Nova Evropa

svoje zakone, koji su nepromjenljivi, organska priroda takovih zakona za zbivanja gotovo i nema. Ako uzmemo kamen i bacimo ба Козо и daljinu, kamen će se u luku dizati, kretaće se sve sporije, dok ne stigne do svoje kulminacije, tad će na čas stati, a onda će se početi kretati opet u luku prema zemlji: to krefanje postajaće sve brže ı brže, dok ne dodje konačno kamen opet na zemlju, s istom brzinom s kojom je i pošao. Mi možemo unaprijed izračunati čas kad će kamen opet doći na zemlju, jer se kamen kreće po neumoljivim zakonima mehanike. Sasvim je drugo kod čovjeka. I njega nepoznata ruka sudbine izbacuje u život, i on raste, razvija se, i onda postaje sve stariji, i konačno umre, vraća se u ORO isto ništa iz kojeg je ı došao. Ipak mi ne znamo kako će dalek biti put toga čovjeka, i kada će on stići svojoj meti. Doduše, ı život čovjeka podvrgnut je zakonitosti, isto kao ı kretanje kamena; ali je život čovječji komplikovaniji, i potiče iz mnoštva uiuzrok4, koji svi tek u svom Коnačnom djelovanju karakterišu taj život. Ovo mnoštvo različnih uzrok& čini zbivanje komplikovanim i za nas nepredvidivim, i zato mi ne možemo proreći, kako će dugo trajati i kako će izgledati život jednoga tačno odredjena čovjeka.

Na zakonima anorganske prirode osniva se tehnika, Goleme palače, vijadukti, radio, automobili, aeroplani i cepelini, — sve su to rezultati egzaktnih zakona anorganske prirode, Kad bismo u prirodi živih bića imali takove zakone, onda bi i biološke i socijalne discipline bile isto tako egzaktne kao što Je to fizika ili kemija, Ali organska priroda takovih zakona nema, i to je razlog da u ovim disciplinama nema prave egzakinosti i sigurnosti, Medicina je bezuvjetno prirodna nauka, kojoj ljudstvo posvećuje najveću pažnju, i s pravom, budući da se radi o našoj vlastitoj koži, A ipak, kako Je ta nauka još daleko od toga da bude prava znanost! Kad čovjek oboli, kad termometar pokaže

da je temperatura individue narasla, tad liječnik — usprkos сМауова заугетепоба medicinskog znanja — često ipak ne zna

o čemu se upravo radi, Moglo bi se reći, da je to zbog toga što u medicini nema maftematskih formul4, ı da toga ne bi bilo kad bi svaka bolest imala svoju formulu, po kojoj bi se moglo prepoznati sve isto onako kao što se prirodne pojave u fizici raspoznaju po svojim formulama. Kako bismo mogli doći do takovih formul4; ili, ako se vratim na pitanje koje sam па роčetku postavio, kako da opišemo i definišemo čovjeka, i kako da postavimo zakone na kojima se osniva njegov život?

Taj. problem, ovako postavljen, nerješiv je —: nije moguće da nadjemo tačne zakone po kojima bismo mogli proreći za svako pojedino biće na zemlji šta ga i kakova ga sudbina čeka. Ali, ako ostavimo posfrani pojedinca, pa promatramo veliko mnoštvo bića, u kojima je pojedinac tek »quantitć nćgligeable«, onda vidimo da te mase ipak imaju svoje zakone. Svakome je

145