Nova Evropa

Nijemci preveli ovaj roman pod naslovom »Lockruf des Goldes«, — dakle još uvijek izbjegavajući teški prijevod originala, ali bar sa malo muke i želje da ga nadoknade; dok naš prevodilac, očigledno, nije htio nimalo da se promuči. Dobro, da idemo dalje, Otvorim knjigu nasumce, i — ma strani 37, oko sredine, — pročitam ovu rečenicu: »Omnm je bio brijač, kad je prvi put nogom stupio u OYu zemlju«, Pročitao sam je još jednom, pa znajući da je riječ o jumaku romana koji je sve prije nego »brijač«e а koji je još kao mladić došao u onu zemlju, učinila mi se stvar sumnjivom. Nadjem englesku knjigu, i odista: u originalu stoji: »He was a shaver when he first hit this country«. Prokleti rječnik! — tamo Као prvo značenje za »shaver« stoji »brijač«, a tek na drugom mjestu: »momče«, »mladenac« (»youngster«), — iko bi se tu razaznao! Još sva sreća da je ovaj naš prijevod neposredno »s engleskoga«: jer da je slučajno, kao kod drugih naših prevodilaca, posredno s engleskog a neposredno s njemačkos, kakvoj bi tek onda profesiji na našem jeziku pripadao mladi Londonov glavni junak ovog romama u času kad Je stupio na ono file, u prvom značenju riječi: »Er war ein Dreikasehoc h, als er ins Land kam«!... Ali, »dosta svirepe igre« riječima, iz ove jedne rečenice. Kad sam vidio s kim imam posla, okrenuo sam knjigu na početak, i original i prijevod, pa sam uporedio prvu glavu, jedmo osam stramica., Bože mili, čuda бојетоба, беба tu sve nema!

Dr. Branko Kojić, to mu se mora priznati, izabrao je težak tekst za svoja vježbanja u prevodjenju 5 engleskog: roman je iz života američkih useljenik4, rudara ı ispirača zlata, pa vrvi naročitim dovorom, jezikom {»slang«-om] tih ljudi, — pored »amerikanizama« samoga Džeka Londona, Trebalo bi ћтађгоsti i čovjeku koji je ispeko zanat da se baci na ovaki posao. Nijemci imaju, naravno, dobar prijevod, — čisto da čovjek požali što se i ovaj naš prevodilac nije držao stare prakse: da prevodi s njemačkog; ili bar što se nije bolje koristio njime. Ali se i njemački prevodilac morao mučiti i dovijati na sve moguće načine da bi savladao teška mjesta, što ni njemu nije uvijek pošlo za rukom. Ko se bavio prevodjenjem, i ko zna sve zasjede što čekaju i majbolješ »jezikoslovca« i poznavaoca tudjih jezika pri ovakom poslu — osobito. kad je riječ o težem tekstu —, taj se neće tako lako odlučiti da od drugog prevodioca traži čisto »Zlato«, Pa ne bi niko ni našem prevodiocu zamjerio za krupnije i sitnije greške i omaške, pogotovo ondje 6dje se radi o naročitim izrazima i vulgarno-enSleskim riječima i obrtima koje je teško i razumjeti a kamo li dobro prevesti. Nego, o svemu tome mije ovdje riječ. Pored stalno netačnosš i nevještoš prevodjenja, u cjelini i u pojedinostima, iskrsavaju u ovom prijevodu svaki čas nekakovi »shaver«-i, tojest sasvim

562