Nova Evropa

ovim; našto mu je General oddđovorio, da bi to bilo samo korisno,..« {(Krasni Arhiv XXVI/47), A kad je Srpska Vrhovna Komanda kategorički odbila zahtev ruskog Ministra Inostranih Dela u podledu držanja prema Bugarima, zvanična Rasija odgovorila je time, što je — u maju 1915 — orđanizovala u Sofiji zajedničku akciju savezničkih diplomatskih predstavnik4, koji pozvaše Bugarsku da im se pridruži i otpočne rat protivu Turske, a kao platu zato ponudiše joj, od svoje strane, istočnu Trakiju do linije Enos-Midija, i Makedoniju u dranicama od godine 191i2; osim «оба јоб i Kavalu, zadovoljavajuće rešenje pitanja u Dobrudži, i novčanu pomoć... {vidi Krasni Arhiv XXVII/26), Sazonov sad elo više i ne traži mišljenje i pristanak Srpske Vlade. Ne ostade drugo do da Princ-regšent stupi neposredno u prepisku sa svojim Фе Кот velikim knezom Nikolajem Nikolajevićem, U jednom pismu iz Niša, od 22. aprila 1915, Princ veli, izmedju ostalog: ».... Diplomacija ne prestaje navaljivati na Srbiju, da pristane na veoma važne feritorijalne ustupke Bugarskoj. S druge strane, Rumunija traži, pored Erdelja, i čitav Banat, u kome žive većinom Srbi.,. Prema ugovoru Saveznik4 s Italijom, Ekoji se od nas brižljivo krije, Italija bi imala da dobije celu austrijsku obala s odgovarajućim zaledjem .... Hoću da skrenem Vašu pažnju, kao Vrhovnog Komandanta Ruske Vojske, u čijim je rukama sudbina svih Slovena, na duh vojnik4, koji je od presudnog značaja za vojsku koja želi da pobedi... Ja više ne mogu, nisam u stanju, zahtevati od mojih vojnika da produže borbu s istim poletom i samopregorom, koji su do danas bili podlogom njihove snage i zadobijenih pobeda ,..« (ibid, str, 15./16.)., Na ovo dugo i ubedljivo pismo Princa Regenta, Veliki Knez odgovara, 4. (17.) maja, prilično lakonski: »Radujem se da je stanje Srpske Vojske tako da si mogao izdati naredjenje za pripremanje pokreta, Što se tiče pitanja opšte političke situacije o kojoj opširno govoriš u svome pismu, ja sam potpuno shvatio tvoje poglede; ali je to pitanje van moje kompetencije, Uostalom, možeš biti savršeno uveren, da ću učiniti sve što od mene zavisi. Tvrdo verujem da će se sve, sa Božjom pomoću, na kraju krajeva svršiti na opšte zadovoljstvo« (ibid, str, 21,/22.). U to doba, ništa se nije smelo preduzimati bez pristanka i blagoslova Velikoga Kneza, pa je bilo cinizam govoriti o »kompetenciji«. I u pogledu pregoмога s Htalijom, odnosno dalmatinske obale i »kompenzacija« koje je Italija tražila, Sazonov je morao da sluša Velikoša

neza, i prepiska o tome završuje se depešom Januškevića, u ime Velikogša Kneza, Ministru Inostranih Dela, da »... na kraju krajeva, Veliki Knez pristaje na sve« što Italija traži (Ibid, str, 9.). I još više, Pri ruskoj Vrhovnoj Komandi nalazila se tada crnogorska vojno-tehnička misija na čelu sa generalom

344