čerkez »Na livadama«, zbirka pjesama (ovih dana izašla iz štampe), Vlađimir Dijak, zbirka dječjih pjesama (u štampi), Risto 'rifković, zbirka pripovjedaka (u pripremi), »Almanah proze i poezije mlađih književnika BiH« (u pripremi),i Risto Tošović zbirka pjesama (u štampi).

Udruženje književnika BiH broji ~

10 članova-·i 6 kandidata. Od 1947 do đanas, sedam članova Udruženja objavilo je svoje zasebne knjige i jednu zajedničku, »Sunčanom stazom«, posvećenu dječjoj nwnedjelji. Predviđena je, ali još nije ostvarena, »Knjiga o Omlađinskoj pruzi« U posljednje vrijeme Udruženje poka= zuje vidnu aktivnost. Članovi Udru= ženja održavaju pojeđinačna predavanja iz oblasti književnosti i umjetnosti. Uključivši književne kanđiđate, Udruženje je održalo niz kolektivnih i pojedinačnih književnih večeri po preduzećima, fabrikama, mi nistarstvima, cama, reonima, odjeljcima, pređ studentskom omladinom itd. Održalo je takođe i niz predizbornih večeri u saradnji sa likovnim umjetnicima i muzičarima. Prilikom otvaranja izložbe likovnih umjetnika, priređeno je fakođe jedno književno veče. U projektu je obilaženje radničkih, rudarskih i ostalih važnijih mjesta po unutrašnjosti naše Republike.

Otkad je Književnik oftvorenih o= čiju, i srcem koje voli čovjeka i slo. bođu pošao u narod, otkad je počeo da opšti sa masama i da »umije da zapaža zahtjeve što ih postavlja život,c u svom Kknjiževno-umjetničkom stvaranju on sve više postaje pravi narodni književnik odgovoran pred umjetnošću, svojom zemljom i narodom. Vera OBRENOVIĆ-DBLIBAŠIĆ

BIBLIOGRAFIJA

Svetozar Vukmanović Tempo: Best godina Jugoslovenske armije „(referat na svečanoj akađemiji u Narodnom pozorištu povodom «dana „Jugoslovenske armlie); Triđesetogođišnjica Sovjetske armije (referat na svečanoj akademiji povodom tridesetogodišnjice Sovjetske armije). Izdanje Kulture, Beograd — Zagreb, 1948, Cena 5,50 dinara.

Ivan Goran Movačić: Pjesme, Sedma knjiga sabranih dela Ivana Gorana Kovačića, u njoj su odabrane njegove kajkavske (zbirka »Ognji i rože«) i štokavske pesme, pisane od 1934 đo 1942 gođine, kao i godine 1943. Izđanje Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb, 1548. Cena 55 dinara.

Jovan Popović: Istinite legenđe,. Šesnaest pripovedaka s motivima iz oslobodđilačkog rata. »Savremena Književnost južnih Slovena«, izdanje »Kulture«, 1948, strana 279, cema 43 dinara.

Dinko Šimunović: Odabrane pripovetke. Sest pripovedaka (Alkar, Zlatno zrno, Duga, Đeđovska krv, Sirota i Unuk Mićun) u kojima su prikazani junaštvo i snaga hrvatskog seljaka, njegova ljubav prema

svemu što je viteško i zdravo. »Jugoslo- ”

venski klasici«ć, sveska dru a, izdan. Vog pokolenja, Beograd — SRHČEDI gay: ro S. Finžgar: Pod slobodnim suncem.

ovom romanu o žestokim borbama Vizantije u šestom veku protiv sve jačeg nadiranja slovena na Balkansko PoluoStrvo, provejava ljubav slovenačkog pisca prema južnoslovenskim narođima 4 niihovoj borbi za slobodu i hezavisnost. »Jugoslovenski klasici«, sveska treća, izdanje Novog pokolenja, Beograd — Zagreb, 1947,

Simo Matavulj: »Uskok«, U ovom romanu prikazan je život Crne Gore na početku dOUOORARĆORI VOR »Jugoslovenski klasici« sveska četvrta, izđanje Novo ok i Beograd — Zagreb, 19548. B=POROLČOJE

Andersen: Bajke. Sabrane bajke v đanskog pisca, klasično delo aca Ve lKOR ževnosti, Prevod Stanislava Vinavera. »Bi”blioteka pionira«, izadanje Novog pokolenja, Beograđ — Zagreb, 1947 god.

—_-—-- "–-~_—— ____ ______ ___ UREDNICI: Jovan Popović i Milan Deđinac

PRETPLATA NA »RNJIŽEVNE NOVINE«

Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara,

na 6 meseci 100 dinara i na godđinu dana 200 dinara,

Za inosiranstvo: na 3 meseca 50 dinara,

na 6 meseci % dinara i na gođinu dana 140'đinara. Hroj čekovnog računa 1-90600489 Poštanski fah 9517.

ibli- ~

sindikalnim podružni- -

}

| |

LIV