Nova Evropa

Ovakovom svojom igrom ovi umjetnici potpuno prenose sebe u | radnju, te se može skoro reći da oni uopće ne igraju, već iznova doživljavaju svoje uloge. Njihova proživljena igra pruža svu | neposrednost doživljaja, i zato njihove predstave daju onu unutrašnju, psihološku istinu, ono najviše, što može dati život projiciran umjetnošću, »Samo ono jest istina što se doživi, sve drugo je laž« (Kačalov), Ti glumci vjeruju u ono što igraju i daju na pozornici same sebe, — oni doista pate i dišu zajedno sa svojim junacima, pošto su, takoreći, prestali za to vrijeme živjeti svojim ličnim životom i pokretima, i maskom, i hodom, i bojom glasa, i cijelom svojom vanjštinom unutrašnjošću, tijelom i dušom, To nijesu više vješto izradjene glumačke figure, to su živi ljudi,

Samo tako je shvaitljiva na oko nemoguća stvar: da je naša publika — svuda, i u Beogradu, i u Ljubljani, ı u Zagrebu — razumijevajući samo vrlo oskudno sam tekst drame, razumjela uistinu bolje one ruske glumce nego što razumije svoje rodjene, domaće, iako kod ovih zna za značenje svake pojedine riječi, Tolika je moć prave umjetnosti, i toliko je ona internacijonalna i opća,

Njihova umjetnost ima i drugih, sasvim čudnih, posledica; ona oživljuje mrtve stvari, lišće, drveće, staro pokućstvo... Kad kod njih glumac kaže, da vani cvrkuću ptice ili cvatu trešnje, nama se čini da čujemo taj cvrkut, ako ga možda i ne čujemo, i uživamo u cvjetanju trešanja koje i ne vidimo, Tako, njihova gluma krije u sebi, | čini se, na mahove, i elemente drugih umjetnosti, pa višeput kod po-- | jedinih prizora imamo dojam da gdledamo vještački izradjenu sliku, ili, kod dijaloga, da slušamo muziku, a kod završnih scena, naprimjer kod one u »Tri sestre«, kao da imamo pred sobom prekrasan kip | tuge,

Razumljivo je, stoga, što cjelokupna umjetnost »hudožestvenika« ostavlja neizgladivih tragova u dušama gledalaca, Razgovarao sam, poslije predstava, s ljudima iz publike, Mnogi već godinama ne idu u pozorište: nekima je rat poharao duševni život i uskolebao svaku ravnotežu; mnogi su u ovim našim danima izgubili vjeru u sve bogove nebeske i zemaljske, pa se predali materijalnim uživanjima., Za sve njih je umjetnost tih Rusa bilo jedno otkrovenje; jednima se povratila vjera u umjetnost, drugi su se povratili sami i dobili olakšanje i utjehe, u frećih se probudila ona na dnu duše sakrivena čovječnost, i oni osjetiše kako pod utjecajem te blagorodne ruske umjetnosti postaju bolji, čistiji, blagorodniji,

III

Prigodom tih ruskih gostovanja nije se, iz razumljivih razloga, gotovo ništa raspravljalo u našoj javnosti o jednoj za naš teatar veoma važnoj temi: možemo li mi, kod naših pozorišnih prilika, i sa našim glumačkim materijalom, postići nešto slično, bar i izdaleka, predstavama Hudožestvenoga Teatra? Možda ipak ne bi bilo pravo odgovoriti onako naprečac: »Ne možemo«, Zato ćemo radije promotriti to pitanje analizom svih sastavnih elemenata pozorišne

277