Nova Evropa

vijest progona i pokolja, taj će moći mnogo #ода 5 гахипијеуапјет promatrati, Jer teško da ima ičega što bi tako jako i trajno utjecalo na liziognomiju čovjeka kao duševna bol, izazvana zapostavljanjem i nasilnim ustavljanjem svih mogućnosti razvijanja, Onaj koji trpi imade svoju posebnu duševnu i tjelesnu fiziognomiju: on se odjeljuje od ljudi, i postaje mučaljiv i povučen, Tako su činili i Židovi kroz mnoge vijekove, Oni su se otudjili ljudima i prirodi, pa su se роsvema priklonili svojoj vlastitoj nutrinji, svojem Аибеупота »ја«, da bi u svom vlastitom duševnom svijetu našli naknade za promašeni život, Židovski pjesnik Franc Verfel (Wferfel), pjeva o tome ovako: »Jer nam ne daste cvasti prema gore, mi smo cvali prema dolje«, Dakle odvajkada nalazimo kod Židova naglašavanje duševnog na štetu tjelesnog. (Tek kod mlade narodno-židovske generacije nastao je u tom pogledu preokret.) K tome pridolazi još činjenica, da su, uslijed svog zlosrećnog položaja medju narodima, ostali bez seljačkog staleža već od mnogo stoljeća; ne bijaše medju njima onog zdravog, naravnog sloja puka, koji vazda ostaje svjež, jer je s prirodom najtlješnje vezan, te hrani i obnavlja društvo primitivnom i svježom snagom,

Činjenica, da je Židov sadašnjosti od česti predstavnik jednog posebnog društvenog tipa, imade dvojake posljedice: prema vani i prema unufra, Unutra utoliko, što su Židovi raznih zemalja, poradi sličnosti svoje naravi, usprkos svake asimilacije, zadržali čuvstvo pripadnosti istoj zajednici, I inače poznata je pojava, da se srodne duše lako nadju, pa onda slijede isti put; upravo to je socijološko načelo, da se jednakogradjeni, tojest, za životnu borbu sa sličnim sredstvima opskrbljeni, udružuju, (Ovdje ističemo pokret koji vodi do modernog židovskog nacijonalizma,) Prema vani je posljedica, što sredina osjeća da su joj Židovi nešto tadjeg, pa ih stoga otklanja i pobija; a to ove opet sili da se radi obrane udružuju, Teodor Hercl, stvaralac modernog cijonističkog pokreta rekao je o tome: >Mi smo jedan narod, jer imademo zajedničkog neprijatelja«, — Što ćemo, ljudi još uvijek rade prema načelu: Similis simili gaudet, S onim što je tudje postupa se neprijateljski, — i to je Jedno biološko načelo, koje je u prirodi veoma rasprostranjeno. U svijetu živolinja, kao i medju ljudima, bijeloj je vrani težak opstanak, Već su mala djeca vrlo osjetljiva za nastranosti svojih drugova u igri, te se često dogadja da obilježena druga zajednički gone iz svog društva, izrugavajući mu se, Kolika su židovska djeca već u пајгатијој тајаdosti trpila od toga, i duša im bila otrovana mržnjom i ispunjena gorčinom, Odrasli se je kulturni čovjek, takodjer, u mnogo manjoj mjeri okanio ovakovih primitivnih navika nego što bismo mogli očekivati na temelju njegova visokog duševnog razvoja, Njegovo je stanovište prema bližnjemu odredjeno strogo subjektivnim momentima, kao što su lična korist, simpatija, i slično, Da bi se ljudi uživili u osjećaje tudjeg im bića njihova bližnjeg, te da bi njegovu osebujnost i posebni opstanak shvatili, i na taj način s njime pravedno postupali, — to smijemo očekivati samo od manjine ljudi, Nadajmo se, ipak,

263