Nova Evropa

i svoje najveće od pokoljenja naslijedjeno dobro: sposobnost izuzetnog doznavanja. Sve intelektualne zajednice više ne popraviše zla medjunarodnom saradnjom, Psihološija množine, podvrgnuta jeftinoj sugestiji politike, koja ne gradi na istini neso na osjećajima, ne podnosi logike ni humaniteta kabinetskih mislilaca. I oni mogu reći, zajedno sa Faustom:

Der Geister, die ich rief, мега ich nie wieder los,

Tako oni, tako i državnici, koji pipaju sa svih deset prsta i vide oko sebe gdje niču vazda nove sablasti, i rastu prijeteći čitavu sistemu, kojega su sami stvorili, koječa su bez predvidjanja pustili da se stvara, Gdje je kod kuće zatišje, mirno li, umrtvljeno, svakojako se iz daleka čuje zveket i miris novoga i novijeda oružja, i šum gladnoga i razdraženo8a ljudstva, Svijet je postao malen, a već smo 1 zaboravili prošlost u kojoj je zapisana idila gospodarske autarkije i domaćeša blašoša mira, u kojemu su k toplom ognjištu kao priče preko devet rijeka i devet planina dolazile vijesti o zavadi medju kraljevima i o junačkim bojevima. Miris baruta i fosgena ne zaustavlja se na granicama, a jedva i na obalama oceana,. Čovječanstvo je — dobrim ili lošim usudom — postalo zajednica, a u toj zajednici počinje da se osjeća i da prerašćuje sve nacijonalizme odgovornost sviju za sve i zavisnost sviju od svakoga, ı da se budi svijest i savjest Evropljanina, i šira, bijelca - mediteranca, i opća, čovjeka svjetskog gradjanina,

Teškoće i tjeskobe, pojedinačna i opća stradanja, gomilaju se, zgušćuju se, i poriču optimizam svih lakomislenih predvidjanja, Besposlica raste, i dok s njome pod ruku oskudica hvata sve šira područja, smanjuje se proizvodnja, Kao da se je ljudstvo sve s reda zagrcalo u obilju! Stradanje društva — nevolja čovječanstva, stradanje privrede — nevolja kapitala, Zastoj i biblijska suša, koju, na pogledu sve većih dispozicija za produkciju, ne može uhvatiti zdrav ljudski razum, Zašto se ne proizvodi, ne bi li se zaposlilo više radnika? — Zato, jer se ne kupuje; a ne kupuje se, Jer gomile potrošača nemaju sredstava, nemaju zarade, a nemaju zarade, jer ne proizvode! Svuda, jednako, isto pitanje i isti, besmisleni circulus vitiosus, Ne mogu ni proizvoditi radnici trošači, jer proizvodi stroj, Stvarno, radnik je odbačen, a strojevi počinju trpjeti od besposlice, postaju izlišni, spremni da zardjaju Knickerbocker (»Deutschland so oder so?«), koji je — kao dobro plaćen reporter zabrinutih američkih zajmodavaca — «ma mjestu pažljivo ogledao Njemačku, proriče da će ona, kad prizdravi svjetska trgovina, sVOjom racijonalnom produkcijom tući Ameriku na svim tržištima. Američka industrija, u kojoj se je izlegla racijonalizacija, usavršivši izradu na maksimum i smanjivši troškove na minimum,

109