Nova Evropa

govih osobina, moći, i sposobnosti, Stoga je nesumnjivo, da je pitanje isbrame jedno od prvih i bijoloških i wsocijoloških pitanja; potreba svakoga živođa bića i pojedince, i za odnos njegov prema drugima, zajednici, društvi,

Sama suština pitanja o ishrani tiče se upravo dveju posve različitih stvari, Prvo je, tako da kažemo, čisto materijalna strana tođa pitanja, pitanje o samoj hrami, njeziniu upoznavanju, nabavljanju, i spremanju, Drugo je pitanje o samoj” ishrami, o hranjenju našem s pomoću te hrane, — čisto m edicinsko-bijološka strana tog pitanja, Ali se po sebi razume, budući da se sve to tiče ishrane živoga bića, čoveka, da se i pri prvome idelu pitanja, o samoj hrani, čije upoznavanje, nabavka, spremanje i raspodela za ishranu dolazi više u socijalno-ekomomsku domenu, — da se i tu mora imati obzira i na drugi, ovde glavni deo celoga pitanja, o ishrani uopšte, Mora se znai: kako, koja hrana, i ukoliko nam može, i kada, biti od potrebe i od manje ili veće koristi,

S druge pak strane, od ishrane zavisi naš život, naš opstanak u bijološkom pogledu; od ovoga pak zavisi i sve glavno ponašanje i odnos ljudi izmedju sebe, dakle u socijalnom роgledu, — Stoga se vidi, da se baš tu, na domeni socijalne politikei uu tome, dodiruju i mtimno prepleću sva ta pitanja i nerazdvojno vezuju jedno sa drugim,

Pored svega toga, ni uopšte, a kamo li u pojedinostima, naročito pak u mas, čovek retko i pojedince, za sebe i za svoje, a nekmo li i socijalno, razmišlja o svemu tome. A to je «valkakko od prvoklasne važnosti po njega kao i po ma Које društvo, — Glad {i ljubav, sa pravim i najvećim razlogom su isticani kao dva glavna, osnovna kamena temeljca svega individtalnoga i socijalnoga opstamka, dve glavne poluge koje pokreću i uredjuju ceo socijalni život,

Obično se čovek hrani, jede i pije — po predanju i po navici, kako je »običaj od starina«. I to nesamo u spravljanju i uzimanju hrane kao razna domaća jela 1 pića, već i u samom izboru stvari za hranu, Stoga se i danas, i pored već prilično davnašnje medjunarodne prosvećenosti, susreću svuda, i u svih maroda, česte pojave: da se uzimaju za hramu i sa hranom i stvari koje su često i nekorisne za ishramu, pa čak i štetne po zdravlje, dakle i misu nikakva hrana! Isto tako nije retka ni pojava, da se ponešto vrlo dobro i korisno za ishranu, iako vrlo hramljivo, odbacuje samo zato što se po običajima i navici to »kod nas ne jede«. Da spomenemo tu samo jedam primer iz naše istorije poslednjih godina, Konj je svakako vrlo čisto živinče, Njegovo meso je približno isto tako hranljivo kao i govedje, Pa ipak, pri našim mučnim prelazima preko albanskih pustih krševa, i 1912 i 1915 godine, vojnici su nam umirali od

71