Nova Evropa

situacija bi bila znatno bolja, Drugi je primer sa poštanskim čekovnim uredom, Čitavu njegovu gotovinu pridržalo je za sebe Ministarstvo Pošta, da tim iznosima pokriva svoj deficit! Bez obzira što je to već sa proračunske strane nedopušteno (da Ministarstvo Pošta mimo Ministarstva Finansija raspolaže milijonima), otkuda dolazi država da uloge koji pripadaju privrednom svetu, i koji imaju ostati na raspoloženju opet privrednom svetu, da takove iznose jednostavno rekvirira? Pače se u tome išlo tako daleko, da su sami čekovni zavodi često dolazili u krizu i da nisu mogli udovoljavati svojim obavezama! Je li onda čudo da poslovni svet gubi poverenje u čekovne zavode i da nerado daje svoja sredstva i svoje uštede istima na pohranu? Neurednost saobraćaja, opet, sa svoje strane zaoštrava ovu krizu. Ako neko ima da čeka više meseca dok dodje u posed plaćene robe, onda njemu treba daleko veći kapital nego kad bi kupljenu robu dobio za par dana. To je bar jasno,

Kad smo napred naglasili, da je relativno jači porast cena nego što je porast novčanog optlicaja jedan od glavnih uzroka današnje nov= čane krize, mi time nipošto nismo hteli reći, da bi naš novčani opticaj trebalo odmah povisiti za koju stotinu ili koja milijardu dinara; jer bi se takom inflacijom ponovno delovalo na pad naše valute, Opticaj od preko pet milijardi je znatan. Ali od toga opticaja neke 4 i pol milijarde dinara išle su dosad na razne državne obaveze novčaničnoj banci, Kad bi država, bilo na koji način, vratila bar jedan deo svoga dugovanja, Narodna bi Banka, bez povišavanja novčanog opticaja, bila u mogućnosti da našoj privredi stavi na raspoloženje znatne iznose. Pretvorimo li iznos koji je Narodna Banka stavila dosad na raspoloženje našoj privredi u zlatne dinare, onda sve to iznosi tek nešto preko 100 milijona zlatnih dinara, dakle samo jedva nešto preko onoga što je Narodna Banka i pre rata stavljala na raspoloženje privredi bivše Srbije, Uzimajući u obzir još i vrednost dinara danas, nema sumnje da Narodna Banka danas daleko manje dolazi ususret našoj narodnoj privredi nego što je to činila· pre Rata. Svakako, preveliki angažman države kod Narodne Banke sprečava je da se u većoj meri posveti finansiranju naše privrede,

Jedan je dalnji uzrok oskudici novca takozvano »tesauriranje«. I nije samo da naš seljak »tesaurira« — sklanja — gotovinu, nju tesaurira danas i naš privrednik. I naš trgovac, a i industrijalac, ukoliko — bilo na koji način — dolazi do gotovine, ne ulaže istu rado u banke, budući da nije siguran da mu do par dana taj iznos neće trebati pa ga neće moći od banke da dobije, I po cenu da ostane dužan, on radije plaća kamate nego da u slučaju potrebe ostane bez gotovine. A kako danas vlada tendenca da se restringiraju dugovanja, to on nije siguran ni da će mu barka, sve kad bi joj momentana situacija. i dozvolila, podeliti nove kredite, ma on i pred nekoliko dana otplatio jedan deo duga, Sve to deluje, da se privrednik koji dodje do nešto gotovine bez velike nevolje nje tako lako ne rešava, Danas stoga podržavaju tekuće račune kod banaka redovno samo oni privrednici kojima treba kredit, dočim se oni koji momentano raspolažu kapitalima drže postrance. Kad bi svi privrednici sve svoje zalihe gotovine,

228