Književne novine

DANA _ ~~7"—~

Nastavak sa 1. strane

U potvrdu toga govori i činjemica da su skoro nepoznati slučajevi kompleksnijeg i konstruktivnijeg pisanja »Književnih novina« o bilo kom dru. štvenom ili ekonomskom pitanju. To očito nije u skladu sa njihovim shvatanjem društveme kritike. »Književne novine« su se specijalizovale samo za verbalnu kritiku i napade. Kako i same priznaju, one se izdašno koriste »pravom« na Kritiku, »pravom« da ne pruže nikakvo rešenje. Od sitnih političkih »prekršaja« do velikih ideoloških »prehova«, »Književne novine« sude svemu. Kompetencije im ne nedostaju. S obzirom na sredstva kojima se neki autori tekstova u »Književnim novinama« služe, jasno se vidi da su u pitanju određene političke tendencije. Ponekad ezopovski a ponekad beskrupulozno otvoreni ı konkretni, ti napadi objektivno teže · da dezavuišu politiku SKJ, U osporavamju svih autoriteta i vrednosti u društvu, »Književne novine« — po svemu sudeći — vide osnovni smisao demokratije. ,

Krupna društvena mpitamja razmatraju se »onako uz, «, »na marginama«, bez prave, a često bez ikakve argumentacije i lične odgovornosti. Kao naicfikasniji metod primenjuje se dramatizovanje nebitnih događaja, mjihovo uopštavanje, umetam.ja takve note, takvog »viđemija« konfliktnih situacija u raznim oblastima društvenog života koje odgovara koncepciji »Kmjiževnih novina«.

2. U više mavrata »Kmjiževne movine« su definisale sebe kao wnezavišmu i slobodnu tribinu«, ne libeći se mi malo od toga da drugim glasilima javnog mmenja pripišu »režimlijstVo« posebno kad meko kritikuje »slobođoumne« napise »Književnih novina«, Ovakvu poziciju »Književne mnovine« proklamuju u vreme kada se Savez komunista odlučno bori protiv etatističko-birokratskih recidiva i kada našu duhovnu klimu odlučno oslobađamo raznih stega i kalupa, kada samoupravljačka reć u našem društvu Ppostaje sve glasnija i uticajnija. Nameće se pitanje: šta u našem samounpravnom društvu znači ta »nezavisnost«, ili pak aluzija na »režimlijstvo«? Od koga se hoće bili wnezavistan« i za koga »slobodan«? Nije li to odbrana od samoupravljanja, a »režimlijstvo« epitet za one koji dosledno zastupaju samoumpravljanje. Komunistima iz

»Književnih movina« mora se OlvOreno. fpostayiti pitanje.u ime čega se OSU-. dČ- odlučna. borba za. samoupravni, . demokratski »režima. ~ O.

Očito, radi se o konceptu koji objektivno znači suprotstavljanje odmosima koji nastaju na osnovi samoupravljanja. Kako se inače drugačjje može protumačiti gest koji su učinile »Književne novine«, citirajući kao glavni argumenat u polemici sa »Politikom« — stav o nezavisnoj štampi, objavlien u listu »Politika — 1904, godine. Karakteristično je da se objašnienje sopstvene · pozicije traži u Kkvalitetno drugačijem socijalno-političkom kontekstu, a sebe danas identifikuje sa nezavisnom štampom, imputirajući ostaloj štampi zavistan stav i ponašanje. 3. »Književne novine« | meskniveno pokazuju da im godi navodna Ppozicija »progonjenog«. U isto vreme one na svaku javnu kritiku koja im se u pućuje, reaguju osiono, šireći stalno Ffamu o hajci i kampanjama koje se protiv njih vode i tobož najavljuju njihovu likvidaciju. S druge strane, svi oni koji su se »usudili« .da nešto prigovore »Književnim novinama« bivaju odmah izloženi ličnoj diskreditaciji ili dobijaju epitet »privrženika birokratije«, : k

