Nova Evropa

Zajednica sveta ili rasap civilizacije,

Juing (Sir Alfred Ewing), starac od 77 godin4, predsjednik »Britskog društva za unapredjivanje nauke«, izreče nedavno prigodom 101-godišnjice ovoga Društva — ove riječi: »Сомјебапstvo još nije zrelo za naučna doznavanja, jer ono zloupotrebljava tehničke pronalaske i otkrića iz prirode«. Mnogi znameniti pronalasci i otkrića — dokazuje Juing svoju tvrdnju — postali su tragično breme za nezrelo čovječanstvo, koje nije znalo računati s novim vrijednostima i bezumno ih je razasipalo: »Vlast nad prirodom došla je prerano u ruke čovjeku, koji još nema ni vlasti nad sobom«,

Da zabilježimo tu tragiku. Ispod svjetlosti intuicije i uma odabranih, koja je obasjavala napore u kemijskim laboratorijima, objaviše se čuda prirode, energije i učinci, što mogoše u dobrim rukama — uzdignuti čovjeka, zamijeniti nješove muke i osloboditi njegove snage za više oblike rada, olakšati mu i namnožiti stvaranje, i biti na radost svima, narodima i zemljama, rasama i kontinentima. Ali se vrlina naučnoSa istraživanja pretvorila u zloću vještičje kuhinje, nanoseći prokletstvo savršenog razaranja, prema kojemu samo kao sitna pakost ljudskih strasti izilazi ratno divljanje Genzerikovo i Atilino, Temudžinovo i Timurovo, i savršenog ljudskog samouništavanja, da najposlije danas nadnese ljudstvo nad bezdan kojega se ono ne može osloboditi, jer gča pred njim drži vječni strah, sve dori i bespokojniji, strah da ne budeš sutra pretečen i uništen prije nego što sam pretečeš i uništiš! Jer — to uništavanje ı strah od uništavanja bili su i ostali, kao i predistorijski i barbarski po atavizmu uzdrŽani anahronizam evropske humanističke moralke, sredstvo politike kojom se i danas, duhovnom vremenu u prkos, u ime slobode i morala upravljaju narodi i jedan od drugoga čuvaju svoje materijalne, kulturne, i — etičke vrijednosti,

Iz naprezanja najsuptilnijih tebničkih mozgova, dostojnih čudjenja i u vremenu čudesa, nastadoše u duhovitim konstrukcijama radnoga mehanizma strojevi, da čovjeka liše jednolikih, grubih, i bolnih fizičkih poslova, da zamijene — ne čovjeka пјебоуџ гадпи зпаби. От! zamijeniše čovjeka, oturiše od zajedničke saradnje milijone radnih ruku, i od milijona obitelji stvoriše stalež istinskih prosjaka, koji — ako će živjeti — živJeće samo uvrijedjeni, ne po ljudskom pravu neg8o po milosti, jer to je isprezanje iz posla, iz saradnje, sredstvo savršenije proizvodne ekonomije. Nigdje nije intelektualac najvišega reda sebe i društvo doveo u tako odista tragično i do kraja smućeno, za malo beznadno, stanje, kao tu, gdje se je lišio svoje tajne, nadjene istine, gdje Joj Je dao konkretan oblik i predao je u ruke drugima da se njome služe. Ljudski um pronevjerio je i sam sebe

108