Naša stvarnost

O SIMI PANDUROVIĆU . 197

domestique et agricole (1822), u kojima je izložio svoje učenje o kosmogoniji i o društvu. Po Fourier-u, steća čovečansiva bi se imala postići podizanjem „falanstfera”, malih zajednica od po 1200 do 1500 lica, gde bi sva dobra bila · zajednička. 1830, uspeo je da obrazuje jedan falanster u Condć-sur-Verges, i da osnuje lis} Falanster, koji je frebalo da propagira njegove ideje. Oba preduzeća su ubrzo propala. Ali je njegovo učenje našlo ipak velikog odziva, i preistavlja znatan korak napred na pulu od utopističkog ka naučnom socializmu.

Fourier je skoro ceo svoj živof proveo kao frgovački pomoćnik. Tome se može možda zahvaliti što u svojim delima nije nikad potpuno izgubio vezu sa ekonomskom sivarnošću. Izumeo je plan društvene organizacije koji je, po njegovom shvalanju, imao za čeliri godine da okonča sve pafnje čovečansiva, na celoj zemlji. Živeo je na prekrelnici XVIII i XIX veka, u doba dakle velikih drušivenih previranja, nestabilnosti, romantizma, što se sve odrazilo i u njegovoj misli. „Rešenje društvenih zadafaka, koje je još ležalo skriveno u nezrelim ekonomskim odnosima, frebalo je sfvarati iz glave.” Oko njega bili su se okupili imućni mladići, koji su imali mnoge dobre volje, ali nisu znali tačno šta hoće. Oni su katkad povorkama išli kroz Pariz, u poleri za „Majkom” koja će spasli čovečansivo; nosili su prsluke koji se zakopčavaju na leđima, kako bi bolje osetili u svakodnevnom živoflu nužnosti uzajamnog pomaganja! Sam Fourier se svakog dana vraćao kući fačno u podne, da bi dočekao nepoznatog, pronicljivog čovekoljupca, kome je na sfranicama svojih knjiga bio zakazao sastanak, i koji freba da mu donese glavni prilog za podizanje budućeg grada-vrfa. Mnogi su ivrdili za Fourie-a da je osobenjak. Duhring ga je bio nazvao „idiotfom”. U njemu se, međufim, nalazila čudna mešavina neodgovornog sanjarenja i najpreciznijeg posmatranja okolnog sveta. Kod Fourier-a „nalazimo kritiku postojećeg drušivenog slanja... on nemilosrdno razgolićuje malerialnu i moralnu mizeriju drušiva u kome je živeo... onda pokazuje kako svuda najrečitijoj frazi odgovara najbednija sivarnost. On prvi kaže da je u jednom drušivu stepen ženske emancipacije prirodna mera opšte emancipacije. Ali je Fourier najveličanstveniji u svom shvatanju istorije drušiva... dokazuje... da se civilizacija okreće u „začaranom krugu”, u profivrečnostima koje ona slalno iznova stvara, a ne može da ih savlada”. Fourier je be'·sumnje bio odličan dialektičar.

Sociologija ovog frgovačkog pulnika, makoliko izgledala fanfaslična, i To zaisla bila po izvesnim crtama, najavljuje i priprema, pa pokoji put i obeležava, na golovo definitivan način, šemu jedne pozitivne nauke o ljudskom drušivu. 1822 Fourier je pisao: „Pogreška modernih je u fome šlo hoće da dobiju parče po parče sva ona dobra koja se u društvo moraju unefi koleklivno i jednovremeno pufem udruženja... Nije mogućno, u civilizaciji, spasti se od nedostalaka svojstvenih civilizaciji; hfeti da ovo drušivo vrši dobro na kojoj bilo tački znači hteti da na kupini raste ruža”.

SIMA PANDUROVIĆ I SOCIJALNA KNJIŽEVNOST

Marko Vidojković, jedan od mnogih Srba koji nose fo ime, izdao je 'knjigu pjesama „Pesme” sa predgovorom Sime Pandutrovića. Iz cijele fe debele knjige pjesama izvjesni inferes zaslužuje samo predgovor pjesmama. Predgovor taj inferes ne zaslužuje lime šlo je jedan od mnogobrojnih napada