4. Karakteristično je i shvatanje . »Književnih novina« o demokratskim odnosima u Savezu komunista. One se zalažu za takvu unutarpartijsku demokratiju »koja će obezbediti ravnopravnost svih mišljenja«. Nije, li to zahtev za paralelnim postojanjem u Savezu komunista različitih idejnih koncepata. i političkih pogleda, u stvari, osnov za nicanie grupaškog i frakcionaškog delovanja. Jer, jedno je slobodna razmena i borba mišljenia dok se izgrađuje zajednički stav, a drugo mogućnost »ravnopravne« egzistemciic Tazličitih idejnih stavova i opredeliemia. -5. »Književne novine« pokazuju 1iZrazitu naklonost prema mekim pojedincima koji se malaze u sukobu sa . političkom linijom SK. U stvari, tenja je okupljanie u savezništvo nezadovoljnika, uz Kkvazidemokratsko nuđenje uiočišta i javne podrške, bez obzira ma esteiske kriterije .(oko kojih su »Književne novine« donedavno bile vrlo isključive). Na stranicama »Književnih novina«, zaštitu, podršku i prostor dobijaju i ljudi različitih idejnih opredeljenja i to samo zato šio · njihovi stavovi suprotstavljaju politi-

· ci Saveza komunista, Redakcija »Književnih novina« hoće da se shvati da je.ona advokat zabrinut za položaji navodno zapostavljenih i povređenih. ·

6. Posebnu pažnju privlači i način pisanja u pojedinim rubrikama »Književnih novina«, ton i atmosfera, Dpsihologija na koju se one naslanjaju. Pored dušvebrižnižtva i demagopije, naročito je uočljiva zajedljivost ı primi-

2

Nastavak na 10, strani

POČETKOM JANUARA, na dosta spektakularan način, pred očima i ušima nacije, svečano su proglašeni pobednici na velikom ton takmičenju za »Zlatan mikrofon«. Dodeljene su učesnicima u ovom takmičenju-anketi hiljade nagrada — od tri

automobila pa do malih tranzistora i mnogo čega ·

drugog. To, međutim, nisu i jedini rezultati ove mnogostrane akcije. Možda su najzanimljiviji, i najkorisniji, oni rezultati koji su to u doslovnom „smislu reči: koje su radio i televizijske emisije, i koji muzički izvođači, dobili najveći broj glasova.

Ovakvo takmičenje, naravno, daleko je od toga da.-

„se može smatrati ravnim jednoj pravoj, reprezeD'tativnoj anketi, stručno vođenoj po sistemu uzor

ka, jer su „Se učesnici povodili i za željom da Dpo-. gode pobednike i učestvuju u Žrebanju nagrada.

Ipak ono ponešto kazuje. ·

Zanimljivo je, naime, da je od relativno približnog broja listića u tri razne kategorije, za. Miru Čangalovića dato gotovo 120.000 glasova, za najpopularnijeg pevača zabavne muzike Mikija Jevremovića nešto preko.98.000, a za naiomiljenijeg pevača narodne muzike Nedeljka Bilkića okruglo 100.000. Čak ni razlika između drugoplasiranih, koja ovde ide u prilog pevača zabavne ı narodne muzike, nije. tako velika (Radmila Bakočević 14.640, Safet Isović 32.245, Đorđe Marjanović 20.767). Veoma je značajan čak i izbor ostalih izvođača takozvane ozbiljne muzike, sa liste prvih deset (čija imena su objavljena): Jovan Jovičić, Ruža Pospiš, Josip Pikelj, Olivera Đurđević, Anita Mezetova, Milka Stojanović, Zinka Kunc i Đurđevka Čakarević.

Sve ovo govori da se kod nas na razvitak oDpšteg muzičkog: ukusa gleda, možda, sa više pesimizma nego što je opravdano. To, naravno, ne treba da bude razlog za popuštanje u kriterijumima i nekritično forsiranje svakakve zabavne i narodne muzike. Naprotiv, to je povod da se daju novi podstreci svih vrsta ozbiljnoj muzici.

