Nova Evropa

silom božanskog duha i u njemu зе uzneo na nebo, Jedan od najučenijih nemačkih bogoslova našeg vremena, A, Harnak, ovako tumać: tu veru: »Za učenike l, Hrista poslednjim osnovom vere u živoga Gospoda bila je ona sila koja je izlazila iz njega: oni su osećali da iz njega izlazi život, koji se ne može razrušiti, Njegova 'ћ je smrt mogla za kratko vreme pokolebati; sila Gospoda pobedila je sve, Bog ga nije ostavio u smrti«. Tako su mislili oni koji su imali jaku veru. Ljudi koji nisu imali tako jake vere, koji su više verovali razurnu nego osećanju, i davali slobodnog maha sumnj: (počev od apostola Tome), nisu držali za moguće da se mrtvo telo, ni silom duha, oživi. Ti koji su sumnjali rekrutovali su se iz krugova učenjaka i Hlozofa, premda je i medju ovima. bilo dosta njih, i ima šh i danas, koji se ni u pitanju o vaskrsenju iz mrtvih ne dele od masa onih koji veruju, Prancuski filozof Bergson je uverenja, da je sila duha {on je zove »spiritualnom energijom«) tolika, da možda može i mrtvog u život povratiti,

Razlike u mišljenju o dogadjaj:ma i učenju u Svetom Pismu bilo je medju vernima od prvih hrišćanskih vekova, Oni koji su duhovno tumačili, zvali su se pnevmatici, a koji bukvalno — psihici, Crkva, znajući da ljudi sa jačom verom : ljudi sa razvijenijim intelektom ne mogu imati jednaku predstavu o Bogu i duhovnom svetu, nije, kad je na dostojnoj visini bila, pravila razlike izmedju duhovnih i duševnil. Hrč:šćanstvo znači slobodu od zla zakonskog, slobodu mišljenja, jer gde je duh onde je i sloboda, rekao je Apostol Pavle. Za hrišćansku svest dovoljno je imati uverenje da je Hristos živ, da kao duh vrši dejstvo u društvu vernih, Duh radi, a ne telo, i Apostolu Pavlu, koji nije bio medju učenicima, i koji je video Isusa možda samo u viziji pred Damaskom, dovoljno je bilo to što ga je u sebi osećao; ali osećao ga je tako živo, da je mislio da i ne živi svojim životom nego da »Hrstos živi u meni«,

Za religijozno moralni život, veći značaj od vaškrsenja tela ima učenje, da je Isus Hristos smrću smrt nadvladao, kako se to poji u uskršnjem troparu, i da je, kao što stoji u poslanici Jevrejima, »:zbavio one koji 6od od straha smrti u svemu životu biše robovi«, U tom možemo i mi da se ugledamo svi na Hrista, da primimo u srce mir Hristov i izgonimo smrtni strah, i da zapitamo kao što je Apostol Pavle pitao: »Smrti, gde ti je žaoka?« — Pitanje, je li Hristos u telu, i kakvom telu, — slično pitanju: je li duša supstancija, — Ditanje je znanstveno, pitanje filozofije; a za učenje o spasenju od prcsudne je važnosti pžtanje, imamo li Hrista u sebi, vrši li njegov duh dejstvo u nama, No ako verni postavljaju sebi i filozofIsku stranu р1tanja, i rešavaju je prema moćima svojih umnih sila, drukčije jedni drukčije drugi, onda oni treba da se drže jedni prema drugima hrišćanske trpeljivosti, kao što je Apostol Pavle pozvao verne, da se medjusobno ne osudjuju zbog razlike što jedni jedu meso (od idolskih žrtava) a drugi ga ne jedu, I Crkva će biti na visini hrišćanske slobode alto trpi sve što ne nanosi vreda spasenju ljudi,

Milafin JahPšić, 239