Nova Evropa

Klub kao zvanični orgam PEN-kluba (dosad 56 brojeva, izlazi mesečno). Londonski Klub ima čitav miz počasnih članova iz celoga sveta, — najpoznatija imena medjunarodne književnosti; tu su, pored Masarika i Ser Džems Berija {Barrie), Romen Rolan i Pol Valeri, Rabindranat Tagor i Benedeto Kroče, Mereškovski i Maksim Gorki, Cerhart Hauptman i Tomas Man, Materlink, Verfel, Gunar Gunarson, Selma Lagerlef, Knut Hamsun, Vaclav · Sjeroševski, Šalom А5, 1 drugi, Napokon, pored velikog Kluba, postoji u Londonu — od više godina — i Mladi Klub (The voung P.E. N.), uostalom dosad jedini »Mladi PEN« osim našeg Mladog PEN-a u Sloveniji (Ljubljana). Svakako je londonski Klub dosad bio nesamo prvi i osnivački nego i najaktivniji, u svakom pravcu, pa su i njegove Večere — redovni sastanci Kluba su mesečne Večere — najbolje posećene, od domaćih članova i od stranih gostiju. Sav je izgled da će tako ostati i u skoroj budućnosti, čemu će svakako doprineti, uz izbor novog Predsednika Federacije, izdašna zaostavština dosadašnjeg Predsednika: pok, Golsvorti zaveštao je, naime, na nekoliko nedelja pred svoju smrt, celi iznos Nobelove Nagrade koja mu je pripala londonskom PEN-klubu, od kojega će godišnji prihod (око 250,0.0) biti upobrebljen u svrhe povećanja sekretarijala i ugošćavanja članova sa strane,

Do Kongresa u Beču, PEN-klub je bio bez Upravnog Odbora, dakle takoreći s ambulantnom upravom, Tada je obrazovana Egzekutiva Federacije od osam članova, sa sedištem a Londonu, koja se sastaje dva puta godišnje, bilo u Parizu bilo u kojem Sradu Srednje Evrope, i — svakako — pred Kongres. Da dodje do obrazovanja Egzekutivnos Odbora, najviše je truda uložio Erancuski Klub u Parizu, na čelu sa G. Kremije-om (B. Cremieux), koji je i inače najaktivniji član ove тедјипаrodne zajednice pisaca, te duša svakoga Kongresa.

Pored londonskog i pariskog centra, naročitu aktivnost razvili su — u toku poslednjih godina — oni klubovi koji su priredili kongrese, osobito bečki {tajnik, Greta Urbanicki), varšaviki, + holandski {gospodja Amers-Kiler). Sjedinjene Države imaju, pored Njujorka, klub u San Francisku i — od novijeg doba u Čikagu; Švajcarska ima tri kluba {u Ženevi, Cirihu, i Bazlu); Belgija ima dva kluba: valonski i flamanski, U Poljskoj postoji i»yiddis h«-centar {Varšava]; ali su Jevreji zastupljeni ı klubom wu Palestini {Tel-Aviv). Južna Afrika ima centre u 'Keptaunu i Johanesburgu, Kanada u Montrealu i Torontu; Južna Amerika ima klubove u Argentini, Boliviji, Čile, Nemačka ima centre u Berlinu, Frajburgu, i Hamburgu, ali je cela organizacija Kluba — kalco se čini — sad u lorizi, kao i sve ostalo, pa će ovogodišnji Kongres imati da se time pozabavi; slično je i sa madžarskim klubom u Pešti, Nije jasna situacija ni u Italiji, gde je stari centar u Rimu zamukao, pa na njeđovo mesto došao novi (fašistički),

196