Nova Evropa

-- Saveznička poslanstva, рптодпо, изгијапа 50:

»Na telefonu Pti (Petit), Bio je u Dumi, — potpun kaos, Rodzjanko kaže njemu, verovatno udarajući se po običaju po kukovima: ,Eto, Go-

| spodine Pti, mi smo u potpunoj revoluciji, — Voša, Monsieur Petit, nous sommes en _pleine rćvolution!' — (Pti je bio jedan od činovnika Francuske Ambasade,) i

, »,„a sam bio u Dumi', priča mornar Vanja Pugačov, ,mene su drugovi molili da levičarski poslanik utvrdi kad će se sastati Konstituanta, i da treba imati poverenja u novu Vladu, Ja podjoh pravo Kerjenskom; a

- оп samo šapuće. Okrenuh se Suhanovu; a on samo odmahuje rukom,

Poslali su nam Stjeklova: počeo je da govori i pao је u nesvest, suviše

_ ве umorio ,,,« Nesamo usled opšteg uzbudjenja i kaosa, već i socijalno-

·psihološki dumski lideri ne mogu da pravilno shvate situaciju i da

| zagospodare njome: »Miljukov i Gučkov ne znaju, ne vide mesto i vreme

u kojima im je sudjeno da delaju; oni organski ne razumeju da žive

u vremenu i u stihiji Revolucije,,,« Ali ipak moraju da rade pod tako

zamršenim okolnostima, »Čudnovat je fakat postojanja, uz Privremenu Vladu, jedne gomile od 2.000 ljudi koji održavaju jedan zapovednički besprekidni miting koji besni, — Sovjet radničkih i vojničkih deputata!

_ Ti u Sovjetu stoje na straži narodnih interesi, i prate poslovanje Vlade

u koju oni nemaju puno poverenje, Sa svoje tačke gledišta oni, dakako, imaju pravo, jer doista, — kakvi su to revolucijonarni ministri, Gučkov i Miljukov?!,,, ,Dakle, našu sudbinu hoće da reši Ljenjin, — kaže. Filozofov (Dimitrije Filozofov, poznati ruski književnik, prijatelj Mereškovskih, crkveni reformator).,,.,«

Slika Kerjenskoga, to je možda pohajbolja stranica čita-

voga Dnevnika: ~ |

»Uveče je došao k nama Kerjenski, Isti Kerjenski koji je kašljucao nekad kod nas u uglu... Isti Kerjenski koji je govorio, iza moje stolice, na skupu Religijozno-filozofskog Društva, gde je iza njega stajala slika Nikole II u prirodnoj veličini, a ja u mome malom ogledalu uporedjivala

. oba njihova lica; još odonda su ostala ona u mome sećanju, jedno do

drugoga: lice Kerjenskog — uzano, bledo, belo, sa stisnutim očima, sa napetom gornjom usnicom, kao kod deteta, čudnovato pokretno, veoma živahno, nešto nalik na lice pijeroa, i lice Nikole II — mirno, beznačajno prijatno, i očigledno veoma nalik na original, Je li bio dobar,

_ ili ne? Strašan je bio, i u isto vreme nije bio strašan,

пена

И

— utisak koji se Još tada nije dao lako odrediti, Kratke kose рзјегоа Kerjenskog, koje štrče, i retke glatke vlasi prijatnog oficira Nikole! Buntovnik i Car! Pijero i šarmer! Es-er pod nadzorom Ohrane, i Njegovo Veličanstvo Car Božjom Milošću! Koliko je meseca otada prošlo? — Buntovnik je postao Ministar, Car je uhapšen i pod nadzorom istoga Buntovnhika, Kao da sam čitala najčarobnije stranice najinteresaninije knjige — istorije; i za mene, za savremenicu, ove su stranice ilustrovane, Čarobnjače, kako gledaju sada tvoje plave oči? Verovatno, s istom mir-

noćom beznačajnog bića,,. Ali Kerjenski, neće moći da uzme ozbiljno

vlast u ruke jer u njemu je ukorenjena ista odvratnost prema vlasti, prema njenim metodama koje su obavezno nasilne, Neće moći, zaustaviće se, uplašiće se, Nosioci vlasti ne smeju da-se-boje-svoje vlasti Tek. onda će ona biti prava vlast, Takvu vlast zahteva naš istorijski trenutak, a takve vlasti nema, Izgleda da za nju nema ljudi, Nema sada narođa u svetlu više antidržavnog, nesavesnog, i bezbožnog, nego što smo mi, Otpali su dronjci gotovo sami, i eto ispod njih javio se go čovek,

+ primitivan ali slab, jer je napaćen, izmrcvaren, Rat je pojeo sve-,,&

Revolucija ide svojim neminovnim tokom; Privremena Vlada se žalosno klati, a približuje se prevlast boljševika, »Proriču skori pokolj, I ozbi-

280