Nova Evropa

putu, car Aleksandar [) —, 17. januara 1860, u jednoj dosta siromašnoj trgovačkoj kući, Od detinjstva borio se sa materijalnom nemaštinom i bedom. Kao dečko, on je dobro znao šta to znači bubati grčke glagole i izuzetke i u isto vreme u bakalnici udovoljavati zahtevima mušterije, No kako је irgovina išla slabo, otac njegov naumi da stvori pevačku družinu, pa je mali Antoša morao već rano izjutra ići da peva u crkvi, a posle da trči u škola, kao na kuluk, To neradosno i teško vreme ostavilo je na Čehova mučan utisak, tako da je posle tužno govorio: »U detinjstvu, nisam imao detinjstva ,..« Ali zdrav duh i bujna mladost nalaze ipak oduške: kao gimnazist Čehov je urednik časopisa, sa naslovom za njega vrlo karakterističnim: »Mucalo« (»Zamka«), U 1879 godini, Čehov je student medicinar u Moskvi, — zašto baš medicinar, to on »ni sam ne zna« (kako piše u svojoj autobijografiji).

Tu u Moskvi, kao i u detinjstvu, opet borba za opstanak, opet materijalne nedaće, i — Čehov piše članke, humorističke priče, anekdote. Doduše, o literarnoj karijeri on još i ne misli, — tek da nešto zaradi. Prva njegova pripovetka pojavila se u časopisu »Cvrčak«, pod naslovom »Pismo učenom komŠiji«, puno vedrine i bezazlenog humora. Ali se taj posao vrlo slabo plaća, pa biva da Čehov mesto honorara primi besplatno kartu za pozorište, ili — čakšire, Nakon pet dodina Čehov završava fakultet, i na svoj stan udara vizit-kartu: »doktor Čehov«, Ali ta profesijonalna karta ubrzo iščezava, zbogš dva slučaja, kako o tome priča njegov brat Mihajlo: prvo, što je Čehov netačno dozirao jedan recept, pa je o ponoći morao juriti da ga zameni drufim; i drugo, što je pred njegovim očima umrla majka jedne devojke, a posle i sama devojka, držeći da za ruku. Nakon ovakvih slučajeva, misao na praksu izbijena je iz glave, a profesijonalna tabla skinuta je sa vrata.

Napustivši Univerzitet bez naročitoš poziva za lekara, Čehov je ipak neko vreme služio kao sreski lekar, Ali je trčanje po redakcijama i pisanje sitnih humorističkih sastava, za vreme univerzitetskih godin4, stvorilo bilo od Čehova literata, koji već krajem svoga školovanja pokušava da štampa svoje pripovetke u zasebnoj zbirci, pod naslovom: Antoša Čehonte [njegov najomiljeniji pseudonim), »>»Bajke Melpomene«, Uskoro izlazi i druga njegova zbirka: »Šarene priče«, koja skreće pažnju čitalaca na novi mladi talenat. Sam nestor ruske literature toga doba, — pisac »Antona Goremike« i savremenik Belinskog, Turgenjeva, i Dostojevskog, Dimitrije Grigorović, iz vlastite pobude traži »Čehonte«, i piše mu čuveno pismo kojim pozdravlja talenat mladog Bogom obdarenog pisca, To ga pismo sokoli i daje mu pouzdanje, koje mu je potrebno, jer je od prirode neobično skroman, stidljiv (crte koje je kod njega neobično voleo Lav Tolstoj). Za Gri-

221