Književne novine

a “*

Povodo

yvih dana navršilo se 130 godina od rođenja Božene Njemvove (1920-—186?),

___istakmute pojave moderne češke lite___rature, jednog od osnivača realizma ___u Češkoj književnosti,

Njemocova, vanbračno dete

dno elužavlce, Oxlrasla je kod svoje e u siromašnom podbrdskom kraju Korkonoša, Njsnm mladost pro-

la je u burnim vremenima četrđesetih godina prošlog veka, Vrlo mjledu, Ređomnaestogodišriju „devojku,

uđdali {je #a starijeg čoveka, koji je, kho Mi Češlri rodoljub, bio veoma češto neštan, Seleći se a njim m muefta u mesto B. Njemcova upoznala je razne krajeve češke »emlje |» neposređ-

|- nog dođira a širokim masama narođ8, Radni ljudi, trudbenici u fabrikamn,

seljaci-kmetovi na poljima vlastele u 6vu njemu pažnju, pota

| M wa Objekat celoleopnor njemop Iwnli=

a

dajo mu estetski ukušn''

· Btvaralaštva,

___ Godina 1848 oštro Je podela čČežlco Mručtvo, češicu inteligenciju na Tevo-

Tuclonare, koji su iskreno želeli đa 56 boro m stvarnu Blobodu, za slobođu i radnog čovelha — i na oportunističie buržoasice političare koli #u se bojali radničke klase,\čto Je iz dana u dan rašla u bwmom tempu, isto talco kao Što Be naglo jndustrijalizovala sema, Češkn.

Za razl{Mwmi od kvihi orudnjimjih češhih

pskih imijiževnika, BB, Miamceova je #mela tamo osećate Mlosnmih suprotnosti celog društva, Kad su 1848

' godine &vi ostali pisci, počeli kao opil-

jet! pevati o »proleću #1obođe«, Njerncova u rađikalmom lHstu »CČeška pčelne piše člana »Seoslra politiicas, u kome Bjalno polkrazuje keko atvaroo izgleda ta?:orzvama mWlobođn za BiromoXnmong 6ćljntra i radnika pod brđima Šumave, gde je u to vreme živela;

»#900, Vidiš i bo je lepo da mo čovol me boji da usta otvori, da moŽe lrazati, kad mom se Krivića deši« — laže jeđem radmik u ovom članirt,

»Bog me čule padje }ejemje... Ali šta se posla tiče, eamo fi čeknij, da se mospoda postaraju... Bolje bi bilo da se pripzzi nn zelene, na ove, Troji se Đogpnate ma efromasimva...« odgovara Grugl,

Ona ma a opevtsya vicometihovi}n« za račne ljrdo nv» wimedl mičta, Njim. i . dalje ostajo 14 1 16 — čowovmi radni đam, elcowvBtavamje, beda, UT svom pismu K. Stamitovoj od 2 murta 1648 ona niža o neizdyržiivol bedi radnog Teteda 1! oštro Mritduje .buržomslko diubžtvo Istim rečima Troje će e posle čuti na proešiim bankadama, koje je podimo pražito rnodthiBtyo, B. Njemoova čvrsto stoji ha stremi mncionnino i 6Oe cihalmmo ugnjetenoft merođn mDojdno 858 nnipoštenijim delom češke bairžoanjo inteligemcije,'

Ona nilcad ne prevbaje da MUOŽM tu nnrod, uz rađnof čoveka pa mi o doba pahovag apsoluhzma pedesetih godina prošlog vohn. Ostala je vsrma 8VOrae shvntonjo, đa je uadbina mnmodđae nnjuže povemana n, udibimom firofcih narodnih muneš, 1 Ondn 'Pnđa Je čežki buržuj, propustivš! svoju velijcu prill> ku od 1548 podne počeo đe odbacuje Bvoja marmređne ideale | radđikcalizmm i da pootaje pordir]Mv, oportuniet i reBlcciomnr, Miemćova ne [odleže, ne re" vipnira, me ubi Gvol borbeni đuh naprotiv požsećnije teketime fabrfte i evokuplja. pođatke a mosnošsufm ualovima života rađnika, o njihovim: platnma i wtanbenim | vđravatvenim, prihkoma. Ong ftma, Pivd u volio panitorifežboj bedi, jer češka buržoezija mečo da joj

