Nova Evropa

memirno traganje za šmislom života, žudnja za srećom... pa onda opet osjećaj ništavila, bol rastanka, očaj zbog banalnosti svega to su motivi koji kreću radnju i osobe Čehovljevih drama, A nad svim lim lebdi onaj silni osjećaj velike sveljudske ljubavi i slovenske samilosti, pa 8otovo mistična nada u generacije poslije nas, i u ljepši, bolji život čovječanstva za dva, tri stoljeća, ili za tisuću godina... Zatomljuje se krik za životom, pa se nalazi kakva takva utjeha u radu za druđe ako i bez žudjene sreće. пен

Njegove tri drame, što nam ih je prikazao Hudožestveni Teatar, jesu kao tri.veličajne elegije, kao tri zvučne simfonije, i to one najveće i najljepše! Svijeta, koji nam tu Čehov donosi, više nema, mjega je pokopao rat i velika revolucija, Pa ipak, jer su te drame

·čista i duboka umjetnost, one su vječne, te i danas aktuelne kao što su bile jučer, To su sasvim ruske drame, neobično dokumentovane, .čista emanacija ruske duše, drame nedramatske, a ipak tako dramatskih motiva. Koliko se tragike višeput krije u tim dramama, u jednoj prigušenoj riječi, u jedva čujnom iuzdahu, u pogledu, u kakvoj mnedovršenoj kretnji, -

TI kakove su fo scene, kako čisto ruske do kraja! Nevjerojatno, 'koliko se plače i tuguje u tim dramama, Kao da su čak i pijanstvo i smijeh i radost tek varijante one iste latentne neutješivosti i stalne nemoći pred bičem života. Toliko topline i nježnosti imaju {i ruski ljudi! Koliko se samo cjelivaju, i koliko puta se čuju riječi: »golubice · moja«, »mili moj«, »prekrasna«, »ргедгава тоја«!.., Kad ti ljudi čine jedan drugome krivo (kano u »Ujaku Vanji« ili u »Trešnjiku«], Tako se mire, sporazumljuju, praštaju jedan drugome, i širinom svod slovenskog srca primaju zlo kao neizbježan udes, »Njičevo, njičevo!,.,« 1 а ва

U tim Čehovljevim dramama ruski su nam gosti bili najmiliji, najveći i najbliži. Tu su oni dali toliko životne istine, u njihovoj je glumi bilo toliko duše, takovo obilje osjećaja, i toliko bogatstvo ljepote, da je to bez sumnje bila najbolja i najplemenitija umjetnost što je može dati pozornica, ·

TI

Ova savršena gluma Hudožestvenog Teatra potvrdila nam je stare istine: kako je svaka velika umjetnost jednostavna, i kako je golema razlika izmedju virtuoza i glumca-umjetnika koji stvara iz sebe. Reditelj i glumac dižu se na stepen samostalnih stvarača, ravnopravnih na pozornici po svojoj važnosti autoru djela, i ta stvaralačka snaga glavni je temelj i pozorišne, kano i svake druge, umjefnosti. Tek mašta i moć samostalnog stvaranja čini od reproduktivnih interpreta (što je većina glumaca na svijetu) umjetnike. Ta'kovih stvaralačkih umjetnika poznavala je i dosad i poznaje pozornica, alitajna velikog, upravo, svjetskog uspjeha Hudožestvenog Teatra leži u udruženoj umjetničkoj režiji i spontanoj jednostavnosti i ujednačenoj skupnoj igri svih glumaca, u savršenom jedinstvu glume i u potpunoj predanosti, upravo u pobožnom služenju umjetničkoj ideji,

276