Književne novine

aktuelnosti

DANA NS

Nastavak sa 1. strane

Ako nije mecena, šta će wam, Avgust! Pisac ovog stiha, Boalo, žoš pre puna tri veka uviđao je da moćnik nema drugog razloga postojanja ako nije sposoban da stvara, da pomaže, iz svoga zađovoljstva i ukusa, ukrašavanje onog što se onda zvalo „vek“, a danas „Težim“ ili „sistem“. I u koliko se vlast više centralizuje, fatalno je što mecena nestaje, jer on je, u stvari, bio samo posrednik. Ali umro je na vreme. Nacionalizovali bi ga, kao — železnice! (N. T.)

*

ı

Anonimne Čuline ili o tajnim fubdalskim sporazumima

DOK SPORTSKI NOVINARI istrajno ćute, jedan čitalac NIN-a, u broju od 23. juna, pokreće pitanje koje je sada predmet glasnih (ali, na žalost, privatnih) razgovora, pitanje koje bi nužno trebalo osvetliti na stranicama novina koje podrobno i 5 velikom pažnjom prate gotovo sva sportska i, ponekad, nesportska zbivanja kod nas:

„Zaista se treba složiti sa konstatacijama o računskom fudbalu u članku objavljenom u prošlom broju NIN-a. Završne utakmice fudbalskog prvenstva odvijale su se u znaku jedne računice koja sa sportskim duhom, viteštvom pa i moralom, nema mnogo zajedničkog Treba se samo začuditi što o tome nije već dosad bilo reči u našoj štampi, jer je zaista neverovatno da su takve pojave promakle sportskim novinarima.

„Vojvodina“ je, na primer, pobedila „Crvenu zvezdu“ u Beogradu sa 1590, 4 spasla se od ispadanja, a „Dinamo“ je osvojio kup pobedom nad „Hajdukom“ sa 41 (iako je „Hajduk“ vodio do drugog poluvremena, SB. 1:0) „da „bi, samo nekoliko dana kasnije, taj isti „Dinamo“ izgubio usred Zagreba prven=stveni meč od tog istog „Hajduka“ sa 0:15 obezbeđujući „Hajduku“ ostajanje u društvu najboljih.

Slaba forma „Crvene zvezde“ mogla bi da objasni rezultat sa Vojvodđinom“, ali svi mi koji smo posmatrali tu utakmicu teško možemo da se otmemo utisku da su u ovu borbu fudbaleri „Crvene zvezde“ ušli sa čvrstom namerom. da je ne dobiju. Još pre finalne kup-utakmice „Dinamo“— „Hajduk“ bilo je ljudi koji su se kladili da će se dva uzastopna meča odvijati u znaku: „ti

| meni kup — ja tebi ostajanje u Ligi“. Teško se može demantovati mišljenje da je visoko vođstvo „Slobode“ u susretu sa „Dinamom“ od 5:0 u prvom poluvremenu bilo uslov da se „Sloboda“ zadrži u Prvoj ligi; drugi uslov bio je izgubljena utakmica „Vojvodine“ u Sarajevu. Ali kada su iz Sarajeva stigle vesti da „Vojvodina“ vođi, „Dinamo“ je odjednom prestao da prima golove čak je jedan i postigao, a utakmica je tavršena sa 5:1 u korist „Slobode“(.. .).

Dakle, bez obzira na to što motivi ovih računica oko čudnih rezultam mečeva u finišu prvenstva nisu tako crni, oni bez sumnje nisu u skladu sa shvatanjem morala u sportu u kome treba da pobedi onaj koji je bolji. Nema sumnje da ć~ ovakve računice izrazito naškoditi napretku našeg fudbala, ako to u njemu postane praksa“.

inž. Žipojim, MARKOVIĆ, Petrovaradin, Ulica Zrinjskog 90-a

*

Mladi gnevni pesnik

U „ANTIBIROKRATI“, „goniocu“ omih, što su uzurpirali određeme poži-

cije pa se uljuljkuju ma njima, ponekad, bez teškoća možemo prepoznati čežnju da se osvoje baš takve pozicije. One_nmogućiti drugoga da bi sam to isto mogao. Nije, međutim, neshvatljivo što se takve želje uvek, skrivaju iza borbe 2ža „slobodu“ i „demokratiju“, za „autemtičnim“ pravima „autentičnih“ nosilaca određenih delatnosti, jer to je odličam paravam da se zataje prave namere.