pomogne. Kud u njenog muža mustriOve TPokučača da 60 Bg atapya O-

uvrnem mn& :tovtetikru, djela, witvo-

u teynu, (Dimnjaci uz Jađran«,

: Ive Tijardovića), -— U Ljubljani izve-

'dena jo »Veronika Deseniška«, Danila

, »Ekvinocijo«, Marijana, Kozine, »Majka Jugovića« Mirka Polića, U Mariboru »Višnjani« od Bivetela u Za-

-- »Mamenik« Jalova Gotovca, i.

»Matija Gubec« Ive Lotka Kolinskog, Na sastancima Udđdruženjn kompozitoHrvatske, prikazana 8u, u fragmen• ma, uz klaviršku praftnju djela: »Ma~

Antuna Dobronića, »Hirvinocio«

we Briamovića, i »Dimmjaci u? Ja-

U pogledu muzičkoga stila gpomenu~

djela, kompozitori, više ili manje ı ušpjeli da ostvare samostalni injezik; đok se jedni oslanjaMB na DD gnerijansko tretiranje

le tematike, drugi baziraju na

Tači tiymo -— ekspresionističkim eleSROOLGpNA, ili erpe iz arsenala talijanBkog verizma, — Vrlo je mali broj Onih stvaralaca koji teže da izgrađe 8Bmostalan i vlastiti jezik na ošnovama. našeg narodnog muzičkog melosa.

Dragotin Cvetko kaže o izvedenim

- Blovennčkim operama: »Kozina je na

ao »Bıtvinocijo« po istoimenoj đrami Ive Vojnovića. U toj operi prvensštveno ide u čirinu sadržajni izraz, dok psihološku oštrinu autor posebna ne produbljuje.. u cijeloj operi zvuče tečne melodije i harmonije umereno odernog zvulca i ribmovi koji, zajedno, sa ostalim izražajnim. redstvima, duhovito označavaju tok sadržaja i laju i osjećajno 'weomn. raznoliku 6liku. Razumljivo je da i to djelo ima &voje nedostatkč koji se sastoje uglavnom u pretežnoj Uu-

_ potrebi rečitativnog štila, h još, neišči~

Hi &tilu i u šuviše izrazitom na-

avanju spoljašnjeg dejstva, Stilski

nika Deseniškae ,

% impresivna, OnB

ynavaoca operškog . ome je formalno

nmeoromantična »Veronika je formalno Jasna pe ije dobrog”

az OMR | ije od eadržajnog, iako dovcljno širok i pro-

ai YT

· »Majka Jugovića«

o >i

pici ove

m stoiridesetogo dišhlice

ske vlasti izbacile iz službe, Njemcova nije bila u stanju da svojim Kmjiževnim radom održi četvora ee dece, U najgore doba ona piše i izdaje

~ »Bakicu«, svetlo delo o mudđroj seljan-

ki-baki, koja je izraz njene vere u genij češkog naroda, u njegove stvaralač< Me anage, a TBoješi se borbene i revolucionarne G6adržine ostalih „Književnih dela MB. NMjemcove. ćeška građanska Hkritika, koja nije mogla da prećuti njenu pojavu najviše je uzdizala »Bakicu« i

Božemna Njemnova

Btvorila tako legenmđu da je Njemcova Skoro isključivo dečji pisac, Međutim njeno ostalo književna đelo u kom je ona pesnik patnji, težnji i nada ugnjetenih čeških narodmin masa (»Selo pod planimoma«a, »Gospodin učitelj«, »Siromašni ljudi«, zatim njoni dnevnici, putopisi i korespondemcija) ovi kritičari su omaloavažavali. U tim «vojim l:njigama B. Njemcova izražava uverenje da treba uništiti sve Što čoveka ponižava, iskrivljuje i ucenjuje. Svakim svojim člankom, evalkim #feljtonom, opširmom koresponđengpijom ona se bori za misaa da je radni čovek osnova 6veta, iako 6u utopističli elemtmti jaki u njenom delu.