~ Značajno je, takođe, da se među deset najgle-

danijih {televizijskih emisija nalaze i Vremeplov (na drugom mestu), Dnevnik (na četvrtom) i »Ljubav, ah, liubav« i TV drama (na devetom i dese-

tom). :

* *

Generacija kojoj Ja pripadam nije znala iz SOpstvenog iskustva šta je to zemljotres. Jedini koji sam. doživeo bio je onaj u leto 1938. godine; koliko se sećam, ovako napamet, bio je to hvarski. Pam-

. tim da sam bio budan i odeven — ali više mei · koje doba dana je to bilo — i da je otac naredio da svi stanemo u ragastov od vrata. Kao da se mag„lovito sećam i ljuljanja zgrade, snažnog — ili je to naknadni, lažni utisak, po kazivanju — i toga . da nam je otac objašnjavao koliko je to opasno, ali da smo dobro prošli jer se ništa nije srušilo, zemljotres kod nas nije bio tako jak. U svakom slučaju, nikakvu traumu nisam poneo, niti osećanje panike, ili bar straha, pred ovom pojavom.

· Bojim se da to neće biti slučaj sa današnjom decom i omladinom. Čitava jedna generacija, čak i u onim krajevima koji zemljotrese poslednjih godina nisu sami osetili, neposredno, raste pod snažnim utiskom ovih kataklizmi koje su u poslednje vreme toliko učestale u našoj oko nas. TI dok je za moju dečačku maštu (ako izuzmem ratove, kroz priče i knjige), prva, upečatljiva slika istinske kataklizme, doduše još strašnije od zemljotresa, ali nekako u istom rodu, bio . tekst Plinija Mlađeg, za današnju omladinu, za one rođene posle rata, koji dakle ni razna bombardovanja, mitraljiranja, ulične borbe ili zbegove ne pamte, ima ma žalost mnogo prozaičnijih od Plinija, ali ništa manje tragičnih, realističnih i potresnih izveštaja iz ovog sveta i vremena u kome živimo. Radio, televizija i i nas, često vrlo reljefno, obaveštavaju, od Agadira preko Makarske i Skoplja sve do, evo Debra i Sicilije, o strahotama te nesreće koja apokaliptički dolazi iznenada, a da se ne zna zašto će, kako i gde nastupiti, i nanosi toliko smrti, patnje i razaranja. ' · n

surove lepote i

zemlji ı svetu,

štampa imaju prilike da

dvonedeljnog dnevnika

Tako će čitave generacije odrasti pod pečatom koji, u vreme Sputnjika, Lune i Servejora, u vreme rata u Vijetnamu, nadzvučnih aviona i bit muzike, izgleda nekako neverovatan i neprihvatljiv, jer nas vraća u Plinijevo vreme, ili bar u doba

elke trešnje u Dubrovniku. Jedan prijatelj, stari Dubrovčanin, pričao mi je, ne sećam: se da li posle Makarske ili posle Skoplja, da je tih dana u Dubrovniku nestala iz radnji, za jedan jedini dan, i poslednja zviždaljka, pištaljka i druga sprava ili dečja igračka kojom može da se zviždi ili pišti,

·'Tvrdio. mi, je.da su mnogi stanovnici grada nosili

zviždaljku stalno uz sebe, ili vezanu oko vrata is-: pod odeće, da bi mogli, ako bi se našli pod ruševi-, nama od zemljotresa, da-daju-od sebe glasa, i.do-, zovu pomoć spasilaca. Tolika je ta, tri veka stara, trauma stanovnika ovog mesta — a verovaino je da direktnih potomaka onih Dubrovčana koji su u gradu preživeli zemljotres od 1677. nema tako mnogo. Ali usađeni strah, prenošen s kolena na koleno, u ovom gradu od kamenih blokova, tesno zbijenom i uskih ulica, čini i danas svoje.

Sicilijanski zemljotresi podsetili su mas, još jednom, što naravno nije direktna uteha unesrećenima, i na mešto pozitivno: na sve veći stcepen međunarodne solidarnosti i uzajamne pomoći kad naiđe istinska nevolja.