2

Upravo takav utisak sticao se dok je jedam od učesnika, Trećeg Stražilovačkog susreta izlagao svoja shuvatamja i davao svoje pređlioge. Om se, inače, bavi poezijom i zalagao se za stvaranje

· atmosfere u kojoj bi pesnici mogli slo-

bodmije da, „dišu“ i da se slobodnije razvijaju. Počeo je svoju reč teorijskim replikama o nemogućmosti „simbioze“ između mwolitike i umetnosti. Takvu simbiozu po njegovom shvatanju bilo je moguće uspostaviti samo onda kad je naše društvo bilo „nesređeno“. Sada su prilike drugačije i, prirodno, umetmost je pošla svojim tokovima odakle nije u mogućnosti da „uđe“ u, stvaYnost! Ne treba joj zbog toga prigovarnati, jer umetnost je svojevrsna, ljudska delatnost koja ima svoje zakomitosti razvitka, treba samo ustati protivu raznih „lešinara umetnosti i književnosti“.

Sve to o čemu je govorio moglo, bi biti zanimljivo samo kao jedmo od Tazličitih shvatamja koja sw u toku mekoliko dama raspravljanja o pitanjima umetnosti i kulture uopšte iznesema mQ, tom, mestu. Ali ovaj pobornik „slobode stvaralaštva“ i „demokratizma u kulturi“, zahtevao je od tog skupa da se opredeli i izjasni za nešto što mu ne bi bilo u kompetemciji, miti uopšte mogućno. Rekao je da će pročitati spisak od. 60 kmjiževnika, „koje treba sahTYaniti" — izbrisati iz literature i počeo je da čita redom imena maših književnika i pesnika, ljudi većinom, syedmje gemeracije koji su u toku dugog miza godina sa različitim, mogućnostima i nejedmakim uspehom dali svoj doprinos mašoj literaturi i našoj kulturi.

Ne bi se ni u tome imalo šta prigo" ·

voriti da je om izrazio megatiUmo mišljenje o njihovom stvaralaštvu, ali om nije mi to učinio. On je prosto zahtevao da se sav taj broj stvaralaca izbriše iz literature i da skup domese.o tome svoju odluku. Učinio je to iz „ubeđenja“ da su oni suvišni u redovima kreatora i da ih treba izbrisati l:ako bi oni drugi — prati autori imali više prostora i više mogućnosti da sc šire učvršćuju u literatu?Ti adabramih, autentičnih vredmosti! [„.].

Kakvu bi on kulturnu, politiku, vodio i kako bi izgledala, komstelacija odmosa, kojima bi on davao 5Uoj ton? Syvedstva kojima bi se pri tome služio he bi bila nimalo oriignalna, u istoriji kulture oma su dobila oznaku inkoizicije kojom, su se služili svi omi kojima je iz bilo ko-

jih razloga” smetald' istinita "i 'P*hdd" kultura, Cilj takve kulturne politike 0

stao nam. je iz mjegove reči mepozmat, ali om, se sam po sebi razume U svetlu sredstava kojima, bi se išlo ka njemu.

Milija KOMATINA („Komunist“, 13. jum 1968)

P. S. Sahranjivanje pisaca i brisanje iz literature trebalo bi, najverova=– tnije, izvršiti po ovakvom. kriterijumu za poetske vrednosti:

„Bem, mu bem. Glavu, mu, bem, Nešto mi ga dolazi Na ćulik

Si gore

Teško ti se dić Teško ti se dić Akamol te stić...

(vidi: Vito Marković, Nešto napolju, Danas, br. 46).