Celo delo B. Njemcove je optužba ivega mnazadnog, {ilisterskog, realkcienarmog, težnjn za pravednim veto) To se naročito jasno vidi u nje »Putapisima«, gđe ora, Prva od čeških

pere mogli bismo reči da joj je potrebna veća sažetost, oštrije psihološko razmatranje i uzročnije uvođenje u karakteristične momente sadržaja. Međutim, »Veronika Deseniška« je u krugu kvantitelnma skromne š#lovenačke opere ipak kvalitetno delo, koje ima svoju umjetničku vrijednost, — I takođe bokazuje neoromantične formalne uticaje, a štilski poznoromantičnu misaonast zbog čega, naravno, otstupa 0d šavremenog izražavanja. Ipak u noj ima svježine i to joj daje određenu vrijednost i životnu čvrstinu, Motivički je inače došta zanimljiva, neke muzičke ideje su zanimljive i izrazite i pokazuju predanost & kojom se kompozitor latio stvaranja &voga djela...

Opera kao forma &pađa sigurno me·đu najpopularnije, najdraže oblike muzičke unijetmosti širokog kruga ljudi. — Čajkovshki je podviačio da umjetnik koji želi da se približi ljudima može to najprije i najbolje postići alo stvori operu, jer će preko Spere — alto ona uspije — njezova mu-– zika postati svojina ne ograničenog kruga ljudi nego, uz povoljne uslove, cjelokupnog naroda, U poređehju sa đrušžim mupičkim oblicima, opera, bez sumnje, raspolaže najvećim brojem sredstava koja su u rztanju da djeluju na vrla širok sloj slušalaca i đa u nji-

ma izazove najjača uzbuđenja. Likovi,

koje daje opera poštaju nezaboravni velikom broju gledalaca odnosno slušalaca, Jasno je, da bi danas, u naše vrijeme savremna opera imala mnogo šta da kaže našoj novoj publici. Problemu stvaranja nove opere mi nismo prišli dosta ozbiljno. Mi još u-

vijek nismo dovoljno ovo pitanje na” . "ćlašavali na diskusionim icim naših „udruženja niti sma pođvlačili .

šastancima

potrebu što šireg učešća u Wtvaranju novih operskih djela. Ovo je naročito važno radi toga što u ovoj oblasti nemamo mnogo dobrih uzora u domaćoj literaturi Bilo bi vrlo korisno orga

nizovati diskusiju oko, postojećih ope":

ra našeg muzičkog naslijeđa i operskih dijela koja se/ nalaze u fijokal jedin.h autora. ~ Trebalo bi van sva-

ke sumnje podvrgnuti kritici i disku~

sili operska djela naše prošlosti, na

|

' buržoaske

ela TAsinskog, Z5jca, Riste Sa-

rođenja OOU knžiževnika, piše o slovačkom narodu, koji je tada stenjao pod strahotaraa

ugarskih feuđolaca, A u todoba je češka inteligencija, govorila o Slovacima ~

scmo sa dubokim prezrenjem.

Češko buržoasko društvo je NMjemcovu bukvalno umorilo glađu, Teško bolesna od tuberkulose, lično vrlo nesretna, sputana lancima B8idrove malograđamske sredine B, Njemcova umire 18623 godine u avojoj 42 godini.

