Nova Evropa

silno mastila i mnogo potpisa protivu skučemoga gledišta Crnjanskoga a u korist Nolita i strane literature na našem jeziku i na našem tržištu. Stvar je bila vrlo karakteristična; ali je najkarakterističnije na njoj bilo to, da ni jedna ni druga strana nije Sovorila o onome što је пајбјаутије, ! upravo jedino Slavno: k ali va je ta strana literatura na našem jeziku, — šta se prevodi, ı Kako se prevodi, A baš u fome, ukvalitetu književne proizvodnje, i domaće i straome, trebalo bi — ро паšem skromnom mišljenju — tražiti Slavmi uzrok krizi knjige kod nas — ukoliko ova uopće postoji. Što se nas tiče, mi smo prije skloni čudjenju, da knjića na našem knjižarskom tržištu i ovoliko ide, kod ovakog kvaliteta, a osobito prevedena knjiga — kod ova kih prijevod4! I mi ozbiljno vjerujemo, da ovoj još uvijek srazmjerno znainoj prodji knjige kod nas treba tražiti uzroke u dobro organizovanoj reklami i — posljednjih godina — u dobroj spoljnoj opremi; jer, i po izboru djela, a naročito po vrijednostisamih prijevod4, ova naša literatura zasluživala bi da, velikim dijelom, ostane u magazinima i ma policama njenih izdavača i prodavaca. Mislimo tu naročito na izdanja najparadnijih i naigrlatijih preduzeća, medju koja se u posljednje vrijeme — uz »Narodno Delo«, »Narodnu Prosvetu«, razne »kmjižnice« i »riznice«, i »Nolit«, — utisnula i zagrebačka Binoza,

Ostavićemo zasad postrani načim reklamiranja »Bimoze«, njene veze sa Novinarskim Udruženjem i Novinarskim Domom (koje će se, kako se čini, imati uskoro da prečiste) ı iskorišćavanje tih veza, pa i cjelokupni program — ukoliko ба ima njenih izdanja i prijevod4, skupa sa njenom »kromikom naše kulture« {koja je stvarno kronika njeme kulture), Sve je to očigledno — kraj sve svoje tendemce u lijevo — »kultura na zlatnoj podlozi«, merkamtilan posao koji bi da iskoristi konjunkturu, Ostavićemo, rekosmo, zasad to postrani, pa ćemo se pozabaviti malo samo onim što je najbitnije, samim рг!jevodom, i to sasvim na sreću, kako ба 1 бадје ФоћуаШто. A dajemo riječ da — u ovom slučaju — važi parsprototo,

Jednoga dana pala mi je slučajno u ruke Binozina knjiga »Zla to«, prijevod romana Džeka Londona »Burning Daylight«; podebela knjiga (350 stran4), bez oznake godine izlaženja, u ukusnoj opremi, tvrdo ukoričena: žuto sa zlatom sprijeda i na poledjini, Sva u zlatu — spolja; a iznutra? .., Roman je preveo s engleskoga Dr. Branko Kojić, Prije izvjesnog vremena čitao sam ovu stvar na engleskom, pa sam se zaimteresovao kako izgleda hrvatski prijevod, Učinio mi se malo čudan prijevod naslova: čemu »Zlato«, kad sam pisac ne krsti svoje djelo tim imenom {a mogao je da je htio, Jer postoji ista riječ na emgleskom, i znači isto što i kod nas), Sjetio sam se, da su

561