Nova Evropa

više), Posljedicom je bilo, da se pojavila veća ponuda nešo što bi bio slučaj da se je odmah kurs držao i da se je na prvim sastancima preuzelo sve ono što je došlo na tržište, Kao da je i ovdje nekome konveniralo da kursevi počnu popuštat!...

U orvo vrijeme krize, dinar je dobro odoljevao navali. Tome je naravno pridonijela i činjenica, da smo baš polovinom 1931 realizirali Stabilizacijoni Zajam, koji je bitno ojačao deviznu zalihu Narodne Banke i omogućio Joj da udovoljava svim zahtjevima tržišta; a naročito što smo — i nevodeći računa O situaciji — baš nekako u to vrijeme bili ukinuli sva devizna ograničenja. Tek početkom 1932 dolazi do popuštanja dinara, prvo u privatnom prometu {na »crnim burzama«), da kasnije i Ministarstvo Finansija, u vidu »prima«, prizna da je dinar za 28.5% manje vrijedan (na privatnom tržištu manja vrijednost dinara iznosila je preko 40%, a prema zlatu čak do 50%). Medjutim, za posljednjih nekoliko mjesec4, situacija se kod dinara bitno popravila: ažio, u privatnom promelu, reduciran je na око 35% (1 na tom se mivou drži već nekoliko mjesec4). Privreda, za sve svoje Јебајпе potrebe, dobija dovoljno deviza. Čak i u danima poslije Atentata, situacija Je ostala sasvim normalna baš kao da se nije ništa desilo. Po svemu izgleda, da kod dinara do novih perturbacija neće mi doći, osim ako se ne bude f{orsiralo jačanje njegova kursa, od čeda bi privreda imala samo štete, Kod ovakog stanja stvari, možda bi skoro već bilo vrijeme da se izvrši nova stabilizacija dinara, na temelju današnjih kurseva; naravno, onih slobodnoš prometa. Formalnom devalvacijom dinara — stvarna je devalvacija već via facti provedena —, i oslanjajući se na primjer Češkoslovačke, mosli bismo sada pristupiti monetarnim mjerama koje ne bi ništa izmijenile vrijednost dinara, a mnogo bi koristile našoj privredi, Stabilizujući dinar na današnjem nivou, mi bismo korigirali fatamu pogrješku učinjenu prije deset dodina, kad smo dinar tjerali na Sore, te kad smo 8a stabilizirali ma nivou koji Je bio veći nego što Je odgovaralo našim prilikama.

Privredna kriza, naravno, pošodila je u najvećoj mjeri naše državne finamsije, a budžetsku ravnotežu ozbiljno је dovela u pitanje, Budžetska ravnoteža nije kod nas zapravo postojala ni ranije: kroz svih ovih 15 dodina poslije Rata {osim godine 1929/30), naši su stvarni rashodi bili veći nego naši prihodi, »Leteći« dugovi penjali su se u stotine i stotine milijona dinara godišnje; samo od 1927 do 1931 mi smo zaključili stranih zajmova za dotovo šest milijarda dinara nominale, koje su sve — sem nekih radova na Jadranskoj Željeznici i 1.4 milijarde upotrebljene za povratak duća Narodnoj Banci {prićodom izvodjenja zakonske stabilizacije) — otišle na pokriće letećih dusšova! 5

426