Nova Evropa

sadrže odlomke predamja iz starih ratnih dogadjaja; naročito turski ratovi igraju u kranjskih ı štajerskih Slovemaca važnu ulogu, Tome se pridružuju legende ili delovi mjihovi, epopeja života, balada, i romanca, 2) Pesme o pojedinim dogadja jima čovečjeg Života, koje se pevaju u odredjeno vreme: koledarske, krsne, plesne, i svatovske pesme, napitnice, posmrtne naricaljke, One su po svom karakteru epske i lirske, 3) Samo lirske su: ljubavne pesme, šale i zagonetke,

Štrekljeva zbirka narodnih pesama pruža „dosad preko devet i po tisuća tekstova; kad bi bila potpuna, ovaj bi se broj popeo i na preko 12,000, dakle količina koja prelazi očekivane згагтете kod jednog malog naroda, koji je večno bio pod uticajem velikih kultura, Nadajmo se, da ćemo u dogledno vreme dobiti i kritičko izdanje slovenačkih narodnih napeva, koje se priprema već od više godina, Zasad imamo samo male izbore iz pesama i harmonizovana izdanja, tako da ni mi domaći nemamo pravog pregleda, Velika iznenadjenja čekaju nas Slovence — a Uz nas i neslovenačku glazbenu folkloristiku — od strane staroistarskih pesama, koje su, kako izgleda, poput fHnskih, najinteresantniji pojav iz starih vremena,

Iz ovih se redaka vidi, da je i slovenački narod svoje stare pesme sačuvao, alko i ne u celosti a ono barem u delovima; da je išao većinom s naprednom kulturom, ali da joj se nikad nije bezuslovno podavao; da je uzimao inspiracije i iz drugorodnog blaga — kao svaki narod koji je dolazio u neposredni doticaj s drugim narodima —, ali ih nije upotrebljavao nepromenjene nego im je na čelo utiskivao žig svoje narodne duše,

Dr. Josip Mantuani,

Преглед развитка словеначке музике.

Први почеци организована глазбеног живота у Љубљани падају у годину 1702, када је, настојавањем немачког племића Хеферна (Нбјегп) основана „Ассадепца Philoharmonicarum", Ta је „Академија“ ревносно суделовала код разних музичких приредаба; али сва њена агилност престаје смрћу свога оснивача, чиме је њено деловање прекинуто готово за читаво столеће, Тек крајем 18. века пробудио је на нов живот љубљански грађанин, димњачар Мооз, и она почиње опет веома живахно деловати, тако да године 1802 изводи већ Хајдново „Стварање". Уметничку дружину „Академије“ сачињавали су већином они љубљански грађани који су мислили и осећали немачки, али је било у њој и приличан број Словенаца (71ба Zois, Valentin Vodnik, Anton Linhart, mw други). Карактеристично је за дух ове дружине, да је она посвема обуставила

222