Nova Evropa

stička pedanterija, Ali, možda je i romantizam редатепја, sentimentalna pedanterija! Ponekad, Na ovome svetu obrazovani čovek ili je diletant ili pedant, — birajte, Dž, bili su možda pedanti Renć i Adolf, Oberman i Lara,.. Slučaj, da se traži utehe m bezutešnosti,

Bergsonova filozofija, koja znači spiritualističku restauraciju, a u dubini i mističku, sredovečnu, kihotsku, nazvana је demimondenskom. filozofijom, Odvojte »demi«, i ostaće »mondenska«, Mondenska {svetovna) i jeste, za svet, a ne za filozoše, baš kao što i kemija ne treba da služi samo kemičarima, Svet hoće da bude varan — mundus vult decipi — ili prevarom koja dolazi pre razuma, a to je poezija, ili prevarom što dolazi posle razuma, a to je religija, A već Makijaveli rekao je, da će onaj koji hoće da vara naći uvek onoga koji se pušta varati, Blaženi oni koji se prave bedacima! Medjutim, Francuz Golije (Julie de Gaultier) rekao je, da je privilegij njegova naroda »n Čitre pas dupe«, tj. da se ne pušta varai, Strašna li privilegija!

Znanost ne daje Don Kihotu ono što on od nje traži, »Neka to ne traži« — reći će se —; »neka se podvrgne, i neka prihvati život i istinu onakove kakovi su«, Ali on to neće, i ne prihvaća, već traži slike,..

U ovome kritičnom veku, Don Kihot, koji je sama sebe окађао čak i kriticizmom, mora da napadne sam sebe, žrtvu intelektualizma i senmtimentalizma;. i kad želi da bude spontaniji, čini se osećajnijim, Jadnik hoće da racijonalizuje iracijonalno, i da iracijonalizuje racijonalno, — Pao je tako u intimno beznadje kritičnog veka, kome su pali na žrtvu i dve najveće duše: Niče i Tolstoj, I iz desperacije pao je u herojski bes, o kome je govorio onaj Kihot misli Gjordano Bruno, te se učinio buditeljem duša koje spavaju, dormitantium anim orum excubilor, kako je za sebe rekao eks-dominikanac koji je napisao: »Herojska je ljubav svojstvema višim prirodama nazvanim bezumnima, insane, ne zato što ne Zzmaји тебо zato što odviše znaju«,

Ali Bruno je verovao u trijumf svoje mauke; ili barem, na podnožju njegova kipa na Kampo di Fijori, nasuprot Vatikanu, mapisali su, da mu ga je poklonio »vek od njega prorican«, Ali naš Don Kihot, uskrsnuli, nutarnji, svestam vlastite komičnosti, ne veruje da njegova nauka trijumfuje па ovome svetu, Pa i bolje je, da ne trijumfuje, Kad bi i hteli да ба učine kraljem, Don Kihot bi se sam povukao na brdo, izbegavajući svelmu Rkraljoproslavljačku i raljoubilačku, kao što se povukao na brdo Hristos, Када зи ба posle čuda sa ribama i sa kruhom hteli da proglase kraljem, Ostavio je naslov kralja na krstu,

179