%

Novi poljski nedeljnik „Kultura“

SPAJANJEM Pšeglonda kulturalmog i Nove kulture u Varšavi je počeo 16. juna da izlazi list za društvena i kulturna pitanja Kultura. U uvodniku nova redakcija izjavljuje da od ranijih listova preuzima sve što je u njima bilo vredno, mli da će za razliku od njih proširiti krug saradnika. Ovaj list biće posvećen čoveku socijalističke Poliske koji se bori sa reakcionarnom ideologiiom. Zato će on popularisati kulturno stvaralaštvo zemalja koji idu u socijalizam i komunizam. List će isto tako ocoenjivati književna, filmska i pozorišna dela zapadnih pemalja. I, što je najvažnije, insr'risaće predstavljaće i »omagaće angažovano stvaralaštvo Uu pravcu socijalizma, kritikujući negativne pojave i 'afirmišući pozitivna, oslanjajući se na prave narodne tradicije - e će takođe voditi diskusiju sa ideu.ogijom i stvarnošću kapitalističkog

sveta. (B. R.)

e...

ar 7– 04, ndoinama, pročitate vest da

K je izložba slika Petra Lubarde „doživela! ogromam uspeh u Del-

hiju“, kako zamišljate ogromam us

| peh? Kao mezapamćenu, gužvu ma, prila.-

zima galeriji? Raoxgrabež i nadmetanje basnoslobnim, sumama, za izložema, platna? Kao takmičenje najpozvamnijih kritičara ko će izložbi napisati veći hvalospev? Il, maprosšto, kao us peh kome fe Tanjugov dopisnik prišio ono „ogTo“ man" iz čiste navike — jeT kakav bi drugačiji mogao da buđe uspeh mekog našeg čoveka u inostranstvu?

Šta, na primer, znači vest da je „interesovamje 24 jugoslovemskog nmobelovca, Ivu, Andrića ma Bliskom istoku (...) veliko“? Koliko veliko? Odgovor bi trebalo da pruži dopumsko obaveštenje da su „sve knjige Ive Andrića u knjižarama Bejnuta rasprodate“. AL. tome neđostaje još jedam dopunski podatak: koliko je Andrićevih Kmjiga bilo u, bejrutskim, knjižarama, do 8. aprila 1962 (kađa je vest datirama), odmosno svega četiri meseca pošto je TAnđdriću, dodeljena magrada? Je li rasprodato nekoliko hiljada, ili mekoliko stotina, ili nekoliko desetina, knjiga? Jesu li Tasprodafa čitava, izdomja, ili mekoliko uvezenih, primeraka?, Prvo bi značilo da je imteresovamje zaista. bilo veliko. Drugo bi zmačilo da je interesovanje bilo mormalmo, kako je i prirodno kad čitalačka publika u Bejrutu (ili „sHelsinkiju, Karakasu, Bangkoku itd.), zahvaljujući Nobelovoj magradi, sazna za jedmog značajnog pisca koji joj je dotle bio nmepozmat. Precizmiji podatak o tiražu i prođaji mogao bi samo da odagna bodozremje da je i dopisnik iz Bejmuta malo preuveličao stvar.

'Ali nemojmo odmah sve da svali

mo na dopismnike. Ne jedmome našem

dopisniku desilo se da svom listu (ili agenciji) pošalje izveštaj o tome, rTecimo, kako je londomska kritika ocemila koncert (izložbu, knjigu) mekog našeg kulturnosumetničkog ambasadoYa, da lepo, balaomsiryano izmese i pohvale i zamerke — a u veđakciji mu izveštaj iskasape, izbrišu sve što mije panmegirik,

o — a ——

život oko nas

Božida

BOŽOPIG" „00 5b E. Sit TPOTISŠCOU . MorrovpDon r(tOTTĆANCI

ONAKO. UZGRED

DUBROVAČKI FILOSOPSKI SIMPOSIUM

rošle nedelje je u Đubrovniku

održan zanimljiv filosofski sim-

posium, na kome je blizu trideset filosofa iz 13 zemalja, sa četiri kontinenta, diskutovalo o čoveku danas. Tačnije, o fri značajne teme koegzistenciji, miru i socijalizmu, slobodi u savremenom društvu; odmosu čoveka i tehnike. Simposium nije, naravno, imao zadatak da svodi neke zaključke, zajedničke i za sve Učesnike prihvatljive, već da omogući konfrontaciju gledišta i razmenu ml šljenja.

