Nova Evropa, 21. 05. 1921., S. 36

memirno traganje za šmislom života, žudnja za srećom... pa onda opet osjećaj ništavila, bol rastanka, očaj zbog banalnosti svega to su motivi koji kreću radnju i osobe Čehovljevih drama, A nad svim lim lebdi onaj silni osjećaj velike sveljudske ljubavi i slovenske samilosti, pa 8otovo mistična nada u generacije poslije nas, i u ljepši, bolji život čovječanstva za dva, tri stoljeća, ili za tisuću godina... Zatomljuje se krik za životom, pa se nalazi kakva takva utjeha u radu za druđe ako i bez žudjene sreće. пен

Njegove tri drame, što nam ih je prikazao Hudožestveni Teatar, jesu kao tri.veličajne elegije, kao tri zvučne simfonije, i to one najveće i najljepše! Svijeta, koji nam tu Čehov donosi, više nema, mjega je pokopao rat i velika revolucija, Pa ipak, jer su te drame

·čista i duboka umjetnost, one su vječne, te i danas aktuelne kao što su bile jučer, To su sasvim ruske drame, neobično dokumentovane, .čista emanacija ruske duše, drame nedramatske, a ipak tako dramatskih motiva. Koliko se tragike višeput krije u tim dramama, u jednoj prigušenoj riječi, u jedva čujnom iuzdahu, u pogledu, u kakvoj mnedovršenoj kretnji, -

TI kakove su fo scene, kako čisto ruske do kraja! Nevjerojatno, 'koliko se plače i tuguje u tim dramama, Kao da su čak i pijanstvo i smijeh i radost tek varijante one iste latentne neutješivosti i stalne nemoći pred bičem života. Toliko topline i nježnosti imaju {i ruski ljudi! Koliko se samo cjelivaju, i koliko puta se čuju riječi: »golubice · moja«, »mili moj«, »prekrasna«, »ргедгава тоја«!.., Kad ti ljudi čine jedan drugome krivo (kano u »Ujaku Vanji« ili u »Trešnjiku«], Tako se mire, sporazumljuju, praštaju jedan drugome, i širinom svod slovenskog srca primaju zlo kao neizbježan udes, »Njičevo, njičevo!,.,« 1 а ва

U tim Čehovljevim dramama ruski su nam gosti bili najmiliji, najveći i najbliži. Tu su oni dali toliko životne istine, u njihovoj je glumi bilo toliko duše, takovo obilje osjećaja, i toliko bogatstvo ljepote, da je to bez sumnje bila najbolja i najplemenitija umjetnost što je može dati pozornica, ·

TI

Ova savršena gluma Hudožestvenog Teatra potvrdila nam je stare istine: kako je svaka velika umjetnost jednostavna, i kako je golema razlika izmedju virtuoza i glumca-umjetnika koji stvara iz sebe. Reditelj i glumac dižu se na stepen samostalnih stvarača, ravnopravnih na pozornici po svojoj važnosti autoru djela, i ta stvaralačka snaga glavni je temelj i pozorišne, kano i svake druge, umjefnosti. Tek mašta i moć samostalnog stvaranja čini od reproduktivnih interpreta (što je većina glumaca na svijetu) umjetnike. Ta'kovih stvaralačkih umjetnika poznavala je i dosad i poznaje pozornica, alitajna velikog, upravo, svjetskog uspjeha Hudožestvenog Teatra leži u udruženoj umjetničkoj režiji i spontanoj jednostavnosti i ujednačenoj skupnoj igri svih glumaca, u savršenom jedinstvu glume i u potpunoj predanosti, upravo u pobožnom služenju umjetničkoj ideji,

276