Nova Evropa

снимци депонија

lja »površno i pogrešno mišljenje izvjesnih kritičara« koji su o Džojsu pisali, kad s neke vrtoglave visime prezrivo gleda na bijednog čitaoca »koji nije imao prilike prekapati po bibliotekama sa starim rukopisima ı kmjigama«, i naročito kad sebe impplicite ubraja »medju stotinjak njih (na čitavom svijetu) koji su se njim {t, j, Džojsovim romanom ,Ulysses') oduševili i ispravno da pojmili«,

Da završim, Ne radi se ovdje o tome, da li G. Simić voli više biti loš prevodilac ili loš pisac, To je njegova lična stvar i pitanje ukusa, On čak može biti i jedno i drugo, kako bi zloban čitalac mogao zaključiti po njegovu prevodu, po članku o Džojsu, 1 po stilizaciji gornjeg pisma, Ali je dirljivo da takav »kritičar« hoće da daje sudove o mom eseju o Lorensu (D. H, Lawrence)! S onim znanjem njemačkog jezika koje on posjeduje nije mogao Lorensa, kao ni Džojsa, s razumijevanjem čitati u njemačkom prevodu. Nije dovoljno reći, da je moja »maturantska recenzija« »površna i diletantska pisanija«; treba to i dokazaiti, — kao što sam ja za nješov prevod kazao i — mislim — dokazao, da je »neuredan, nesavjestan, diletantski, i nepismen«, Dr, J. Torbarina. Knjige i listovi, Mladena St. Gjuričića „Deveti val“,

Nova knjiga pripovijedaka Mladena St, Gjuričića, iz ladjarskog života, »>Deveti val«, naslavlja rad ovoga pisca u tom, kod nas dosada uglavnom još djevičanskom, žanru. Posvetivši Čitav svoj književni talenat proučavanju i opisivanju života na vodama, koje odmiču izmedju obala duboke, mutne, i tajanstvene, Mladen Gjuričić je stvorio svoj tip priče, u kojoj debutiraju remorkeri, šlepovi, čamci, ladjari-matrozi, ribari, savski i dunavski čupavi, gusti vrbici, otoci pred beogradskim pristaništem, i beskrajno, raspeto nebo nad svim tim, olovno: prileglo i teško, sad zahukano pamučno-mekanim jesenjim oblacima, sad nalmureno, kismetski, katranski crno. Na tim vodama i oko tih voda, živi jedan intenzivni, blistavi život, prolaze putnici, Somile robe, miriše čadjav dim, lupaju paklenski sirojevi, kao u uvodu Gorkijeve »Matere«, ili u Rajmontovoj »Obećanoj zemiji«, Dpište sirene, pate se ljudi da nekako probiju izmučeno tijelo ı prosijede gdlave iz dana u dam; a istim takovim uznemirenim životom Živi se i pod zelenom riječnom površinom koja šumi neveselo i hladno, milujući na svom dnu oglodane kosture ljudske i životinjske, s praznim očnim šupljinama i polomljenim rebrima od koturanja, kad navru vode Boleme i žute, i lišće se po grbavim vrbama sjeseni i rastuži,

31