Ova je razmena mišljenja, u diskusiji o manje-više svim ilemama, bila na mahove vrlo zanimljiva, ponekad zaista Živa, pa i oštra, iako u opštem tonu prijateljska. Javljale su se raz like u gledamju na nekoliko pitanja, da samo po nešto navedem — shvatanja koegzistencije (gde se javilo i mišljenje Koje, svedeno na suštinu, nije filosofski stav, već odraz gledišta da je to pogodna taktika u političkom smislu), slobode ličnosti (i mogućnosti da u nekom stepenu ta sloboda postoji, ili uopšte ne može da postoji, u buržoaskom, dakle kapitalističkom društvu), alienacije (oko stava da je i u socijalističkom društva ona mogućčna), itd.

Lakše nego o finesama na, ovom malom prostoru može se izneti samo nekoliko opštih utisaka. Jedan Je po-

tvrda istine da se dogmatizma u filosofiji nije lako oslobađati. Drugi, da u raznim sredinama odnos između na predovanja i razvilka društveno-ekonomskih kretanja i politike 5 jedne, i razvitka filosofske misli s druge strane, nije jednak. Treći, vrlo Važan, da je u interesu istinske koegzi stencije potrebno menjati metode ideološke borbe, da se filosofske raspre mogu voditi samo na nivou naučne argumentacije o čemu Je došlo do saglasnosti. Četvrti, da se — što su neki inostrani učesnici upisali dobrim delom u zaslugu i jugoslovenskoj praksi i jugoslovenskim filosofima —

marksizmu kao ideologiji SVE više vraruštvenim, eko-

ća, i u filosofiji i u d T 'k nomskim i političkim manifestacijama, suština i polazna tačka marksističke misli: dobro čoveka, humanizam U

'i krupnije primere javašluka ili

O namarginama štampe ___Kosta TIMOTIJEYIĆ

Em uspeh, pa čak i citate očiste od reči i umetmutih rečenica koje bi mogle da uma– nje ogrommost “uspeha, koje bi mogle čitaoca mavesti ma pomisao da se u inostranstou o mama biše, govori i mis ikako drugače do tu superlatitvima. U tome verovatno ima elemenata svesne, hotimične „lakirovke“, ali je svakako od meposredmijeg uticaja T.Gavika maše štampe da ulepšava, doteruje i preteruje — iZ najčistijih patriotskih pobuda.

Kako bi se inače mogla objasniti vest đa je maš biolog dr Radosla» 'An= đus „stekao svetsku slavu" svojim, radovima na polju hipotermije? ta mači: steći svetsku slav u?, i

'Anđus je meosporno ozbiljan, maučnik. Među stručnjacima u imostramstvlu, veoma je cemjem, i njegova otkrića bež ikakve sumnje predstavljaju veliki doprinos biologiji (a preko nje i međicini, astromautici itd. itd.) — te možda ne bi bilo neskromnmo reći da je „stekao veliki ugled, u inostranstvu“. 'Ali svetsku slavu..! Šta ćemo onda sa Pasterom, Teslom, Ajnštaj-

nom..!

U tu vrstu bezazlenog i blago megalomanskog preterivanja. spada i tvrdnja da je „Cerar u Pragu definitivno postao ljubimac Starog sveta i nenad“ mašni svetski šampiom, ma konju i Yazboju“. Usto i slika Cerarova, s potpisom: „Ljubimac Evrope“. (Ajde, bre, kakap ljubimac Evrope! Da je

—— ———o—:

najboljem i najpunijem smislu reči.

