Nova Evropa

Medjutim, mi nismo otvorili ponovo ovu rubriku u »Novoj Evropi« samo radi toga što bismo hteli da budemo iscrpniji u našem izveštaju o proslavama Getea, već više zato da bismo skrenuli pažnju naših čitalaca, prilikom Proslave, na neke momente koji nam se čine vredni naročitoš spomena. Jedan, važniji i načelni momenat, dodirnuli smo već u našem uvodnom članku od 26. jula (vidi »Nova Evropa« XXV, 385—393); o dručom jednom govorimo na uvodnom mestu ovodđa broja. A ovde ćemo se kratko zadržati na sitnijim i manje važnim ali zanimljivim pojavama koje smo zapazili; i to nevezano, onako kako nam dodju pod pero,

U pogledu prevoda iz Getea na naš jezik, rekli smo već da bi trebalo posebno govoriti o njihovoj vrednosti, jer Je ova vrlo neravna, Imamo utisak, Još neproveren, da žetva dobrih prevoda neće biti odviše obilata, Dosad smo se, u posebnom članku, ograničili samo na stih prevoda Rimskih Ele čija, koje smo ovom prilikom “dobili, i poredili ih medjusobom, i sa Geteovim stihom, Da spomenemo ponovo: da će Nazorov prevod izaći uskoro, sa člankom i komentarem, u izdanju »Nove Evrope«, kao knjižica; da je Živojinovićev prevod izišao, u celini, u knjizi njegovih prevoda iz Getea (>»Lirske pesme«, u izdanju Gece Kona, u Beogradu); i da je prevod Dra. Sl. Teklića izišao takodjer u knjizi (kod Stj. Kuglija, u Zagrebu). Uzgred budi rečeno, prikazivač zagrebačkog »Obzora« {od 28, aprila, str, 3 pod crtom) nije učinio stvari uslugu kad je onako olako istakao »ukusni papir« i »solidnu opremu« ove Teklićeve ı Kuglijeve knjige, jer se ovakim preteranim i mezasluženim pohvalama pisci i izdavači »zavode u bludnju«. Posledica je, naprimer, da nepovoljnu kritiku smatraju »klevetom« s kojom idu pred sud! Tako je Dr. Slavko Teklić nas tužio sudu radi one i suviše blaše ocene njegSova stiha u prevodu Rimskhih Elesija, — što ovde spominjemo samo uzgred, kao kurijozum, a o čemu ćemo u svoje vreme opširnije izveslit: naše čitaoce, Naslov njegove debele knjidće: »Goethe, njemački Propercije sred antičkih lirš i satira« — iako sami prevodi iz Getea ne iznose ni sedmi deo te knjiće — mogli bismo donekle još i razumeti {s obzirom na Proslavu i ma »krizu« knjige); ali zašto je velika trećina knjiće ispunjena prevodima druših prevodilaca (bez dovoljno razgovetne oznake u pred-

govoru da su ti prevodi pozajmljeni), to nam ni do danas nije jasno.

> 4

Kad smo već pri kritikovanju knjića o Geteu, ili iz Getea, objavljenih kod nas ovom prilikom, da zamerimo odmah i našem starom i dobrom prijatelju Hermanu Vend]u, što je dopustio da se njeđovo predavanje »Die Welt der Sidslawen im

541