Svojim visokoumetničkim stvaralaštvom Njemucova je žauvek zauzela istaknuto mesto u čečkoj literaturi, S pravom še smatra za stvaraoca češkog proznog realizma, za stvaraota demokratske iradioije češke literature. 1I nien žumalistižki rad je otvarao potpuno nove vidike. Njena velika intuicija omogućuje joj da do hraja uvidi nepravednost i suprotnosti u društvu

ali njena naivna vera u to, da obra- ·

zovšni uticajni ljuđi mogu promeniti 8vet potiče iz nerazvijenosti ondašnjih gocijalnih odnosa, iz nepoznavamja (nemogućnosti poznavania u foj sredini) 6sucijalizma i marksizma, Njemćcova u to đoba nije imala mogućmosti da upozna snage, koje su kadre da izmene nopraveđan društveni poređak, Ali postoje dokazi đa se veoma živo interesovala za nove socijalističe ideje, đa je čak bila i inmspirator prvog češkog dela o socijalizmu, „Klacelovih »Pisama prijatelja prijateljici«,

Prilikora „stotriđesetogođišnjice rođenja B. Njemcove otvorena je u Pragu izložba posvećena njemom životu i radu i sprema se izdanje njenih smnbranmih dela, u koje će biti uključeni i đosad nepoznati njeni rađovi, naročito dnewnici, Istc tako biće joj podignut spomenik u Pragu. Tako više od osamdeset godina posle njene smryti odaje se priznanje ovoj književnici, prignanje koje je već davno stekla u mnajširim mašama čitalaća, D: bi še njena pojava kao umetnika očistila od namemog izvrtanja i zžamagljivanja kritike treba njeno delo jednom išscrpnom marksističkom anali zom: podvrći naučnoj kritici, Jer osim manjih pokušaja Zdeneka MNejedlog, Julijusa Fučika i Vaclava 'Tilea (Vi&clav Tille) još uvek ova napredna u metnica i borac za pravedni svet nije postavljena na mesto, koje joj u češkoj Imjiževmosti pripada.

Oimn KREJČOVA

roblemi našeg savremenog muzič

Oskar DANON '

vina, Viktora Parme, Stanislava Biniškog i drugih. — Značajnija od njih, ili ona koja bi bila pozitivno ocijenjena trebalo bi pređati komisiji ili pojedincima za definitivnu obrađu, Na tom polju učinjeni su tek neznatni pokušaji. Mi savremeni kompozitori, ne možemo i ne smijemo biti ravnađušni prema mašem prilično bogatom kulturnom naslijeđu u ovoj oblasti i ne smijemo ga predati zaboravu, Pitanje koje se nameće samo od sebe kad se govori o savremenoj oper: je pitanje libreta. Gotovo je neobjaMnjivo kako naši kompozitori, sša vrlo malim izuzetkom, nisu mogli da pronađu pravi i đobar literarno abrađem libreto Oni su se čusto zadržali na efektnem dramskom sadržaju ili zapletu i nisu vodili računa da li djelo ima značajnu ideju, ideju vodilju i dai će ta ideja muzičkom obrađom biti podvučena | uočljiva ili će še sasvim izgubiti. i Naše savremene opere uglavnom trpe od olsustva snažne idejne kon-

·cepcije, ođ nedovoljno jasno ocrtane

karak}terizacije likove u tehkstualnom, vokalnom i orkestarskom dijelu. To je

donekle i razumljivo jer autori a ko.

jima je riječ nemaju dovoljno iskuatva u ovoj oblasti muzike. Ličnosti na sceni nisu đovoljno oživljene muzikom, niti izgrađene tako da muzika, pjevanje, melodijska linija, svake ličnosti za #ebe odgovara karakteru, psihologiji određene ličnosti i da opšta muzička intonacija đoprinosi atmosferi i situaciji, Ponegdie muzički dio se javlja samo kao ilustracija, ·. i Da bi se postigli što bolji rezultati

u stvarsamju, ove za nas vrlo značajne ,

muzičke forme, dobxo bi bilo anga»

