Književne novine

"aktuelnosti

KRITIKA 1 KRITIZERSTYO

Nastavak sa 1. strane

U listu Student od 25. maja, međutim, izišla je beleška, kao neka vrsta tužbe lista na mene, i u njoj objavljeno da sam uzeo jedan dan na razmišljanje i da sam odbio da dam odgovor. A o svom postupku ništa. List smatra da je to sasvim normalno što je Zatražio od mene odgovor kada mu je broj u prelomu.

Kritika je neophodna svakom radu. Ona može biti i strasno angažovana, ali ne u onkvom vidu animoznosti, napadačkog istupanja bez stvamog poznavanja stvari, sa „Ssilovanjem“ činjenica i potcenjivačkim odnosom prema onima čiji se rad kritikuje. Jer, šta se postiže time. Oni čiji rad se izvrgava ovakvim „Ssuđenjima“ moraju biti ozlovoljeni i demoralisani, i moraju biti Oobezvređeni u sredini u kojoj rade. Nastavnik se ne stvara na prečac, improvizirano. '"reba mnogo angažovanog rada da se postane nastavnik.

Davičo je u uvodnoj reči izneo da je u susretima sa velikim brojem nastavnika srednjih škola stekao saznanje da se Oni poglavito služe „etiketama“ u književnim raspravama i da su im one dovoljne za razjašnjavanje književnih problema. Verovatno da ima i lakvih nastavnika. Slojevita su znanja i slojeviti afiniteti prema književno= sti već ma samim studijama. Veoma veliki priliv studenata književnosti bio je posle rata. Me đu njima nalazio se i znatan broj onih koji Su na studije književnosti došli zbog ograničenog upisa na drugim fakultetima. No među njima nalazio se i veliki broj onih koji su pasionirano pristupali književnosti i pokazivali i dara i moći da se unose dublje i samostalnije u analize književnih dela, književnih pojava i problema. Na žalost, jedan deo od njih nije otišao u nastavu već na druge dužnosti, no postoji veliki broj nastavnika u srednjim školama, onih koji su diplomirali posle rata, osposobljenih da u književne razgovore Uulaze neopterećeni „etiketama“ i dogmama. Mi koji smo predavali noviju književnosti, dok su bili na studijama, uvodili smo ih u idejnu i estetsku materiju, upućivali ih da o književnosti samostalno misle, dase oslobađaju shema i udžbeničkog interpretiranja književnosti. Mnogo zavisi od toga sa kojim nasta icima je Davičo obavljao razgovore O knji ževnosti i kako. Mora se imati stalmo na umu da je on preosetliiv na kritiku. Ako ie u pitanjima bilo kakvih kritičkih aluzija na njegovo delo, ili delo Oonih koji su mu bliski, on je sklon da izvede zaključke o „estetskom nirvanizmu koji se neguje na katedrama nacionalne književnosti“.

Vara se Davičo da se nije Uučinio napredak od vremena kada ie Pavle Popović predavao jugoslovensku književnost. Vreme mu je da izađe iz onakvog imaginativnog sveta koji ga vodi u proizvoljne improvizacije kada rasuđuje o ovim krupnim stvarima. Daleko su iza nas metodi „pređavanja i studija Pavla Popovića kada se tiče nove književnosti Daleko su u njoj i nekadašnji skučeni metodi stvaranja podmlatka, njegovog šabloniziranog lika. Vidim iz pitanja koja mi je-

(0 PROBLEMU ANCGA7Ž

Druže uredniče,

u prošlom broju vašeg lista pročitao sam članak Zorana | Gluščevića „Anmgažovana ili preangažovana književnost“. Ne ulazeći u diskusiju o konkretnom slučaju, kome je pisac članka posvetio svoju pažnju, mogu reći da me taj tekst, kao i oni povodom kojih je on napisan, podsjetio da se u posljednje vrijeme kod nas sve više i sve češće govori o angažovanoj književnosti i odgovornosti pisca prema društvu i vremenu u kome Živi. Nama svima su, iz štampe i iz knjiga koje čitamo, više ili manje poznati stavovi naših kritičara i pisaca O tom aktuelnom problemu, kojim se podjednako bave i književnici van naše zemlje. Baš u „Književnovinama“ moglo se, prije nekoliko gođina, pročitati više zanimljivih i Mkorisinh tekstova na tu femu (mislim na diskusiju koja je vođena O estetici 1959. godine), a i u drugim ·'Časopisima i listovima često se o tome govorilo. Medđutim, mislim da ću pogoditi želje većeg broja čitalaca ako Vas podsjetim „đa na stranicama | naše štampe nismo tako često imali prilike da nađemo članke inozemnih pisaca o istom problemu i ako vas zamolim da, ukoliko ste u mogućnosti, u inače odličnoj rubrici „Književnih novina“ Prevedeni esej, objavite neki tekst ko-

·trija. Vučenova,

postavio list Student da se i kod mladih ljudi zadržao nekadašnji pojam naslednika starijem nastavniku. A pod tim pojmom su nekad proizvođene kočnice napredovanju i razvijanju struke. 1 danas takođe pod njim mogu biti proizvođene. Pogotovu u nastavi književnosti u kojoj su nužna stalna obnavljanja.

