Nova Evropa

tojest da će se Papa prikloniti i popustiti, Ali se dogodilo da papstvo na ovo nesamo Što nije pristalo nego je dapače, enciklikom Pija IX {od 15, maja) i alokucijom {od 27. oktobra 1871 godine), izjavilo da ne daje od svoje strane nikakvog priznanja ovome zakonu, U smislu toga protesta, bile su do danas sagćlasne sve deklaracije sledećih рара. 1 tako je taj zakon, nedobivši vrednost jednog medjusobnog ugovora, ostao za papstvo nevredan, dočim ga je Italija smatrala ргаvovaljanim kao i svaki druži zakon, koji ne menja svoj juridički karakter budući da je svaki zakon, u svojim principima, neodvisan od aplikacija koje mogu ili ne mogu da se izvrše, Neke su države, doduše, htele da se ovaj zakon provede kao internacijonalan, prema čemu bi Italija preuzela bila obavezu pred celim svetom da je Papi osigurala slobodu, Jtalija je, medjutim, protestrala protiv takove supozicije, nehoteći dati tom zakonu internacijonalno obeležje, Prema tomu, on može da se promene ili ukine samom odlukom talijanske vlade, tako da je u tome nalazio Vatikan jak razlog za nesigurnost garancija ovisnih o onomu koji ih je dao, I tako se te dve vlasti juridički nalaze, od 1871, u ratnom stanju. Nastala su otuda dva različita shvatanja rimskog pitanja: Katolici razumevaju pod njime onu rezultantu iz situacije, prema kojoj je rimski Papa postao »vatikanski sužanj«, bez slobode i neodvisnosti, Talijani pak nalaze uzrok postojanju toga pitanja, u fvrdokornom nepopuštanju kojim Papa odbija ponudjene mu garancije, suprotstavljajući njihovim pomirljivim predlozima večni »non possumus«a, Rečju: Papa traži svetovnu vlast, a Italija mu nudi zakon garancijA, Ni jedni ni drugi nisu hteli, za pedeset godina, ni stope da popuste, Pravnici se s jedne i s druge strane nadmeću braneći svaki svoje stanovište, Jedni navode, da je Sveta Stolica internacijonalna institucija, iz činjenice što je crkva katolička univerzalna, Drugi pobijaju to i vele da to nije dovoljan razlog, jer sve vere imaju karakter, ili barem tendencu, univerzalnosti, pa nekoje svojim brojem vernika i obuhvaćaju ne maleni deo sveta a ipak nisu internacijonalna bića. Nato se opet odgovara, da drugim verama fali centralna vlast, jer da su podvrgnute ovisnosii od države i upravljane kao državni dodatak, Protivnici odvraćaju nato, da taj elemenat nije ni potreban za vlast sa internacijonalnim suverenitetom, i da je nedovoljan za jednu državu, dok je Malija, napokon, i činom dokazala da se ta ustanova centralne vlasli nema smatrati državom, i

Medjutim, kako nijedna strana vlada nije htela da preči delo narodnog ujedinjenja Halije, to su one prihvatile novo stvoreni položaj Papin time što su poslale svoje reprezentante, koji nemaju samo

religijozni nego i politički karakter, tako da je time priznata Papi

jedna javna vlast suverenskog i medjunarodnog karaktera, Italija je te poslanike obdarila imunitetom, i nije onemogućivala stranim vladarima da se, pri svom dolasku u Rim, poklone i Papi kao civilnoj vlasti, No ove činjenice pripadaju sve više politici nego li pravu, PFaktično je pak stanje takovo, da se Vatikan uvek služio, i Još uvek služi, svim garancijama koje mu rečeni zakon pruža, osim šfo

69