Iz ovoga svega jasam je i majvažniži konačam mitisak: da je ovaj susret filosofa raznih zemalja bio zaista KkOoristam. POŠLJEDETHE NAJ VOBU...

groman je, fimansijski i svaki

drugi, napor učinjen od prošlog

leta, koje nam je dalo ozbiljnu lekciju, da se naš turizam ~7unapredi. Napredak se i primećuje. Nema sumnje da se prekonoć radikalne pro” mene ne mogu očekivati, osobito ne kad je reč o ljudima, ali isto Tako nema summje da na sve Ono što još škripi treba neprekidno ulazivati, i ono što je mogućno odmah „popravljati. Tako smo se za ovu Sezomu bolje pripremali nego verovaklno za bilo koiu pre nje, ona je naše turističke radnike u izvesnom smislu iznenadila i i zatekla nespremne. Iznenadio ih je rani početak sezone. Dubrovnih je već pun stranaca kao što bi inače bio tek u julu; gotovo pun je bio već u maju. To nije statistički podatak već lično saznamje i kazivamje onih MĐubrovčana koji su zainteresovani za to i vrlo srećni što je {alko.

Na žalost, mnogi od ovih Turista, bar u Dubrovniku, ni ove godine neće biti zadovoljni svime na što naiđu. Uz visoke cene, Visoke i za imostrane turiste (bar u poređenju sa onim što sc dobije) ima i dosta objektivnih (?) i subjektivnih medostataka, Mmogi „a“ vionski“ gosti razočaraju se već dezorganizacijom aerodromske službe i time što ih kraj Vrlo lepe zgrade (u

· kojoj, koliko se spolja vidi, stoji bar

delimično i nameštaj), sad, u pumoj sezoni, brpaju u biti-imajuću garažu u kojoj vlada nepodnošljiva vrućina, iotalan haos i nekoliko kelnera sumnjivog znanja i kompetencije, ali nesumnjive arogamcije. A kako se osoblje opreme pulnika, na očigledno ume-

snu primedbu, celokupno okomi na drznika koji stavlja tu primedbu, {irebalo bi na film snimiti, jer bi svako

opisivanje bilo i ostalo bled pokušaj (čak i mizanscem tu igra ulogu).

Nema smisla nabrajati razne sitnije ne= shvatanja suštine turizma, ali bi bilo smisla da se i u toku sezome ponešto energično preduzima, kad ljudi, na razne načine, na takve primere ukažu.

BESKRAJNI PONOR, POSLOVNOG NEMORALA

olega Živorad Mihajlović objavio

je na radiju podatak koji zai-

sta vredi i „naftrukovati“, kako

bi naši stari rekli. . „Gradska kafana“ u Beogradu tužila je građevinsko preduzeće od vajnog ugleda (kakvo je, znam ja, jer stanujem u zgradi koju je ono gradilo) „Komgrap“. Razlog: januara prošle godine ono je obavezano da popravi na zgrađi Doma štampe, gde se ova kafana na-

ii: ;

Ko se-to-u.-Boropi tako za vežbe ma konju ı razboju PG da pobedmik praškog šam“ pionato, automatski postame ljubimac vaskolikog „Stavog sveta“!)

Ili — kad, već nabrajamo primere komičme naivmosti — izveštaj pod naslobom „KAPO — slavno dočekan“, a podnaslovom koji glasi: „Lovćen“ među prvim producemtima Evrope. Nema zabune: i u tekstu jasno stoji da je „OVO filmsko vređu. zeće iz Budve postalo jedmo od nojjačih u Europi“. _

Šta je posle bilo sa „Lovćem-filmom" nije važno. Glavmo je da smo pYe mepune tri godine (kada je članak objavljem) imali jedmo filmsko preduzeće koje je, tako reći barabar s gigamtima iz Moskve, Bina i Londona, drmalo ev-. ropskom, kinematografijom.

Sva sreća Što wuspeh, ugled, i (ko zma, možda jedmog dama!) svetska slava maših umetnika, pisaca. naučnika i spor. tista me zavise od medveđe uslužmosti

sedme sile. | Sva sreća, takođe, što (a) čitaoci nisu, zlopamtila i (b) znaju da mi Lubarda,. ni Andrić, ni Anđus. ni Cerar me snose: odgovornost za omo što movime o mjima. pišu. Kao što ni nmedužna Lola Novaković, ma prime, me smosi odgovo?Tmost za člamak „Od prvog komcerta do potpunog uspona“ (objavljem, u „Politici“ 27. februaYa 1962), u kome je potpuni uwuspom — ma šta to inače začilo — tvoamredmo ubedljivo i sažeto. do. čaram, konkretwim primerima: „Poslednji uspeh — trijumf sa pesmom Alfonsa Vučere „Ti mećeš doći“ (sic) na festivalu, „Zagreb 62“. I još jedmo veliko priznanje: sa melodijom, Jože Priošeka „Ne mali svetlost u Su» mrak“ predstavljaće mas 8. marta u Luksemburgu (...), Ga reditelj Marijan, Vajda uzeo je 20 jedmog od glavnih alttera, u, muzičkoj komediji „Seki sni< ma — pazi se!“ ;

