Nova Evropa

Pred zoru velikih dana.

(Pre dvadeset godin4, iz ličnih uspomen4.)

Posle predavanja »Srbi i Bosna«, 23. oktobra 1908, u Petrogradu, u Klubu Javnih Radnik4, predsednik Kluba i član Državnog Saveta pok, M. V, Krasovski ovako je rezumirao reči dovornika: »... Godine 1876, ne diplomatska već narodna Rusija izazva onaj veliki pokret koji dovede do oslobodjenja Južnih Slovenš.., Pa i danas, makako nemislili ruski diplomate, i makakvo rešenje oni nedoneli, neka znaju Srbi da će se narodna Rusija listom dići na zaštitu srpskog naroda ...« (vidi »Novoe Vremja« od 24, oktobra 1908). Odista je narodna Rusija progovorila posle godine 1905, kad prvi talasi Ruske Revolucije zapljusnuše bedeme spahijsko-carističke tvrdjave i

donesoše sa sobom narodno predstavništvo — Dumu, Tadašnja srpska »diplomatija« — i ona u Beogradu i ona u Petrogradu — nije, dabogme, ništa razumela od ovih isto-

rijskih dogadjaja, Jedino su neki naši nacijonalni revolucijonari i »crnorukci« osetili šta se dogadja u Rusiji, i počeli da se vezuju sa tom novom, narodnom Rusijom, | Godina 1905 zatekla je na položaju poslanika Srbije u Petrogradu pok. Stojana Novakovića, istaknutog predstavnika naprednjak4, stranke koja se je u to doba u spoljnoj politici oslanjala na Austriju, Novaković je radio, ali na svoj način: sa svojom klasičnom marljivošću, on je pripremao veliko istorijsko delo — »Ičkov Mir«, koje je svakako igralo svoju ulogu u pripremama ujedinjenja i oslobodjenja Jugoslovena, — Za Novakovićem došao je u Petrograd Mita Popović, sa parolama »mir« i »štednja«; za njegova poslanikovanja stajala je na vratima Srpske Kuće u Petrogradu pribijena daščica sa rečima: »Reč — srebro, ćutanje — zlatol«,.. Gospodin Poslanik patio je pomalo od mizantropije: nije nikud izlazio i nikog vidjao. Kad su, godine 1912, ruske mase saznale da ima poslanstvo Srbije u Petrogradu, tamo педбде na Litejnom Prospektu, te pošle da manilestuju u desetinama hiljada svoje osećaje za srpsku braću i Srpsku Vojsku, na balkonu nikoga da se javi —: poslanik Popović ne voli bučne demonstracije!,.. Ali je zato bugarski poslanik Bobčev izišao pred ruski narod, klanjao se i desno i levo, govorio, i blagodario; koga Je god nalazio malo uplivnijeg, hvatao 8a je za skute i uvlačio u Bugarsku Kuću... Krajem godine 1913, Beograd šalje, na smenu Popoviću, Miroslava Spalajkovića. 1 Miroslav »nastavlja tradicije«, pa niti koga zove niti prima; ali on zato — govori Gdegod dodje, govori; bez obzira šta i kome, samo govori, Uspostavlja »veze« sa »vidjenim književnikom« Breškom BHreškovskim, i preko njega daje »obaveštenja« bulvarskim listovima, Brešku-Breškovskom

71