Nova Evropa

u zadatak čuvanje tradicija, pa otuda proizilazi i onaj karakter konzervatizma — a po mišljenju protivnika emigracije čak i karakter »muzealnosti« — Кој: је osobina gotovo celokupne ruske emigrantske književnosti, Ova se tradicijonalnost još povećava time što velika većina pisaca u emigraciji i prema godinama spadaju u stariju generaciju, koja je počela svestan život i literarnu delatnost još pri kraju prošlog stoleća (Mereškovski, Čirikov, Bunjin, Gipijus, Baljmont, i drugi), dok su neki — Као Vasilije Nemirović-Dančenko — i za celu četvrtinu veka i više ·stariji od većine pisaca,

Razume se da podela na književnost u emigrantsku i so'vjetsku ni sa čisto literarne i estetske tačke gledišta ne bi bila tačna, Ruska književnost, bez obzira nato gde žive njeni predstavnici i kakve političke nazore oni ispovedaju, jedinstvena je, ı unutar ovog jedinstva vodi se borba škol4, struja, i e&tetskih teorija, Ipak u toj organskoj celini, grupa emigrantskih pisaca zauzima posebno mesto. Кажоба zato ima dva: prvo, pisciemigranti nemaju mogućnosti onog neposrednog uticaja na domaću umetnost koji bi pripadao njima po pravu umetničke vre·'dnosti njihovih dela, budući da njihova dela dolaze u ruke čitao'cima koji žive u Rusiji tek slučajno i u odlomcima, t, j. samo "onda kad Sovjetska Vlada dozvoli njihovo preštampavanje; i ·drugo, u emigraciji su se našli, kako već rekosmo, poglavito 'predstavnici onih literarnih struja koje su već na početku Revolucije rekle sve što su imale reći, Ako se primi stanovište, da je u toku drugogš decenija ovog stoleća u Rusiji nastala iscrpenost starog realizma s jedne strane i estetskog simbolizma s druge, onda će biti Jasno i razumljivo zašto emigrantska literatura, u kojoj gospodare baš predstavnici starijeg pokolenja ruske umetnosti, izgleda veoma mnogima kao već završeno poglavlje kojemu se mogu dodati stranice tek sporednog značaja. I dok se u Rusiji stvaraju novi literarni pravci, kao posledica borbe sile {formalne) i borbe ideja, u emigraciji se samo usavršava jedan odredjeni tip umetničkih tvorevina i nema napretka od jednog oblika stvaranja ka drugome,

Na čelu ruske literarne emigracije stoji veoma krupan pisac, 'koji se takodjer izradio do kraja još pre Rata; to je Ivan 'Bunjin, akademik nesamo po svome zvanju i položaju već i "ро karakteru svoga stvaranja, U Rusiji se on istakao bio zbirkama svojih realističkih pripovedaka, medju kojima su »Gospodin iz San-Franciska« i »Selo« (»Đerevnja«) uživale najveću slavu. Njegovi radovi u emigraciji zadržali su isti sjaj, hladne i zaoštrene deskriptivnosti, zasićene pesimizmom i prezirom prema ljudima; sačinjavaju tipične osobine stvaračkog dara ovog ruskog »parnasovca«, Majstorskom rukom crta on svoje slike, i sigurnim potezom literarnog gravera reže detalje pejsaža u svojoj zbirci »Jerihonska ruža«. U poslednje vreme pokušao je Bunjin da od

248