Danas je pristup univerzitetskoj nastavi daleko slobodniji i ne zavisi od stava, ni ličnog, ni estetskog, ni naučnog, kandidata u odnosu prema nastavniku. Bar takav pristup treba izboriti tamo gSde mu ima otpora. Svi kandidati su ravnopravni u Uslovima koji se stiču za nastavnika. A kandidata danas ima u većem broju, tako da se među njima može vršii izbor u Vrlo bliskoj budućnosti. Postoji oko petnaesti prijavljenih doktorskih teza. Među kandidstima se nalazi i seda mpisaca, članova ldruženia pisaca: Zoran Gavrilović, Miloš Bandić, Predrag Palavesira, Tode Čolak, Pavle Zović, Miloš Bandić, Predrag Pavić. Pre izvesnog vremena položio je doktorski ispit na klasičnoj filologiji, sa temom iz srpske književnosti, kritičar Slavko Leo vac. Postoji i jedan broj postdiplomskih studija, „dovršenih ia u izradi. „Ustanovljen je treći stupanj studija na kome se nalaze i kandidati za više studije jugoslovenske književnosti. Razumljivo je što se interesovanje kako doktorskih kandidata, “ako i postdiplomaca i slušalaca trećeg stupnja studija pretežao kreće novijoj književnosti.

Nije lako bilo oslobađati 5e dominantnog „položaja nastave starije književnosti, zatečenog u prvim godinama posle rata. Posle završetka rata nastava jugoslovenske književnosti bila je gotovo isključivo u rukama nastavnika starije i narodne književnosti. Kako je nedostajala nastava za noviju srpsku književnost pozvani smo, Milan Bogdanović i ja, da preuzmemo nastavu iz pojedinih oblasti istorije književnosti. Bogdanović iz obls= sti romantizma, a ja iz oblasti realizma. Bogdanović je ušao i

·redovnu nastavu, ia u honorarnu,

pošto sam se nalazio na dužnosti rukovodioca u pozorištu. Ja sam zatekao kao asistenta DimiMilan Bogdanović Veljka 'Kuprešanina. Bogda-– nović je držao predavanja dve godine, pa se povukao radi obavljanja drugih dužnosti. Ja sam kao honorarni nastavnik, uz duž nosti upravnika Narodnog pozorišta, a zatim Jugoslovenstio8 dramskog pozorišta, obradio čitavu oblast srpskog realizma, zatim sam predavanjima stupio u oblast srpske književnosti dvadesetog veka i kao redovni nastavnik govorio o dobu u Srpskoj književnosti od 1900. do 1914. godine, dobu u vreme prvog svetskog rata i dobu između dva rata, zahvatajući znatnim delom i noviju hrvatsku književnost (Matoš, 'Krleža, Ujević, Čerina, Krklec). Dimitrije Vučenov je pre nekoliko godina ušao u redovnu nastavu sa Spremom da u prvom redu obavlja nastavu kako o realizmu srpske, tako i hrvatske i slovenačke književnosti. Veljko Kuprešanin posvetio se studijama epohe TOmantizma i prosvećenosti, | no usled duže bolesti nije mogao da studije, one potrebne univerzitetskoj nastavi, dovrši,

ji bi nas upoznao sa načinom na koji se u svijetu o tome pitanju raspravlja. Nedavno sam, naime, u tek objavljenoj knjizi Sartrovih eseja naišao na esej o angažovanoj Mnjiževnosti i mislim đa bi bilo dobro ako bismo mogli da saznamo kako se ista problematika tretira u drugim književnostima, recimo u američkoj, engleskoj, italijanskoj ili skanđinavskoj. Preporučam Vam, da-

kle, đa objavite neki takav čla-

nak. Time ćete postići đa Se čitaoci potpunije upoznaju 8a jed-

OVANOSTI U ITERATURI

Duže su se zadržali otvoreni kadrovski problemi u nastavi O eposi romantizma. Predavalo se o njoi na kursevima. govorilo se na seminarima. Preteruje se kada se iznosi da u nastavi Jugoslovenske književnosti nije bilo govora o Vuku, Dositeju i Njegošu. Ja sam jedno vreme, Odvojivši se od oblasti svojih predavanja, kao honorarni nastavnik, držao kurs o razvitku književne kritike od Vuka Karadžića do Skerlića. Pavlović je predavao o Dositeju. Oni koji drže predavanja o narodnoj poeziji i jeziku, a drže ih redovno, BOVOTe o Vuku. Na semiarima koje su vodili nastavnici govorilo se često o Vuku i Njegošu. Kritika je opravđana kađa podvlači potrebu za redovnijom i usredsređenijom nastavom o eposi roman tizma. ;