šovati naše najiskusnije i najrenomi-

ranije kompozitore i književnike i formirati u r.eku ruku radne grupe. Mi u našoj dramskoj litere*uri, u herojskoj tematici naše prošlesti, đalje i neposredne, kao i u bogatim motivima narodne poezile imama izvjestah. 'bro{i djela koja bi mogia poslužiti kao osnov za dobar libreto, U prošlosti je pu'tem nar'idžbi pozorišnih direkcija do-

lazilo do velikih: muzičkih ostvarenja,

|__Da bj se shvatila psihologija čoveka Četrđesetosme njegova bitna osobe=

nost, potrebno je istaći osećanje iznenađenja i uzbuđenja koji su ga obuzeli pred otkrićem bede, eksploatacije čoveka čovekom, svih prvih uslova koji prate jednu nepoznatu klasu, strahovitu i bednu, jednu vrstu, »radničku Vrstu«, proletarijat. Nesumnjivo je da takav prizor, prizor neizbežan, nepobitan, od koža se pogled ne može odvratiti i koji nameće goruće probleme, odmah ponese duhove ka budućnosti. I svi namah počinju da razmišljaju i da pevaju, da stavljaju predloge i da proriču. Ali je ova ori-

jentacija prema budućnosti tako šnaže

na samo zato što še rađa iz jednog iznenadnog obuhvata sadašnjosti, U samoj svojoj. srži, čovek „_Četrdeseiosme je mođeran.

Nilto nije to bolje viđeo, bolje analizirao od Bodlera. Jer Bodler je proživeo. svoju četrdesetosmašku krizu. On se naslađivao »neizmernim ukusom Republike« Oduševljavao se pesmama Pjera Dipoha i posvetio im je studiju, koja je jedna od naj-

dđubljih i najvatrenijih stranica knji- ·

ževnosti Četrđesetosme, Da, pesnik Ovćća zla, majstor čiste poezije, voleo je pesme Pjera Dipona, podrh-

'tavao je na njihove akcente, osećao se

gbunjenim pređ svim onim što je evocirala, pred &vim onim što je izražavala, pred svim onim zbog čega je protestovala Pesma radnika, »taj divmi krik bola i melanholije«. Ovo treba da nas navede na malo pažljivije ispitivanje &loženosti teorija umetnošti rTađi umetnosti, čije se začeće površno pripisuje 8odlevu, a protiv kojih je, u istom eseju, Bodler ustajao: »NMaivma ultopija umethnosti radi umetnosti, koja isključuje moral, a često čak i strast, bila je nužno jalova«, I ovo treba da nas naveđe da istakmemo jednog neprimnatog Bodlera, pesnika uličnih žena, smetlara, tužnih pariskih svamnuća, ulice, težke, { gorke avakidašnjice,

Tai Bodler je postao +eoretičarem »mođerništi«·

Živeti u Bađašnjosti nije obična stvar, Prihvatiti uslove sadašnjosti, gledati im u lice, oduševljavati se njima, otkrivati u njima lepotu, to pretpoštavlja jednu vrstu mudrosti gorke i stojičke, jednu vVrsbu herojštva, To je herojstvo novog umetnika, no koji me poznaje kanome prošlosti i alcađemska okolišenja, herojstvo »slika?a mođermnmog života«.

Prema jednoj formu Ridzara Poa, slikar mođemog Života je takođe »Ljovek masaa On je tajni svedok, rađoznalo i žudno oko, oko

· uhođa koje prolazi kroz trivijalnodti,

t tu ubire poneku letimičnu crhu, božu, fizionomiju, pokTet., On nema Do> trebe ža drugim mođelima. Tu je nje=

gova škola, škola života, savremenog, ·

aktuelnog, bremenitog trageđdijama i zagončtnostima. Čovek masa kaoi feljtonist vreba zagonetnosti velikm šoci-

jamu zagonetnošt, I tajanstven, tu-

Šan, 6trastam, istovremeno brat i karikaturist ljuđi on se. ođuševljava otkričima koja je učinio, koja odnosi 8a sobom 1 koja će se oplođditi u unutamjoj slikovnici njegove mašteinjegovih snova; ponoši 6e ušsamljenošću koja ga čuva sred ogromne i uzburka= ne gomile; ponoći se svojom šopštvenom bezimenošću Bred bezimema gomile, P a Jedan &nmažan uumetnik je ispunio želju Bodlera, ovaplotio je tip čoveka maša, Bio je to samo jedan karikaturist. Ali čovek masa je, kao što 8#mo rekli, baš karikaturist. A. karikatura je, Bodler to paradoksalno proglašava, uzvišena umetnost. To je bio 6eamo jeđan karikaturist, litograf, slikar i za-

