Nova Evropa

kojima se moraju sve prirodne pojave pokoravati. To je eto taj statistički determinizam.

S pomoću takova determinizma mi možemo da se približujemo istini, Mi smo, naprimjer, pokazali da, kad pravimo jedno mjerenje, možemo načiniti vanredno mnogo grješaka; ali smo pri svem tom u stanju da ı kraj svih ovih grješaka postignemo ispravni rezultat, U geodeziji se operiše samo sa бгјебката, ! dolazi se do vanredno tačnih rezultata na osnovi nelačnih opažanja, Tako isto možemo i s pomoću svih ostalih statističkih metoda da shvatimo i opišemo pojavu bolje i tačnije nego bilo kojim drugim rasmatranjem.

Nauka se, naprimjer, već stoljećima muči da riješi problem, da se unaprijed odredi spol djeteta, Istražuje se, koji su uslovi potrebni da se rodi muško dijete. Taj problem nije ni do danas riješen, Statistika to pitanje rješava općenitije, Za nju je problem spola isti kao onaj kad iz žare u kojoj ima mnogo kuglica najrazličitijih boja vadimo na sreću jednu kuglicu, Za statistikn nije važno, da li će u danom času izvučena kuglica biti crna ili bijela, već je važno, koliko ćemo bijelih kuglica izvući kad izvučemo mnogo kuglica. Statistika ne rješava problem, da li će dijete Mare ili Stane, koje će se roditi, biti muško; ona rješava mnogo važniji problem: koliko će uopće u jednom kraju biti muške djece medju novorodjenima. To je rješenje općenitije, ali je baš zato i važnije i ljepše, Jer, zar nije zanimljivije istraživali nešto što se tiče velike mase neSšo istraživanja oko tek jednog individua? Nije zanimljivo, da li će kuglica koju pustimo kroz lijevak Galtonova Aparata dospjeti u prvi ili u sedmi žljeb, već je zanimljivo da znamo koliko će kuglica doći u prvi, a koliko u drugi žljeb. Ta ove su kuglice sve jednake, — zar nije onda svejedno koja će kuglica doći u koji žljeb? Ili zar nije, sa stajališta općenitosti, svejedno hoće li dijete Marino biti muško ili žensko? ..

Eto iz ovakovih rasmatranja sastoji se statističko gledanje na svijet: pojedinac ne vrijedi mnogo, vrijedi samo mnoštvo; a mnoštvo je podvrgnuto zakonima slučaja. Spoznavajući te zakone, mi smo na putu do opće spoznaje. Mi istinu doduše ne možemo spoznati, ali možemo spoznati ono što je najvjerojatnije; a to je mnogo, možda mnogo više neđo mnoga »priznata« istina ili dogma, A budući da ono što je najvjerojatnije možemo da nadjemo samo statističkim izučavanjem, onda je za nas jasno

da se statistikom, odnosno zakonima vjerojatnosti, možemo naj-

više približiti istini. : Dr, Vladimir Vranič.

156