Primetio sam iz diskusije koja se razvila u štampi sklonost pojedinaca da nastavu jugosloven= ske književnosti cene iz svojih iskustava sa studija od pre nekoliko godina. Međutim, nastava se menja. Kako u predavanjima, u nastavnom metodu, tako i organizaciono. Postoje kočnice njenog razvitka u sporosti orga– nizacionog i kadrovskog rešavanja koja proističe iz nasleđa nekih univerzitetskih | kanoniranih uzusa. No kreće se napred. Treba proveravati svoja iskustva. Inače se upada u dezinformaciju iz zablude. A zabluda izrečena na javnom mestu, stvara zabludu kod hiljade drugih. Tako je'jeđan mladić, pulblicista, u dobronamernoj kritici izjavio SVO jim čitaocima da se slovenačka književnost ne predaje na katedri iugoslovenske književnosti u Beogradu. Međutim, profesor Vučenov predaje slovenačku književnost već četiri godine.

Akcije su preduzete da se ona kadroveska pitanja, kojia su Otvorena, što skorije i pouzdanije reše. Svestranije se razmatraju i pitanja unapređenja struke kao i uloga i mesto Filološkog faku!teta u društvu. I pre ove diskusije mi smo u komisiji za nau čnoistraživački rad (u čijem sasta vu sam ija od kako sam u ređov noj nastavi) pokrenuli akciju da Tilološki fakultet počne sa pripremama proslave Vuka, Njesoša i! Skerlića, Planiraju se u zajednici sa Akademijom simnpo-

'Ziji me. unarodnop karaktera po-

svećeni Vuku i Njegošu. Povedena je prošle godine akcija i za osnivanjem instituta za književ nost. I ovaj institut mogao bi doprineti da se svestrano učvTsti nastava jugoslovenske književnosti. Dobija se utisak iz diskusije da bi univerzitetski nastavnik morao biti prioritetno književnik, i to onaj prvorazredni. O ftom liku univerziteskog nastavnika književnosti valjalo bi da se razgovaraju pisci i oni nastavnici koji su književni igtoričari, da Oova diskusija, vođena do sada declom i u diskriminatorskom stilu, ne bi stvorila nepotrebni jaz među njima. Po mome mišljenju idealam lik univerzitetskog nastavnika bio bi u simbiozi književnika, „kniiževnogs istoričara 1 pedagoga, a povesnica umiveTzi tetske nastave daje veoma lepe primere i uže simbioze: književnog istoričara i pedagoga. Možda bi anketa o tome donela zanimljiva i korisna mišljenja. U da-

našnjim uslovima obavljanja na-

nom zaista aktuelnom i višestruko značajnom literarnom temom, koja, razumije se, nipošto nije sa-

mo literarna. Marin NIKOLIC

Zagreb

"Usvajajući sugestiju druga Nikolića, „Književne novine“ u 0Ovom broju objavljuju veći odlomak iz eseja „Istorijsko tumacenje Wnjiževnosti, čija shvatanja, ma koliko u pojeđinim viđovima bila neprihvatljiva, mogu biti 74– nimljiva našim čitaocima.

fe daa Jašto ćule stariji pisei?

Druže uredniče,

iu prošlom broju vVašega lista sa zadovoljstvom, sam pročitao odlomak iz još neobjavljenog dnevnika Branka Lazarevića pod naslovom „Nekoliko dana iz dnevnika jednoga nikoga“. Msejist i eruđit velikog formata, pisac nađahnutih „Impresija iz Wnjiževnosti“ i teoretičar pojedinih pitanja iz este tike, Branko T,azarević je, koliko znam, tek sada postao i saradnik Vašega lista. Ovaj me je slučaj naveo na razmišljanje Zbog čega se naši eminentni pisci, pripadni-

ci najstarije generacije, tako retko javljaju u javnosti i zašto dozvoljavaju da svoje učešće u književnom angažovanju svedu samo ma ograničen i ograničeno indiferentan . minimum?

