Nova Evropa

Ali, da bismo se vratili na ono što nas ovde najviše zanima, ne smemo smetnuti s uma, da ono što u doskorašnjoj povesti Italije igra najveću ulogu mije nova misao, koja madahnjuje Kročeovu i Gjentilijevu filozofiju, nego je osvežujući i vaspostavljajući uticaj koji su oni vršili, naročito Kroče, na duhove novog pokolenja, — ogromni policaj koji se iz Napulja širio preko čitave Italije, I Gjemtile, govoreći medavno o anHašističkom Kročeu, nije bez osnova tvrdio, da »celokupno vaspitanje, kao i ustrajno i najdublje Kročeovo nadahnuće, čini njega čistim fašistom, iako bez crne košulje«, te da je »suština njegove misli, malgrć lui, savršeno fašistička«.

Kročeova misao nastala je kao reakcija protivu ma{ferijalističkog pozitivizma u drugoj polovici Devetnajstog Veka, koji je, kako je poznato, poricao slobodno stvaralačko delovanje duha, zatvarao ба u sheme prirodnih znanosti, te ga sputavao ukočenom nuždom matematskih zakona mehanike, Radi ove opozicije, Kroče polazi, u povesti savremene evropske misli, onom istom strujom kojom idu u Nemačkoj Euken, u Етапcuskoj Bergson, u Americi Rojs (Royce); ali niko nije zahvatio razmere ove opozicije bolje od Kročea i Gjentila, niko mije prodro dublje od njih u suštinu raspre, i, neumoljivom logikom, izveo iz nje sve posledice, Radi toga, niko i nije sem njih naišao na tako pripravan i brz odziv kod duhova novog pokolenja. Uostalom, možda je Italija bila najpodesnije Џе, па Коjemu je mogla da iskrsne reakcija idealizma, jer su se u njoj i previše zacarile bile apstrakcija pozitivizma, u svemu onome što je ovaj imao površno i lažno {italija Lombroza i Guljelma Ferera), površne socijologije, i jeftine demokratije,

I tako, prvih godina veka, u svesti novog roda ponovno se ispoljila svest duha, koji uobličava svaku delatnost ljudsku i, udaljen skoro za čitav jedan vek od nemačkog idealizma, on uskrsava, pun života, u Italiji,

Ali, grešio bi omaj koji bi mislio da to znači povratak Hegelu. U povesti se ništa ne ponavlja. Hegelizam je bio mrtav još od pedesetih godina; a ono što jednom umre više ne uskrsne. U nemačkom idealizmu zaostalo je izvesni ostatak mtelektualnog racijonalizma Osamnajstog Veka; čak i u samom Неgelu, iako da je on pobijao tolikim žarom, Taj ostatak nije mogao biti sasvim iskorenjen. Pozitivizam se suprotstavio lažnoj dijalektici, od koje je, bar delomice, proisticala takozvana »istorijska filozofija«, i u svom surovom maferijalizmu utvrdio ie autogemezu stvarnosti, »evoluciju«, kako se onda govorilo, energično poričući svaku tramscendentnost, Novi idealizam sačuvao je ovu tvrdnju, i radi toga se on — тако зе s izvesnih vidika može da prikaže kao da potiče od Hegela — ne zaleta u vrtoglave visine čiste misli, već se čvrsto drži zemlje, ove

244