Narodno blagostanje

Страна 559

Što se tiče socijalne politike već Uredba od 26

avgusta ostavila je u nadležnosti države opšta načela radničkog prava i radničkog osiguranja. Uredba o prenosu poslova socijalne politike i narodnog zdravlja sa države na banovinu Hrvatsku od 8 decembra 1939 god. određuje dosta široku kompentenciju državnih organa.u području socijalne politike. Prema ovoj Uredbi u nadležnosti Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja ostaje: izrada i sprovođenje međunarodnih konvenciја koje se tiču socijamih i migracionih pitanja; pripremanje nacrta zakona sa opštim načelima radničkog prava i radničkog osiguranja; izveštajna služba o ekonomskom i socijalnom položaju radnika i nameštenika. Za poslove posredovanja rada osnivaju se tri Glavne uprave: u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, i samo zaiednički poslovi ostaju u nadležnosti sadašnje Sredi-

_HAPO/IHO БЛАГОСТ АЊЕ

ти Бр 54

0 "uprave za a posredovanje тада. O osiguranju duka veli čl. 8 Uredbe da će se pitanje pitanje SUZOR-a reŠiti posebnom uredbom. Ipak iz svega, što se piše i govori i tome, vidi se da će | osiguranje radnika biti podeljeno između Beograda, Zagreba i Ljubljane. Ali u isto vreme za proučavanje problema iz oblasti socijalne politike, u koliko su od značaja za celu državu, osniva se pri Ministarstvu socijalne politike Savet za socijalnu politiku koji će prema čl. 3 Uredbe davati inicijativu i mišljenja u cil|u pravilnog rešavanja ovih problema. Pošto opšta načela radničkog prava i osiguranja ostaju u nadležnosti države, koordinacioni zaključci ovog Saveta mogu da dobiju zakonsku snagu i da u obliku državnih zakona postanu obavezni za celu državu.

Kako su podeljena između države i banoyine finansiska sretstva, o tome u drugom delu ovog članka.

II. PODELA FINANSIŠKIH SR ETSTAVA. OPŠTI ZAKIJUČAK.

ČI. 3 Uredbe od 26 avgusta kaže da se banovini Hrvatskoj, da bi mogla uspešno svršavati poslove svoje nadležnosti, ima obezbediti potrebna finansiska samostalnost. Ona se sastoji u samostalnom prikupljanju određenih prihoda i izvršenju rashoda predviđenih budžetom banovine. Koji će izvori, oblici i vrste prihoda pripasti u nadležnost banovine Hrvatske, odredđiće se 50 sebnim uredbama.

Isto tako posebnim uredbama rešiće se pitanje pripadnosti podele državnih fondova, imovina } dugova.

Od ovih predviđenih uredaba izašla |e do sada samo uredba o podeli izvora finansiskih prihoda. To je Uredba o finansiranju banovine Hrvatske od 1 aprila 1940 god. Ova Uredba određuje koji će izvori i 1 prihoda pripadati državi i koji banovini.

Državi pripadaju: između neposrednih poreza си žbenički porez i doprinos uz isti koji se. naplaćuje od пса и službi države i od državnih penzionera, doprinos fondu Narodne odbrane, vojnica, porez na poslovni promet i patrijaršiski prirez; između faksa vozarinska taksa koju naplaćuju državne železnice i ostala državna prevozna preduzeća, kao i sve druge takse za poslove iz nadležnosti države; između posrednih poreza svi posredni porezi izuzev ftrošarina na alkoholna pića.

Banovini Hrvatskoj prepuštaju se na njenom području: svi neposredni porezi, izuzev gore pomenutih, sve takse za poslove iz nadležnosti banovine Hrvatske i između posrednih poreza trošarine na alkoholna pića.

Osim toga čl. 4 Uredbe propisuje da se prilikom donošenja državnih ili banovinskih zakona o visini Doreskih i drugih opterećenja pazi da se održi jednakost fiskalnoe opterećenja građana na celoj državnoj teritoriji i jedinstvo trgovinskog područia. U nadležnosti države ostaje i zakonodavstvo o katastarskom premeru.

Iz svih pomenutih uredaba vidi se da |e privredno uređenje |ugoslavije već reformisano ı duhu dosta širokog federalizma. U nadležnosti države ostali su samo nekoji privredni poslovi, koji su od osobitog značaja po opšte interese države i narodne privrede. Svi ostali privredni poslovi, među njima mnogo i najznačajnijih, preneti su u nadležnost banovine Hrvatske i analogno će se preneti u nadležnost drugih budućih samostalnih banovina, pošto prema čl. 1 Uredbe o proširenju propisa Uredbe o banovini Hrvatskoj na ostale banovine od istog

—e

26 avgusta 1939 god. propisi ove Uredbe „mogu se Kraljevim uredbama proširiti i ma ostale banovine”.

Zbog takvog već izvršenog federativnog ртецгедеnja jugoslovenske narodne privrede ne može središna državna vlast sama po svojem nahođenju izabrati taj ili onaj oblik privrednog uređenja države. Ne može dakle sama preuređivati narodnu privredu cele zemlje na pr. u duhu dirigovane ili planske privrede korporativnog ili kojega drugog tipa. Uopšte ne može sama dirigovati i planirati privredu po ma kojem |edinsvenom opštem planu za celu državu. Može samostalno regulisati i planirati samo one privredne grane koje su posle podele privrednih nadležnosti ostale u državnoj nadležnosti.

Reformisanje drugih privrednih grana — a među njima su i najznačajnije grane — prema jednom planu za celu državu i po jednom izabranom uzoru mogućno je samo na jedan način, naime putem sporazuma između svih samostalnih banskih vlasti i središne državne vlasti. Podvlačimo reč „Svih” pošto nije u pitanju samo banovina Hrvatska nego i ostale još neobrazovane, a predviđene samostalne 'banovine, sa analognim kompen= tencijama. Središna državna vlast ne može danas samostalno izvoditi na njihovom području one privredne reforme za koje je već sada poznato da neće sutra spadati u nadležnost središne vlasti.

Zato pre izvođenja takvih reformi trebalo bi analogno banovini Hrvatskoj urediti druge samostalne banovine. Isto tako trebalo bi odrediti način na koji bi se mogao i morao postizati u pojedinim privrednim pitanjima sporazum između banovina i središne vlasti, kao i organe preko kojih bi se takav sporazum vršio.

Često puta možda će biti teško postići takav sporazum. U tome uopšte leže teškoće dirigovanja narodne privrede u federalnoj državi. Teškoće se lakše savladaju tamo gde postoji jedinstvena partija za celo područje federativne države. Takva partija preko svojih članova pretvara formalni privredni federalizam 1 stvarni privredni centralizam. Gde pak takve partije nema a to je baš slučaj u Jugoslaviji — tamo se mnogo teže postizavaju gore pomenuti sporazumi.

Ali. put sporazuma. je jedini put kojim se mogu

и sadašnjoj federalnoj Jugoslaviji izvoditi dublje eko-

nomske i socijalne reforme koje prekoračuju nadležnost središne državne vlasti.

or — —