Nova Evropa

Od strane nadležnih faktora pridavana je velika važnost ovome procesu, što se vidi i po tome da je Predsjedništvo Okružnog Suda pozvalo bilo dva stenografa, da bilježe cio tok rasprave, Jedan od tih stenografa bio sam ja, drugi je bio svršeni student gimnazije Milan Prpić, tada stenograf Bosanskos Sabora. Da bismo mogli maše stenograme što prije dešifrirati, kako se to od nas tražilo, stenograHrao je svaki od nas po čitavo prije ili poslije podne, dok bi drugi u isto vrijeme svoj stenogram diktirao strojopisarici, i to ne na sudu već u Odeljenju za sudstvo tadašnje Bosanskohercegovačke Vlade, Tadašnji šef sudstva, Poljak Kmijeljevski (Chmieliewski), pokazivao je naročit mtferes za naš rad, ulazeći češće u sobu баје зто diktirali, te čim bi Jedan arak bio Sotov, odnosio bi ga u svoju kancelariju i ekscerpirao ga za Dvorsku Kancelariju na njemačkom jeziku. Pod konac rasprave, kad su došli na red pledoajei, uvidjeli smo Prpić i Ja, da po jedan od nas пе ђ1 тобао sam bez odmora tačno bilježiti svaku riječ tri do četiri sata, pa smo stenografirali naizmence po pola sata, a iza зугзепоб dokaznog postupka kod suda ostali smo još mekoliko dana i izradjivali stenogram, Da И је оуај паб 124 Кк тап! зјепобгат stavljen u sudske spise, kako bi bio red, ili je dospio Кида drugdje, kao ni o tome da li je prepisivam ili upotrebljavan, nisam mogao mišta pozitivno saznati,

Ali još za vrijeme same rasprave uvidio sam da će naš stenografski zapisnik biti od znatne vrijednosti, Jer se u ono doba nije nigdje doslovno priopćivao, pa sam došao ma misao da originalni stenogram iza dešifriranja ne uništim (kako se to u stenografskoj praksi ponajčešće radi), već da ба sačuvam. Tu svoju odluku saopćio sam i Prpiću, te smo tako i jedan ı drugi pohranili svoje istenograme s ove rasprave. Nakon svršena posla, primivši honorar {taj je za obojicu iznosio 700.— Кгипа), niko nam od nadležnih faktora nije zatražio originalne stenografske bilješke {što uostalom nije ni usus u stenoSrafskoj praksi),

Nedugo iza onoS procesa umre Prpić od tuberkuloze. Njegove stenografske bilješke — prema njeđovoj preporuci na samrti — sačuvala je njedova porodica. Kad je, marta 1919, počela izlaziti u podlisku službenih novina u Sarajevu {»Narodno Jedinstvo«) odbrana jednoga od ibranitelja na procesu, Dra. Rudolfa Zistlera, — pod maslovom »Princip i drugovi pred sudom« —, ali samo po bilješkama samoga branitelja, a ne po stenografskom zapisniku, smislim da ponovo rekonstitujišem onaj naš zapisnik, i zatražim od porodice Prpičeve njegove stenografske kartice. Sporazumijem se s njima da podijelimo dobitak, ako dodje do prodaje, i oni mi dadoše stenoSram, koji je sad opet bio potpun, pošto se dotle svaki dio odjelito čuvao. Ja se tada dadoh na posao ponovnosS dešifriranja i svoda i

74