'Koliko zgam, B u relacijama toga interesovanja moje poznavanje savremenih literarnih tokova nimalo nije kompetentno, niz vrlo značajnih naših starijih pisaca i dalje, pošle toliko gođina iscrpljujučeg književnog rađa, piše svoje tekstove „za fijoku“, umesto đa vlastitu prisutnost u ovom

pisma

stave nije lako postići idealan lik univerzitetskog nastavnika Kknjiževnosti. Kađa su Jovan Skerlić i Pavle Popović predavali književnost bilo je studenata na desetine. Mogli su da se bave razvojem svakog studenta. Danas je studenata više stotina. Nekada su nastavnici na diplomskim ispitima imali desetak kandidata. Danas na diplomskim ispitima ima

blizu stotine kandidata u Ssva-

kom roku, a tri roka su u godini. Diplomski ispit za nastavnika književnosti traje mesec dana i nastavnik je na kraju potpuno iscrpljen. Nekad su {i rokovi bili za pripreme predavanja. Danas se predavanja moraju Ppripremati u samom toku nastave. A predavanja su izuzetni napor za nastavu „novije književnosti,

jer je njihova materija uvek no-

va, ne ponavlja se. Sada su brojnije i doktorske teze koje se moraju savesno iscrpno pregledati, brojni su i postdiplomski rado=vi. U pogledu obavljanja ispita još brojnije su obaveze za mladog nastavnika. Ovakvi uslovi da ju vrlo male mogućnosti za književni rad i književne studije. Oni će se verovatno izmeniti većim brojem nastavnika, reorganizacijom rada i možda probirom onih koji stuđiraju književnost. Onima koji prigovaraju da se nastavnici jugoslovenske književ nosti ne angažuju u nastavi mogu samo reći da se nastava književnosti ne može da održi bez pasije. No ona bi silno grešila kada bi se angažovala navijački u sporovima koji se vođe o književnosti, kada bi grupašenja prodrla i na platformu njenog rada. Od toga je sačuvana nastava jugoslovenske književnosti. Ravnopravan je u njoj odnos i prema Daviču, i prema Mihajlu Taaliću, Dobrici Ćosiću i Branku Ćopiću. U njoj ne postoji pristrasno zalaganje za interese ove ili one književne grupe. Svaki student ie slobodan da brani svoje mišljenje o Književnosti, i svoje književne poglede, kako na seminarima tako i na ispitima. Potrebno je javno govoriti i o programu, metođu, izvođenju nastave jugoslovenske Rknjiževno=sti i o njenoj kadrovskoj politici. Takav govor je podsticaj njenom uinapređenju. Velikim:. delom ova diskusija sadrži korisnu kritiku. Ona. ie pokrenula i,mne-

' ka pitanja krupnije. načilne. pri~

rode. No psihoza napada nije ni malo pogodna za njihovu raspra vu. Teško je razlučiti kritiku od Toritizerstva, koje je posve necelishodno, takođe i vrlo štetno, kada su u pitanju ovakva krupna kulturna i društvena pitanja. Čemu je potreban onaj agresivni, pa i uvredljivi stil kritikovanja kakav pokazuie u poslednje vreme drastičnu tendenciju da izvrši jurišni prodor u pojedine časopise i štampu. Čemu je potrebna ona u Suštini poza i gluma iskrenosti, izigravanja enfant ierible-a u socijalizmu na društeni trošak, ona spektekulozna igra revolveraša na ekranu naše kulture. Sve dobijam utisak kao da se vraća zenitizam sa „barbarogenijem“ u tu napadačku reč. Oni koji veruju da je u tom jurišu revolucionarnost, gube iz vida da je takva „revolucionarnost“ bajata, Prohujaće i ta stihija kao što je prohujao i njen preteča u književnosti, a ovoga puta ostaviće ljude teško pozleđene u dostojanstvu rada. Velibor GLIGORIĆ

uredništvu ·

našem vremenu posvedoče i igrarijama svoje nikako još presahle mašte. Todor Manojlović, pesnik koji će u književnosti, smatram, ostati kao pisac prodđuhovljenih eseja, nije jedini, naravno pored Branka Lazarevića, na kog pomišljam da bi trebalo naknadno da se angažuje svojim literarnim radom. „Zar divni naš pripovedač Veljko Petrović ne predstavlja, u ovom smislu, još neposredniji pod strek svima njima. Podsetimo 8e, uostalom, i na literarno đugi i nadđahnuto epski život Viktora Cara Emina. '\u trenutnoj književnoj konstelaciji, pored brojnih i vrlo značajnih pisaca srednje, mlađe i najmlađe generacije, ponovno angažovanje onih koji su svoje živote povezali sa našom „istorijom za poslednjih nekoliko decenija bilo bi više nego značajno. Verujući u njihovu duhovnu svežinu, a đuboko poštujući njihovu literaturu, očekujem od Vas, druže uredniče, da ćete na stranicama Vašega lista i nadalje, prema trenutnim mogućnostima, objavljivati nove tekstove naših „korifeja“ književne misli. Nihovo angažovano 'Pprisustvo u našoj sredini, verujem, može samo obogatiti i još više razviti uzbuđujuće savremene tokove naše duhovne klime.

