Nova Evropa

znika, i čak i mas izbeglica na Solunskom Frontu. Evo šta Optužnica doslovno o tome kaže: »U Memoaru o уебкоsrpskoj propašandi protiv naše Monarhije, što ga je izdalo c. i kr, austrougarsko Ministarstvo Vanjskih Poslova, saopćilo vlastima i publiciralo, prikazuje se, u kratkim crtama, kako je još prije Aneksije, uz cjelokupnu srpsku štampu, takodjer i društvo Narodna Odbrana radilo na pokretu kome je bila zadaća da ofkine od Momarhije jugoslovenske dijelove Austro-Ugarske i da ih se sa Srbijom spoji u jedinstvenu državu, Potekavši iz jednog revolucijonarnog odbora, osnovali su srpski vojnički i gradjanski funkcijonari tu organizaciju, koja se konstitujirala kao privatno društvo, ali je bila sasvim zavisna od beogradskog ureda Spoljašnjih Djela, Njezini utemeljači bili su medju ostalim: general Božo Janković, prijašmnji ministri Ljubo Jovan ović, Ljube Davidović, i Vojislav Vmalović, direktor državne štamparije Živojim Dačić, i časnici Vojo Tankosić.i Milan Pribićević, To si je društvo uzelo.za zadaću, da skuplja i oprema dobrovoljačke čete za budući rat protiv Austrougarske Monarhije ,, «

Ubrzo po početku vodjenja pregovora za separatan mir sa Austrijom, donesena je odluka, od strane naše Vlade u Solunu, da se Dragutin Dimitrijević-Apis, gjeneralštabni pukovnik, uhapsi, Za njim su uhapšeni svi živi članovi uprave organizacije »Ujedinjenje ili Smrt«, a ostali su članovi internirami, Pohapšeni (medju kojima sam bio i ja) optuženi su, prvobitno, za delo po tačci e & 85 Vojno-krivičnog Zakona {»ko bunu medju srpskim ili savezničkim vojnicima podiže«); i pre još nego li smo svi pohapšeni, i pre nego što je mpočeta istraga nad nama, izdata je naredba vojsci kojom je unapred odredjena naša osuda, Medjutim zvanična srpska štampa i propaganda na Krfu i u Solunu nastoje predstaviti u Solunsku Aferu umešane više olicire kao austrofile (»koji su se upustili u intrige i.pregovore sa neprijateljem, u nameri da zaključe zaseban mir ,..«), Kada smo zatvoremi u Solunu, i kada smo videli o čemu se radi, a znajući da su naši saradnici i drugovi na radu vam bivših Sranica Srbije u rukama neprijatelja, prva odluka koju smo medju sobom doneli bila je да пе боуоrimo ništa o našem radu van bivših отаптса Srbije, Takva odluka bazirana je jedino na želji da, prvo, spasemo naše ljude — ukoliko je to zavisilo od nas, I drugo tako smo bar mi tada rezonovali, iako smo bili unapred uvereni da ćemo biti streljani svi — hteli smo da spasavamo našu Vladu od teškoga položaja u kome je bila, i koji bi se još više podoršao našim priznavanjima, Mi smo primili — verni svome. zavetu, da se za Ujedinjenje borimo do kraja, — sav

151