* *

Trougao između Palerma, Agriđenta i Trapanija posetio sam maja prošle godine, boraveći u Palermu dve nedelje. Obala ostvrva ovde je dobrim delom ravna i peskovita, plitka, ali se tu i tamo dižu čudni okomiti bregovi, džinovske gromade, divlje i puste. Ponegde na kilometar od obale, ili čak i mamje, naglo počinje visija ili visok i strm planinski lanac. Unutrašnjost je divlja, surova i Ssiromašna. Uski drumovi očajno zavijaju padinama i kroz klance, uvijeni u serpentine. Zemja je posna, siva ili crvena, obrasla sitnim rastinjem koje ponegde nije čestita hrana ni za koze. Tu i tamo, u

udolinama ili na blažim padinama, su 'iznemadne

oaze voćnjaka ili vinograda, šumarci bademovog drveća. Gradići i sela su na vrhovima bregova, ili na visokim stranama, od kamena, užareni od sunca, i izdaleka izgledaju kao srednjovekovni gradovi iz bajke. Kad se u njih uđe, slika je druga. Najpre zapahne jara od usijanog kamena — sada su, čujemo i čitamo, bili zaleđeni od hladnoće koja je ovde retkost kakva se ne pamti. Kuće su posivele od godina, zapuštene, drvenarija na njima ispečena i ,sasušena od sunca i crvotočna, radnje, osim ponegde u glavnoj ulici, prašnjave i s izlozima u paučini, Ulicama trčkaraju bosonoga i loše odevena deca, pred kafanicama u kojima nema skoro BEKO za jelo:stoje ili sede dokoni, uglavnom stariji ljudi, muškarci, dok žene galame s pragova i prozora. Rublje leprša sa konopaca razapetih među kućama, mirišu riba i beli luk. Mladog sveta, osobito muškog, ima vrlo malo — gotovo tri četvrftine mladeži mora da potraži posla i hleba izvan ovog zabačenog i posnog kraja, | Opšti utisak je jedna čudna kombinacija divlje, bede koja je ovde jedino a vrlo staro nasleđe i kojoj kao ı da se ne vidi kraj.

POO 27 JOU NA PRETPLATU UPLATOM 10 NOVIH DINARA NA ŽIRO-RAČUN »KNJIŽEVNIH NOVINA« BROJ 608—1—208—i OBEZBEĐUJETE ZA. GODINU DANA REDOVAN · PRIJEM LISTA.

(aaa hi

Ljubiša MANOJLOVIĆ

t

Alarm | , PRAZNE vlave —o toliki magacinski prostor nciskorišćcn! :#: Motorizovano vreme — TATA, Škripi di pero... Još jedna dečja

— UTA-TA, mator čovek a kažc da se boji mraka!

Odslužen vojnik |

FENJER kojim je Diogen tražio čoveka u muzeju je. Ugašen. 3 Spokojstvo STONOGA može mirno da spava — njene.su ruke čiste.

Dijagnoza : MNOGO SU mu aplaudirali — od toga je oglu. veo.

Opasnost | -vE — PUCA ZORA, izginućemo — reče buljina,

Kefalo ; PAMBTAN SOM nikad ne uleti u paukovu mrežu. |

'Dosada | SNAŽNE, ličnosti tbijaju vreme pesnicom.

Tragična vest i DŽELAT ČUO da mu je sin dospeo na visok položaj. — I udarila ga kap. UO

Pogledaj kočnice!

Poštovani čitaoci! : DOŠAO JE ČAS DA prekinem sa svojim be. leškama. Umorio sam se, to je ono glavno, A imam u vidu i političku osudu koja je ovom mom rađu izrečena. · -- .

Ne mogu da se ne zahvalim Redakciji »Književnih novina« što mi je duže od četiri godine, iz broja u broj, pružala gostopriristvo. Želeo sam da joj buđem od koristi; žao mi je ako sam joj naneo štetu. |

Vama, poštovani čitaoci, hvala na pažnji. Mi ćemo se svakako još sresti, jer 1a nemam drugog — pisanje mi je jedini zanat. Verovatno ću se ubuduće potruditi da u vas unesem više veselosti.

— Veselost ne može biti preterana; ona je uvek dobra! — govorio je Spinoza. .

S. ovim glasom uglednog javnog radnika iz ranijih vremena možemo se složiti u meri manjoj ili većoj. Ja lično slažem se u većoj meri, zato što volim slogu (sa Spinozom)..

PISMIO UMIEDMISTVU Uz prikaz i kmjigu

7 0 Io

„Cigani Žan-Pola | Klebeeran ~

NA NEKE STVARI u vezi sa prikazom i knjigom Žan-Pol Klebera, čini se, ipak se mora ukazati.

