Nova Evropa

ziku u crkvi u Trentu, ovaj mu u pismu — napisanu na dan Sv. Sebastijana (20. januara 1874) — odgovara: ___ »Е пи piace che i Tedeschi Cattolici abbiano preci nella lngua таterna da cantare in chiesa e le cantino, Gioverebbe conservare siccome vincolo di unita cattolica e гебаша 4! grandi tradizioni, e anche germe di ispirazioni umane, la lingua lažina, ma poi fare che il culto e laffetto del popolo s'esercitino eziandio nella sua propria lingua, E dovrebbero Јапо 58 Slavi,« (»Drašo mi je, da Nijemci katolici imaju molitve na svome materinskom Jeziku, koje će pjevati u crkvi, Trebalo bi sačuvati kao vez katoličkog jedinstva i relikviju velikih tradicija, i kao sjeme ljudskog nadahnuća, latinski jezik, ali neka se istodobno bogoslužje i osjećajnost naroda vrši u svome vlastitom jeziku, A tako bi morali da rade Sloveni.«)

Prema ovim riječima velikoga Tomazea, mislimo da bi i našemu narodu u Istri ı Slovenačkoj u sadašnjici trebalo dati slobodu da pjeva molitve i popijevke na svome narodnom jeziku, Izgleda nam kao da čujemo nadbiskupa dubrovačkoš Bekadelija (Lodovico Beccadelli, 1555—1564) florentinca, priјаће ја Микејапбјејоуа, Кад рабе (и pismu od 12. II, 1559, upravljenu kardinalu Alessandrino).., »pure a Ragusa hanno nella lingua loro com'essi dicono da San Hieronimo din qua tutti ı libri sacri e non solo gli leggono ordinariamente nei Momasteri delle donne, et nelle case private, ma celebrano per Tutto il paese, dalle Cathedrali et monasterii de' frati in pol, la messa in lingua schiava et per quel ch'intendo im detta lingua si fanno preti e dottori anchora ed еззепдо questo uso molto vecchio, com ho detto, sarebbe cosa quasi imipossibile a Јеуатјо« (... »«аКодјег 1 и Dubrovniku imaju ma njihovu jeziku, kako oni šovore, Još od Sv. Jerolima sve svete Knjige, ie ne samo da ih redovito čitaju u samostanima Коludrica i u privatnim kućama, nego pjevaju u cijeloj zemlji, počevši od katedrale i manastira fratara pa dalje, misu u slovenskom jeziku, 1 po onome što razumijem od toda jezika postaju Još popovi i doktori; a kako je to veoma stari običaj, 'Đilo bi nemoguće ukinuti ga.«) (Vidi pisma Bekadelija, koja se čuvaju u Palatmskoj Biblioteci u Parmi — Kodeksi »Beccadelli«, — a fragmenti kojih pisama su publicirani od G, J. Torbarine u reviji »Dubrovnik«, 1929), Kako je bio veliki duh Mikelandjela, tako i onaj njeđova prijatelja Bekadelija, kod kojega je imao doći na ladanje u biskupske dvore па Sugjurcu na otoku Šipanu. Ne čudimo se sada, da opat Fortis, koji je bio sašao u Dalmaciju da prouči tobožnju Morlakiju, ~ ата Како је istu prošao ı proživio neko vrijeme u Dubrovniki — odakle je otišao s takovim bolom u duši, da hoda vičući: »Dubrovnik, Dubrovnik!«, želeći ostati u tome gradu zabijen m najzadnjem kutiću {vidi Fortisovo pismo Juliju Bajamonti,

20

O UR