Nova Evropa

bilo, »jer se ne smiju nikako da predju granice koje su stari odredili«.

Glede slovenske službe božje, donio je Sabor rješenje: »Neka se nijedan biskup naše provincije ne usudi da zaredjuje bilo na koji stepen crkvenih redova, ni svjetovne svećenike ni redovnike; isto tako ne smije da dozvoli da slovenski svećenik služi misu u njegovoj crkvi, osim ako je u biskupiji nestašica svećenika, a i u fom slučaju samo sa dozvolom Pape«. Da li se je Grgur Ninski borio za slovensku službu božju, ili ne, ne možemo ničim dokazati. Nijedan dokumenat to ne kaže; kao što ne kaže ni to, da li se papske riječi, koje govore o slovenskoj službi božijoj, odnose na Hrvatsku onoga doba ili pak na zemlju Humsku u kojoj je vladao Mihajlo, Papa spročitava svim sufraganima ЗршвКов Мадђа Кира, da se u njihovim ЊазКирџаша »дгиба nauka širi, koje nema u svetim knjigama, dok vi na to ćutite i to odobravate...« Treba spomenuti i to, da su na Saboru bili »biskupi u sporazumu sa prvacima Hrvata i Srba«, dakle iz hrvatskih i srpskih krajeva, Zaključci splitskog Crkvenog Sinoda iz 925, ne govore nigdje da se ikoji tadašnji biskup, pa ni Grgur Ninski, zauzimao za slovensku službu božju., Za sve biskupe donesen je spomenuti zaključak, koji je Papa odmah, bez ičiječ protesta, potvrdio,

Grgur Ninski, doduše, istupio je odlučno protivu presizanja Latnš, braneći svom snagom pravo hrvatske države na vlastitu Crkvu; ali je on bio nemoćan da na Splitskom Saboru išta učini, kad su svi ostali biskupi bili protiv njega, povezani nesamo moralnim nego, što je Još više odlučivalo u ovom sporu, materijalnim zajedničkim interesima. Videći da je uzaludna borba u samoj Dalmaciji, i da bi Papa mogao još i odobriti zaključke Splitskog Sabora, poslije čega bi borba postala gotovo nemoguća, podje Grgur u Rim Papi, U Rimu iznese svoje zahtjeve i rastumači svoje pravo, u prvom redu ističući da njemu pripada primat nad svim dalmafinskim biskupijama, i zatraži od Pape priznanje ovog primafta, Papa,

oji je imao pred sobom zaključke Splitskog Sabora, našao se

u velikoj neprilici, jer je i Grgur zacijelo iznosio jake argumente; osim toga, možda je i kralj Tomislav podupro Grgura od svoje strane, Stoga Papa potvrdi sve zakljućke Splitskog Sabora, ali ne onaj koji je dovorio o primatu Splitskog Biskupa nad svim dalmatinskim biskupima i nad ninskim, a pozva u Rim i Splitskog Biskupa i Grgura Ninskog, da pred njim rasprave ovu stvar, Nema sumnje da su se oba ova crkvena dostojanstvenika odazvali papinu pozivu i da su došli u Rim i tu izložili svoje zahtjeve, Ali Papa nije ni poslije ovoga potvrdio zaključke Splitskog Sabora o primatu Šplitske Crkve, jer se Grgur nije htio odreći svog zahtjeva da njemu pripada taj primat,

13