pa zašto ne bi i mi pokušali putem radnih "rupa obogatiti ovu prazninu u našoj ryuzičkoj kulturi. Organizovanjem radnih grupa od književnika, kompozitora i režisera · moglo bi e najprije doći do pozitivnog rezultata.

> Balet | U našem muzičkom stvaralaštvu za

balet posebno mjesto zauzima djelo .

Stevama MHristića »Ohridska legenđa«,

Tako je ono započeto znatno ranije i

pisano u tcku niza godina, ono je kompoziciono izjednačeno i pretstavlja krupah doprinos našem muzičkobaletskom: stvaranju. Što je naročito značajno u ovom djelu, to je jednostavnosi muzičkoga jezika, bogatstvo muzičke misli i široka Wkala emocija raznoga raspoložen,m. sve na osmovi narođnog melosa, stilskih razmolikosti ovo, djelo ipak djeluje jedinstveno i u skladu ša odvijanjem sadržaja na sci, a što je narošito važno, iz djela provejava pozitivna i zdrava djel..

Na ostvarivanju movih baleta rađi izvjestan' broj naših kompozitora, ali bi trebalo Wvakako pokrenuti još i druge. a Bimfonija kantata, simfonijska poema,

koncerti i kamera muzika,

Od oslobođenja đo đanaš napisan je prilično veliki. broj djela iz oblasti simfonijske muzike. Među kantatama

ističu se »Jugoslovenska partizanska.

rapsođija« Jovana Banđura, simfonija »Duma« Blaža Arniča, »Sonetni ve.nac« L, M. Škerjanca, »Vezilja slobodee Vukdragovića, '»Hlapec Jerneje Matije Bravničara, »Simfoniski epoš« Josipa Slavenskog, »Žetvarite« Mihovila Logara.-Od simfonijskih poema treba spomenuti »Triptih« (Ilova gora, Bela' krajina, Padlim) Marijana Kozine, »Guslarevu vjesmu Krešimira PBaranovića, »Šume pjevaju“ , Blaža

Amića, »Put u pobedu« Mihaila Vuk• · dragovića, »Slobodi u gušretć Dimitri-

preuzeto] od.

kog 5

T pared izvjesnih .

Žan KASU

bavljač tog trenutka: Ali taj tvenutak je presudan. To je sadašnjost, to je moderan život u svojoj apsolutnoj tragediji i svom apsolutnom 6jaju. A

umetnik je, i to Bođier objavljuje, je--

dan od najvećih umetnika svih vremgqna. On'se xove Onore Domije i Jedan je od pretstavnika Četrdesetosme, On je čovek masa. On „slika maše i slika kroz mase. Ovo nije igra reči, Veliki unietnik nameće sliku jedinstva. Teh-

nika, zanat, stil velikog umetnika iz-

jednačuje se sa njegovom vizijom SVCta, a njegova vizija sveta sa njegovim shvatanjem sveta. Litograf i vajar, Domije vidi stvari u crnom i belom, u bloku, u snažnim masama koje se Okreću, rastežu i naprežu, »Ovaj čovek, govorio je Balzak o njemu, ima u sebi nečeg mikelanđelovskog«. I on je mlslio na vajara koji je bio u Domijeu i koji je modelisao mišićave oblike i tamne belege bola, Domije je u sebi imno | rembhranftovskor, Rombranta za N

jaSSi

L Domije: koga je svet tamna materija „koju osvetljava poneli pogled, čest šsažaljemja „samovlasni odblešak, duhovna 6vetlošt.

