Nova Evropa

Prpićeva stenograma iz godine 1914, ne bez znainih teškoća. Prva je nezgoda bila u tom što sam pisao rukom; druga, što sam imao da dešifriram stenogram о4 5ез!-зедат бота чпаzad; ali me je najviše izmorilo čitanje tudjeg stenograma, koji uz to nije bio dovoljno jasan i čitak, tako da sam na pojedinim mjestima izgubio mnogo vremena, a neka mjesta uopće nisam mogao dešifrirati, Da se nije radilo o tako važnom istorijskom dokumentu, teško da bih izdržao do kraja, Prevoditi sam počeo početkom godine 1922, a dovršio sam rad — na blizu hiljadu stranica rukom pisanih — 22. Jula 1922.

Razume se, da je najpotpuniji i najbolji morao biti onaj prvi prevod, na mašini, izradjen u kancelariji Sudskog Odjeljenja tadašnje Bosanske Vlade, jer smo da radili dvojica, i to neposredno poslije bilježenja na raspravi, dok sam ovaj drugi načinio sam, poslije više godinA4, nemogući uvijek razriješiti do kraja tudj stenosram. Uza sve to, dok se ne pronadje onaj original iz Sodine 1914, ostaje moj prevod iz 1922 najvjerodostojniji; a modao bi se, eventualno, ovaj moj prevod Još i dotjerati i nadopuniti uz pomoć stenografskih stručnjak4, budući da su sačuvani originalni stenografski zapisnici iz godine 1914, onako kako smo ih pok, Prpić i Ja zabilježili,

Ovom zgodom smatram potrebnim da iznesem pred javnost još jednu nepoznatu stvar, u vezi s ovim zapisnikom, Pored Prpića i mene, stenografirao je tok rasprave i Jedan mlad student, po imenu Badalić, za tadašnji sarajevski »Hrvatski Dnevnik«, I on je svoj stenogram dešifrirao, ali njegov stemogram nije nikad objavljen u »Hrvatskom Dnevniku« {pouzdano гђоб tadašnje ratne cemzure), Taj se prevod, koliko je meni poznato, nalazi kod G, Rudolfa Boića, tadašnjeg urednika lista {a sada zastupnika jedne tvrtke automobila u Sloveniji), Ne mogu reći, koliko je taj zapisnik autentičan, jer ga nisam čitao; ali vjerujem, da Badaliću meće biti uspjelo mabilježiti tok rasprave preciznije od Prpića i mene, budući da je radio sam,

ez zamjene, po četiri sata prije i gotovo isto toliko poslije podne, dok smo se mi izmjenjivali, a imali smo oboje iza sebe višegodišnju parlamentarnu praksu, Prpić četirigodišnju a ja desetgodišnju, Ipak, dabogme, smatram da bi — pri definitivnom utvrdjivanju toka rasprave, i sveda što je na mjoj izrečeno, trebalo uzeti u obzir i Badalićev prevod, jer postoji uvijek mogućnost da je on zabilježio nešto što je nama izmaklo, ili da je ponešto bolje razumio i shvatio nego mi,

Sto se tiče savjesnosti našes rada, moram naglasiti, da se nikada u svojoj dugogodišnjoj stenografskoj praksi nisam dao voditi drugim obzirima do stvarnim, smatrajući za svoju najsvetiju dužnost da kao stemograf bilježim samo ono što čujem i onako kako čujem, Moj drug Prpić — koliko sam ga poznavao — bio je vodjen istom idejom, pa mislim da se ni njegovu radu

75

ORO.