Nova Evropa

ludak«... To »provincijalno blato« jede i gubi 1 »јуапоуа« 1 idealnog »Ujka Vanju«, i »Iri sestre«, i sve, Obično se kaže, da junaci Čehova veruju u progres, nauku, civilizaciju. To zlatno doba nastupiće za jedne kroz 200—300 godina (>»Tri sestre«), za druge — kroz 40—50 godin4 (»Slučaj iz prakse«). Junaci maštaju o »zlatnom dobu« — mašta i Čehov, Ali stvarnost, život je drukčiji, I pozitivist i materijalist Čehov, koji »nikako nije razumeo veru u Boga«, i kod koša je od religije ostala jedino ljubav prema »zvuku toranjskog zvona«, ipak, pri kraju svog života — u pismima svojoj ženi — Više puta upotrebljava izraze: »Neka te čuva Hristos, Bog-sozdatelj, i t, d.«. Kada u životu ne ostaje ništa, kada su nauka i veliki »ratio« bespomoćni pred »t, b.«, kada je sve i svud dosada i razočaranje, onda ipak ostaje neki ma i prividni »Bogsozdatelj«!... Ne pokazuju li ti izrazi da je Čehov ipak imao neku nejasnu težnju ka religiji? Isto tako i nje6ov mladji drug i savremenik Leonid Andrejev, bolešljiv i tragičan u svojim traženjima Boga, na nekoliko dana pred smrt, negde, beleži:

. „Hteo bih da se molim, ... ali kome, kako, — ne znam« .,.

Ta težnja ka čistom i savršenom ogleda se, kod Čehova i kod njegovih junak4, u nežnosti i ljubavi prema deci, Koliko simpatičnih dečjih glavica viri iz Čehovljevih pripovedaka (»Dečurlija«, »Dečaci«, »Dogadjaj«, »Kuvarica se udaje«, »Vanjka«, i +, 4). Рогед toga, obožavajući životinje, Čehov je bio, — mada je u tome pogledu dao malo i uzgredno, — pesnik nežne, stidljive, sentimentalne ljubavi (»Šala«, »Dama sa kučetom«, »Priča gospodje N. N.«). U svim tim delima обеда зе njegova osetljiva, nežna, melankolična duša.

S tužnim osmehom prolazeći kroz život, on je vrlo retko pozajimao tudju misao, Pa ipak, u jednoj pričici {»TTuga«»Toska«), — kočijaš je sahranio sina, pa želi da ispriča svoju tagu bar nekome, ali da niko ne sluša, niti mušterije niti drugovi, i on ide u štalu, gde dajući zob konju ispriča njemu sve, — on je za epidral uzeo reči proroka Jeremije: »Kome ću ispričati moju tugu?«... Tu svoju tugu — O dosadi i tragici u ruskom životu — Čehov je ispričao ruskoj literaturi, a kroz mju i ruskom narodu, I ta njegova »pečal« i bol i dan-danas je bliska i srodna ruskom narodu, i zbog toda je on, i u Rusiji kod kuće (kako to svedoče pisma) i u Rusiji u izgnanstvu, najradije čitani i najomiljeniji ruski pisac,

Pavle AshPbočenshi.

224