Nova Evropa

nema viših i nižih nego su svi Jednaki, svi svoji kao jedna obitelj. Ova u istinu prava narodna obitelj popunjuje se neprestano, ako i po malo, iz redova školovane hrvatske inteligencije, hrvatskogs radništva, i hrvatskog gradjanstva, tako da mi Hrvati postajemo narod u pravom i potpunom smislu te reči, te k sebi prikupljamo već 1 пеslovensku seljačku braću, koji žive medju nama ili oko nas, tako da je u našem pravu narodnog samoodredjenja potpuno sadržano i njihbovo čovečansko ı narodno pravo. I kako je naš hrvatski seljačii pokret već odavna prešao granice domovine Hrvatske, što se dalje i šire razvija to Jače ide u dubinu čovečnosti, i u visinu takve slobode i takve socijalne pravde, koju može održati samo plug zajedno s perom, samo odozdo organizovani narod s neslomivom verom u svoju moralnu i materijalnu snagu, |

Hrvatski seljački narod traži takovu državnu formu, u kojoj je narod u istinu sam svoj vrhovni gospodar, svoj suveren prema repiiblikanskom seljačkom geslu: »Bog na nebu — narod na zemlji«, Glava hrvatskog naroda je hrvatska domovina, koja mora da ostane jedinstvena i nedeljiva. U toj domovini ima da se provede načelo socijalne pravice, t, j. svako vredi onoliko koliko vredi njegov rad — bez obzira na stalež, veru, i narodnost, Ta republika ima da bude neutralna prema susedima, a prema narodu pacilistička — mirofvorna. Zakoni dobijaju vrednost istom onda kad većina naroda općim glasanjem izjavi da vrede, Plebiscit je opće glasovanje, kojim narod može ukinuti nevaljani zakon, raspustiti neverni sabor, pa i skinuti predsednika republike ili menjati granice republike. Inicijativa naroda sastoji se pak u tome, da i narod {a nesamo sabor i vlada) može predložiti novu zakonsku osnovu, ili drugu kakvu promenu u republici, ako za to skupi odredjen broj potpisa (30, 60, ili 100 tisuća). Referendumom, plebiscitom, i pravom narodne inicijative, zajamčuje se seljačkom narodu vlast u republici, i onemogućuje svako nasilje sa strane vlade,

To bi bila politička organizacija države. Privredna organizacija države ima da se reši na temelju zadrugarskom. Tu moraju da budu proizvodjačke zadruge zajedno sa potrošačkim, Počinje se kod organizacije prodaje proizvoda, gde se ustezanjem jedne svote dobitka stvara akcijoni kapital, Time se postizava: 1) da bi svake godine od ustega na isplati proizvodjačkog doprinosa stajalo na raspoloženju zadružnoj misli nekoliko stotina milijona kruna za svrhe nabave naveliko ili osnivanja industrijskih poduzeća; 2) broj poduzeća poirebnih u nekom kraju rastao bi silnim tempom iz domaćeg socijalizovanog kapitala, te bi se za kratko vreme osetila neovisnost o inozemstvu; 3) radničkog pitanja naprosto nestaje, te se ono rešava u duhu pokreta; 4) pretrglije, nabijači cena, antisocijalni elementi, iščezavaju, jer im je izmaklo зуако Џе ispod nogu; 5) sve životne potrepštine pojeftinjuju; 6) zadrugari seljaci — sudelujući kod svega toga — dobijaju sasvim nove sigurne poglede u dosada tako zamršeno ekonomsko tkivo, stiču njima najpotrebniju stranu obrazovanja, kako im ga nije kadra dati nijedna škola i nijedna novina,

70