Nova Evropa

i za pejsažni Him, jer ı on spada u propagandu, iako često зћуаćenu u lošem smislu. Naglasak u filmskom zakonu maše Filmske Centrale počiva, ı treba da počiva, na produkciji domaćeg filma, no koji se ne može i ne sme idemtifikovati sa kulturnim, putopisnim ili znanstvemim filmom, Ni sam Tomas Alva Edison nije slutio kakav će odjek imati njegova zanosna stilizacija o imdustriji filmova, pod kojom је on razumevao svakovrsne filmove, a naročito zabavne, čije je dejstvo uvek smatrao korisnim i odgojnim,

Drugi jedan dalekosežni nesporazum nastao je prigodom osnivanja kinematografske sekcije kod Saveza Trgovaca, pre kojih deset godina, kada je izbačena parola, da fim treba sma«ган trgovačkim artiklom, a filmske zavode, kao i kinovlasnike, — trgovcima koji se bave trgovinom tog artikla, Stvar bi bila manje šteima, da ta parola nije pala u većinom neinteligentnu sredinu kimovlasnik4, koji su ovom ležemom formulom bržebolje dopunili svoje nesredjene pojmove o filmu. Medjutim, ako je film roba a ne umetnost, od njega bi se tražila svojstva #:60vačkog artikla, i to kvalitativna i sadržajna stalnost i univerzalnost, dakle pojam »standarda«, Osim toga, iz gornje parole proizilazi, da roba stanovitoš sadržaja, jednom uvedena, treba da se najviše traži; a u praksi je baš obratno, jer je film stvaralačka manifestacija, — on vredi najviše dok je još origimalam, dok nije postao banalan, Ali se mora računati sa kinovlasničkim mentalitetom, koji često prima tehnički besprekorne a sadržajno slabe fabrikacije, ponekad ispod proseka ili potpuno bezvredne. Jedna odlika toga mentaliteta vodećih kinovlasnik4, koji su u svom prosudjivanju često bez svakog vlastitog kriterija, sastoji se u primanju panegirika inozemne štampe, po kojima se oni upravljaju: što je veće nadahnuće slučajno imao novinar u izboru superlativ4, utoliko više oni rizikuju u svakom pogledu! Za naš film, medjutim, za koji još nikakav inozemni autoritet nije napisao ništa, trebalo bi više pouzdanja, a naša štampa bi — barem iz nacijonalnih razloga — trebala da zauzme bodreći stav, analogan inozemnoj propagandi, Medjutim, nama je poznat samo jedan slučaj kad su kinovlasnici već spočetka imali пајbolje mišljenje o jednom domaćem filmu, ali i to samo zato što je taj film kao amaterski prethodno sudelovao ma jedmom londonskom natečaju i dobio neku nagradu {ovo Je važno, da je nagradjen od En gle za!), — zato je rado primiljen od složne obitelji amatera, i istom onda preradjen za normalno tržište (Miletić: »Zagreb u svjetlu veleđrada«), Poznat nam је тедјиtim i ата једап чћибај, Кад је једап паб офисијајк ггабо опginalnu metodu snimanja u naravnim bojama, prikladnu za našu zemlju radi jeftinoće postupka (postupak je bazirao ma poznatom sistemu »kinemalkolor«, ali sam izum sastojao se je u tome, da se moglo automatski, brzo, naizmence kolorirati u nekoliko

243