1. — U sredini u kojoj Rom nema mogućnosti ma svom maternjem jeziku da uči školu, a kamoli da ima svoj. list, časopis, izdavačko preduzeće; kad nema svoje predstavnike u političkim forumima. skupštinskim telima; kulturnim institucijama; kad za svoje poginule u II svetskom ratu nema ne spomenik, no ni spomen-ploču, pa čak ni spomen-drvo zasađeno na mestu pogibije; u takvim okolnostima knjiga Klebera ima izvanredan značaj za aklueliziranje pitanja mesta, uloge, stvarnog, nec formalno-pravnog položaja Roma, čak i sa opterećenjima izvesnih nepoltpunosti. Nalazimo se u situaciji kad se tek moraju vetilikovati kulturne vrednosti Roma, afirmisati pravo na punu životnu, a to znači drušivenu, političku, kulturnu egzistenciju. kao jedinke i kao etničke grupe s posebnim jezikom, posebnom kulturom, svojom etikom, mitologijom, demolologijom, tradicijom. Radi se o živom organizmu, ne O jzumrlom plemenu Inka. I, upravo zato Ššlo se nalazimo u početnoj fazi afirmisanja, u ovom trenutku ne činimo kritičke primedbe čak ni »Skupljačima perja«, iako zhamo da ćemo u vrlo skoroj budućnosti morati to da učinjino, Ne idemo wu kritičko razmatranje predgovora knjizi »Ciganska poezija««, pisanog s ljubavlju, ali ir »egzaltiranim« pasažima i s neshvatanjem nekih Ditanja. Zasad, ne iđemo u otvaranje ni jednog unutarromanološkog problema. Valja odmah reći: pored Simićevih »Romano lile, Uhlikovog »Romano alave«, »Ciganske poezije« i »Skupljači perja, znače doprinos afirmaciji, nezavisno od karaktera i težihe kritike koja će se jednog dana reći. Sad nije trenutak za lo. Puniju fiksaciju nekih pitanja verovatno ćemio učimti kod objavljivanja zbornika poezije Roma s uporednim tekstovima i mogućim podacima o njima. 4

2. — Kako je, i pored svega, potrebno ponešto da se kaže o knjizi Klebera, bez želje za otvaranjem ikakve raspre, onda bar sledeće valja reći. Knjiga o kojoi govorimo nosi sva obeležja sazrevanja autorova i ukoliko je dalje odmicao u radu na knjizi utoliko je više uspevao da ponire u materiju i da se približava njenim suštinama. Pitanja na koja ne odgovara u prvim delovima knjige, u daljim (ne na sva) daje znatne odgovore i utvrđuje okvire za razmatranje ekonomskog, sociološkog i drugog. Ima pitanja koja je autor do kraja doveo, pa ipak ih nije definisao. Ima drugih pitanja kod kojih se autor našao na sredokraći između, ma liniji analogije, prihvatanja određenih naučnih fiksacija u odnosu ma neke narode Azije (koje su slične s nekim utvrđivanjima kod. nas, FećiO kod Vlaha), i opredeljenja na izvorna istraživanja, nadajući „se drugim i drugačijim nalaženjima, pa, tako, bar zasađ,. la pitanja samo otvorio. Ponekad je dovoljno pitanja samo otvoriti. Očito je da je pouzdanije otvoriti problcra, no na liniji analogija i improvizacija davati svejedno da li OMKON ili »definitivne« odgovore. Nadamo se da čc

a y MORO MM e 0 asnje mre Be Pajee u po a Mota apotpušjene biti dat odgovor, ali biti i sova šanj BO OU

7) > pitanja otvorena. Na „vali način od Klebera očekujemo kako razradu pojedinih poRV u vidu posebnih rađova, tako i pojavu novih, koji gotovo sirena Ha, nola poniranja. u ovu, njeni dela. Mislimo da Ja Oba več 0 ZO O OBE

O neprihvatanji kil e i. ij.

au I | gom mestu ı drugom prilikom Bovoriti. U naučnoj poeriodici, verovatno, ·

Slobodan Berberski KNJIŽEVNE NOVINE.