Nova Evropa

zvanični krugovi tvrde da nikad nije ni postojalo, već da se Tancini vara, Htelo se odreći Tanciniju, da je on imao i uvida u ciriške dokumente, pa su čak Kapeleti i Bones uputili pismo novinama {iz Trsta, 25. marta 1925) u kojem izjavljuju, da omi »nisu imali prilike videti, medju mmogobrojnim dokumentima nadjenim u kasi i od njih ispitivanim, dokumenat potpisan od Santora«. Tancini, medjutim, ostao je pri svojim iskazima, i istakao je naročito — nasuprot svedočanstvima ljudi koji dolaze u obzir u drugom redu (kao što su Kapeleti i Bones) — čudnu činjenicu, da nikad nisu pozivani da dadu kao svedoci mišljenja protivu njegovih iskaza ljudi koji bi, da mogu, pouzdano porekli što on kaže, kao što su Konc i Alojzi, »Ja sam 610« kaže Tamcini {vidi »II Secolo« od 27. marta 1925: »La stringente e appassionante polemica sui documenti di Zurigo«) »kroz mnoge mesece u neposrednom dodiru sa komandantom Alojzijem, koji je imao u mene najveće poverenje; on zna ko sam i šta sam radio, i zna, više svega, da ne može poreći ono što kažem«. IT admiral Milo {Millo), izjavljujući dopisniku »Giornale d'Italia« (25. marta 1925) da ne veruje u mogućnost da bi knez Monako (koji je bio njegov načelnik štaba u Napulju) mogao biti upleten u ovake poslove, priznaje, da je medju Majerovim dokumentima nadjena i jedna fotografija {zvanični talijanski krugovi govorili su samo o jednoj posetnici) ovoda visokog oficira, samo što to tumači slučajem i osobinom Kneza da se lako upoznaje s ljudima i da im daje za uspomenu svoje slike ili svoje posetnice. List »Sereno« objavio je medjutim jedan od ciriških dokumenata u kojem Majer — pišući svome šelu admiralu Rizbeku u Polu — Sdovori i o knezu Monaku; on tu kaže, da je radi tačnih podataka o potapanju »Leonarda«, i da bi dobio fotografiju potopljenos drednota, učinio korake približenja »poznatome Robertu Monaku, koji nam je i ranije 'Čimio uslugA4«, pa dodaje, da će za ovo obaveštenje trebati 10.000 lira! Ovo pismo Majerovo Rizbeku nadjeno je, u celosti, na kraju Rata, medju dokumentima koji su pali u ruke Talijanima s austrijskom marinskom arhivom u Poli; u njemu se govori, medju ostalim,io inžiniru Falu, kao o vinovniku propasti »Leonarda«, — a pred vojnim sudom u Gjenovi tvrdio je admiral Konc, šef marinske špijunaže u Italiji, da je mžinir Fal i Santoro jedno i isto lice!,.. Napokon, za vreme procesa u (јеnovi, ЂИо је боуога јо5 о једпот доКителти iz Мајетоуе Казе u Cirihu, o jednom pismu izvesnog бозрофта vom Lama Majeru, kojim se izjavljuje, da se inž, Fal, i ostali koji su uz njega učestvovali u potapanju dredmota »Leonardo da Vinči«, odriču ponudjene im nagrade, »budući da su ih .drušči motivi naveli na izvršenje ovoga деја«. 1 Тапсти је, боуогест о pismu Santorovu Majeru, spomenuo, da Santoro na kraju pisma iz-

124