"Tako Domije aljca gradoko Fmabe svoga doba, gomihi u DOosorištu i va gonjma {ireče klase, decu Roja izlaze iz škole, On ih vidi kao jednu celovitost, kao jednu zbijemu Blcupimi, pašivno mauzetu prizorom. na pozornici {li svojom &opstvenom rozignacijom pognutu u &vom pokretu stađa, U toj masi iznenađna svetlost jedva đa ocrtavn ponehmi ličnost, uočava neki lik koji ovaploćuje celinu i stiče ono» što kupina tu radi i što bi mogla đa misli. ;

1 Domije, u mnoštvu poneked iznbere jednu ličnost: u istome trenu on od nje atvara 6atmm mašu, vu CrDU, gomilu gline, čiji Jeđini est, atav, pokrat izražavaju stanje, položaj i mi= 6ao: takvi #u njegovi deroglijaši, zgrčeni u svom mukom rađu, takva pralja, koja, po završemom poslu, nažitk na tešicu semu, semlcu rađa | mora, penje se obalom oštrva Svetog Iaija, 6a zavežljajem pod „mičkom, wvođeći svoje dete za ruku, I ona izbija u zasent, svetlošt Je iza nje, rasplimuta { maglovita pozlata pariskog sumrala,

Ličnosti koje se ipdvajakia nw draBtvenoj masi nisu samo radnici is narođa, u mnoštvu ima, takođe, bespoaličara i Widitnica, zaista bezimemnih, i

tvaralaštva

ja Žebrea, »Mahar čudra« Petra Kcnjovića, — Među simfonijama i orlte“ starekim Wvitama najznačajnije meto zauzimaju Stjepana Šuleka tri simfo= nije, L. M. Šleerjanca »Peta gimfomija« Danila Švare simfonija »Rađnih«, Mila Cipre »Simfonija hroj 1« i »Istavrska svita« Natkna Devčića.

Komponovan je i veliki broj djela iz oblasti koncerine simfonijske muzike, Stanojlo Reičić napisao je tri koncer ta, za klavir, za violinu i za violon= čelo, Bruno Bjelinski koncert za kla= vir i koncert za violončelo, Šlhkerjanc koncert za violinu i koneert za klavir, Papanđopulo koncert za klavir, Kirigin koncertino za klavir.

Iz oblasti kamem* muzike treba spomenuti radove Šuleka, Ljubice Marić, Blaža Arnića, Šk:rjanca, Vukdra= govića, Tajčevića, Bjelinskog i druge.

Iz nabrojenih djela, kod nekih Već prema samom. naslovu vidi se da su Be njihovi kompozitori inspirisali savremenom tematikom i đa su pokušali da je u umjetničkon djelu adraze, Oni prilaze ovom problemu svaki na svoj način, prema svojim dispozicijama i prema avom unutrašnjem stavu u odnosu prema toj tematici, I oni ga rješavaju indiviđualno sa više ili manje uspieha. Dok su jedni donekle uapjeli đa, pronađu patrebnu emotivnu snagu, muzičke misli u izvjesnoj mjeri adekvatn osnovnoj idejnoj koncepciji i uspjeli da razviju onaj nužni unutrašnji idejno dramski zaplet, đotle &u drugi ostali na površini muzičkog 6likanja i đoživljavanja, rasplinjavajući še, ostvarajući niz epizoda i ograniča•vajući Be damo na 'zvješnu „vanjsku vezu sa iretiranom temom. Pozitivno je to da je kod većine naših kompozitora nastalo shvatanje da je program= ska muzika, ako je stvaralački hvali=