bar fudbbaleY! m,asobDmo zavalio

P.S. Na svojoj sadašnjoj furmeji DG Japana, Lola sigurmo dožioljava uspeh za uspehom. Sa mestrpljenjem, čekamo ovest da su, mjemi WSpesi ogromni.

eo iy—| eee ie ona ————r a koje su padale ubilačke pločice. Iako je bilo obavezno đa to učini u roku od 60 dama, skele stoje i damas. To je za kafamu gubitak pro stora ma letnjem platou, manja uočlji* vostf, nedostatak vidika iz gornjih. pro“ storija, pa prema svemu tomc i gubitak: prihoda. ! ~ otimolonmziy i}egidG;

Na ovo kao suhce jasnu i opravdanu” tužbu, u odgovoru sudu (!) izvesni po”, moćnik glavnog direktora, ili slično, punim imenom i prezimenom i pečatom. preduzeća potpisao. je i overio da je, naprotiv, kafana samo dobila u prometu, jer je ovako — upadljivija.

Sud će verovakno reći svoju reč o: celom slučaju, pa i o ovom nedopustivom igramju sa njegovim dostojan= stvom. Sve mi se čini da bi komora, sud časti, ili ko već treba da brani čast ove profesije, trebalo da se još pre toga postara da se među mjima ne Zadrži čovek takvih shvatanja, neko ko. smatra da je u redu jedam posao oba. viti aljkavo i po živote ljudi opasno, obavezu kasnije stavljenu nipodašta=– vati godinu i po dana — i još se pod“. smevati sudu, javnosti, svima nama.

lazi, fasadu sa

GOLICAVE PRIČE, NE OD MOPASANA

elja da druge upoznamo sa.zna”. Z čajnim, sa onim što utiče na O događaja u svetu i sudbinu [u] večamstva, ponekad je jača od nas. DOS bar novinar neće prekršiti nepisano pravilo o konkurenciji, pa objavljivati „ekskluzivnu priču“ koju istovremend objavljuje neki drugi list. Neće, narav“ no, ali kad je reč, videli smo, o neče mu što zaista prođubljuje naša sazna“ nja, o nečemu što će nas prosvetliti e, tada padaju u vodu sve glupe predrasude o konkurenciji. :

„Verovatno ovim Treba objasniti neobičnu činjenicu da dva beogradska lista, jedan nedeljni, jedan dnevni, objavljuju · istovremeno ~ „aufentične memoare“ znamenite Miss, izvesne Ki! stine Kiler. Ova dama, doduše, na je". dan pomalo herostratski način, i ta zaista na ar kapiju, uđe u istoriju (i tek može da uđe ako premijer Mak“ milan postane žrtva afere izazvane zbog nje).

_Ali to — iznosim samo svoje mi šljenje — ipak nije razlog da nam 50 u tolikom tiražu, u dve varijante i dva. lista (uostalom, uopšte) serviraju nje“ na „mišljenja“ i uz njih njene „naivne“

pikantne pričice i golicavi detalji. Alfe”

„a nipošto nije bez značaja po dosada” Snjim i mogućim posledicama, a vero“ vatno nije ni beznačajna kao simptom ili ilustracija stanja jedne sredine. TO nije dovoljan razlog da se povodđimo za najgorim delom fuđe štampe i U ovom eminenino političkom skandalu (bez obzira na pravilno „cherchez la ~

f..mme“) fragamo za njegovom spore“ ·

nom a najmanje ukusnom stranom.

A propos, đa li su to šund i kič, protiv kojih se borimo, ili što treće?

KNJIŽEVNE NOVINE