st. PETROVIC

Priština

· I došao sam opet u predele

| i blagosiljaju svoju domovinu.

| Cane ANDREEVSKI—~

JIWOT PREDELA ·

Jedan zapretami predeo ovađim, iz pepela,

jedam meumišti predeo koji je dugo ćutao; dahom, svojim, ga budim, — kremi se, velim, mu, budim, ga i znam:

vreteno vremena se okreće, okreće.

I opet je tu taj predeo pozmati, taj pređeo cvetni, grli se ob s mojim vidom,

nagrađujem, ga, movim, grmenovima ljubavi, nagrađujem, ga i znam: vreteno vremema Se okreće, okreće.

Isturam, smolu, nežnosti svoje l

po stablima mjegovim, po vitovima i bregovima i velim: me maplašćuj se praznino ovde,

me maplašćuj se, velim, i mam:

vreteno vremena se okreće, okreće.

Volim tvoje sunce razgramato

koje prodire kroz paučinu prolazmosti, volim, ga, predelu, jer 2mam,

ono cedi gusti sok u srce oretema vremena koje se okreće, okreće.

Kad jedmom iziđeš iz vlage ovih, očiju preseli se, predelu, u žubor mežmosti move, koja će te maći posle dugog tražemjda, preseli se i buđi opet zvuk

u vretemu vremena koje se okreće, okreće.

NOVI DOLAZAK

gde ptice memaju imena;

došao sam maoružam ljubavlju

i viđeo sam — ptice su postale cveće plavetnila, i video sam

— cvetobi su postali ptice boja + mirisa.

I milovao sam, bas ptice, Das cbWetove, maoružan ljubavlju milovao sam %9qS šapatom, pa videh .

— steflost nikada me pada ma kolema

i me postoji takvo dleto

koje može iskopati među u vazduhu.

Sapatom svojim, milovao sam muziku, šume,

milovao sam, bore voda i čelo kamena,

i jedna zrela misao Yrazdami mi dušu;

semena me znaju za strah

i me savijaju svoju kičmu:

čak + u, kamenu, pozdravljaju sumce

Pa'poželeh, kao one E ei. u grlu kamena da budem, pesma. a Pad: PONOAUBILA

VO AM ~ (4 wilt ii &UI

Petar PAJIC MREŽA U sluhu čujem: odlaze divlja jata. U sebi sever okremem, prema jugu. Vreme je kada se lopov sa žandarmima karta i umobolnik, očajno, spominje kišu i kugu. Pred zoru, hvata me budeća mesvestica, Kroz Nebojšinu kulu Dunav s vetrom protiče. Probisveti oprezno iđu oko tammica dok klica dama uspravno iz zemlje miče. Zamke su vešto stavljene od, udvarača preko srebrnog meba i preko majplavlje vođe.

Molitva leži u, kolenima skitača da preskoči svoj komak i tako, ipak, da ode.

LEPTIR

Taj leptir bezazlem i pomalo plav ulazi u sve duše zaljubljemih,

uw čas kad se budi, kad je prosto sav od našega srca, krila zapaljemih. meprimetan, titrav, slabačak ko mrav, preleti prostore haosa u meni,

dok ležim bolestan, kad koračam zdrav, nađe se u svakoj zapaljemoj vemi,

taj leptir svemoćam, taj veliki 19,

u, pesmi, na vodi. u lepom vazavwhw, ujutru iz sunca u sobu mi ušav,

sadi vrt u oku i april u, sluhu.

VOĆE

Ono ima oblik uljuljame vode.

Ono mas mami sa dna bele zdele. Pimo je sumca i zle mepogode

i crnih ruku što su ga unele

u našu sobu. O taj oblik raja

u kome predeo iza brda peva,

od leptirova i od zavičaja.

Voće, u samoći, pred mama uspeva samo da mas pYeme, da mas zaustavi, sa svojom daljinom, gde maš dečak spava. Avgust i reka ma stolu borave.

u bledilu ploda koji očajava.

KNJIŽEVNE NOVINE