_ U pozorištu

koji nikad neće uspeti da dobih / neko ime pravih ljudi masa koji troši} vreme i gube ga, i na kojima Čovek} maxa, Onore Domije, zaustavlja voja}, bratsko oko: igrači šaha, posetlog | krčmi i oni ljubitelji bakroreza, nastrani manekeni koji, u svojim du, gačkim lepršavim kaputima lutaju 5 kejovima, sred otpadaka i krša civi}. lizacije. | I taj izvanredni umetnik čednog s, i ca, taj čisti pretstavnik mođernog, laj genijalni zanatlija, učeni graditelj| enlci { svetlosti, svojim skromnim lj. tografijama bacio se u borbu Četrđe,| setosme i izrazio je u besmrtnim sll.|. kama, naizmenično tragičnim i komiš,|. nim sveti gnev francuskog narođa, NL| je li on moderan? On proživljava svoj| vek.i njegov vek živi u njemu, Svi |, događaji njegovog stoleća odjekuju u| – njemu i pokreću njegovu Yuku, Smn|, cnlice podmuklogs kralja, licemerstva,|.

pepravde, sločini režima, lupeštva Ro-}|bera Muatcera, kojimmm Ćo uslediti pob. | eleka rezmetanja Hiuatapanaln, pokolj u wicej Tirensnmonemnm, — ve to za OVO wwwetnihka, koji Je istovrememo i pri modno mparodni borac, postade prilika] ma Barkameom oji je ij\tovrememo || tesvim prirodno jedno remek~dežo,| Tek pronađena litogrefija bila je jed. na vwiwta uroetnosti koja odgovara ve» | mem, jer se brzo izrađuje, u punom jebu atrasti, jer Đe brzo reprođukuje i amrnočžava, jer ne staje mnogo 1 1do} u korak da čtampom, pogađa i atvara javno mnenje. Ona je oružje. Doma | se tim oružjem. · služi, Njegov gomlje| prihvata, wslove njegovog đoba. On je | čovok koji je bio potreban sa re” | stvima koja su bila potrebna, Pri gođavajući ae svojim sredstvima, #pre mean da 86 njima iposluači me, munjcs{ernz | mom, efikasnosti dootigao odmah: ma: | veče mtemiomost jaremm, besmog. ı| bunlewicnow, smvrdemateo wewvotmsonti, |

|

telost iH temutiku. Programdjru muzi-| ku treba tretirati isto tako koo i ep golutrma mumijca preran vrijednosti mu | zričkog sadržaja, prema dnari mrmll-| Kog govora, prema irvelitetu muzičkog | tkiva, a ne po nemuzičicoj 1đeji koja Je djelo izamvala i koja može biti Bamo. po sebi neobično značajna, U konkret-| nom slučaju treba oboje shvatiti ne- | razdvoinmo jedinstvemo, |

U oblastima o kojima je riječ, dola | zi do punog izraza barbn koju pojeđi” ni umjetnici vođe •a ostacima kon“ | struktivizma i jasno &e osjeća fraženje novog puta i novog načina umjel“ ničkog oblikovanja, Neka djela ošjet no trpe ad eklekticizma. Vezana Wu | Buviše za uzore evropske muzike i 1 | nošt autora ne može da iz njih probi | je u punom opsegu. Kođ pojedinih | djela je jasno ispoljiena težnja za O“ | slanjanjem na elemente našeg narod" | nog melosa i narodne tematike.

U svakom slučaju noše muzičko | 8tvaralaštvo ı ovim oblastima dalo j | niz mačajnih djela na koja bi vrijedilo ošvrnut! se posebna, (Ovo ostavljam | diskutamtima i kritičarima.)

Solo pjesma :

U oblasti solo plesme, u kompono | vanju nisu učestvovali u podjednako} | mjeri svi naši kompozitori. ol &u slo” | venačke kolege pokazali priličnu ai I J tivnost i ostvavili veći broj djela, do" |tle se u Hrvatskoj i Srbiji, gde taj | oblik ima dasta jal trađiciju, opaža izvjesno opadanje u poređenju | predratnim stvaranjem. Čini mi se, to proizlazi, jednim dijelom iz pogrć šnog shvatanja 6a kojima še susrećem0 | često na điskusionim sastancima naših | udruženja po pitanju temntike i i2b2” ra teksta. (Traži se i izabire se škorO isključivo tekst koji govori o akfuei noj tematici — a pod tim pojmom 5

(Nastavak na 3 etrani)