Nova Evropa

Povratak iz Rusije. Na pragu stare Evrope.

Na koncu, evo i Njegoreloje! Još malo i Rusija će ostati iza mene. Velika i zagonetna, puna smjelosti, strahot4, i laži, — veličanstveno-strašna Rusija Dostojevskoga i Staljina zatvoriće zamnom svoje Željezne dveri. Kad nije mogla više da me drži u okovima, ona mi daje izgon! Ko se Cezarima i Faraonima neće da klanja kao božanstvima, toga oni ne mogu da drže na slo-

bodi...

Nakon devet godina boravka u Rusiji, stara Evropa opet se otvara predamnom, Zdravo, starče! Našavši u Novoj Rusiji samo nove industrijske i agrikulturne gigante, mašine, tehnička čudesa, no nenašavši onoga što sam prije svega tražio, a što Sovjetska Vlada tako uporno i tako lažno, tako drsko lažno, objavljuje: novo čovječanstvo, bratstvo, slobodu radnog, stvaralačkog kolektiva ljudi; našavši, naprotiv, da su sve te industrijske i agrikulturne piramide Nove Rusije sagradjene na kostima, na krvi i suzama milijon4 radnik4 i grada i sela, na osnovi eksploatacije ugnjetene radeće većine novom privilegisanom upravljajućom manjinom; izgubivši uslijed toga iluzije u Novu Rusiju, ja ih doduše, starče, nisam dobio, dabogme, ni za tebe. U tebe sam ih izgubio još ranije! Ali, nakon pet-i-po posljednjih godina, provedenih u strogoj izolaciji sovjetskih tamnic4a i u dalekom sibirskom izgnanstvu, ja sam željan utisaka kulturnih i misaonih centara, velikih gradova, širokog svijeta, slobodnog dodira sa ljudima i knjigama, pa ma to bilo i u staračkoj Evropi. I, priznajem, ja očekujem predstojeći susret sa nestrpljenjem! Utoliko prije što znam, da u toj staroj Evropi ima i mladih зпаба 1 mladih ideja; one, istina, ne predstavljaju zvaničnu Evropu, ali predstavljaju — budućnost.

Na izlasku iz Rusije, ja se sjećam onih koji ostaju, drugova: Stanka Dragića, Zagrepčanina, zatvorena u tajnim kazematima Solovjeckih Otoka u Ledenom Okeanu; Požarevljanina Voje Vujovića, zatvorena na 10 godin4, bez svakog suda, u surdalsku tamnicu; mostarskog sindikalnog funkcijonera Mustafe Dedića, Banjana po tamnicama i po izgnanstvu sibirskih pustinja; Novosadjanina Stefana Heberlinga, kojega tjeraju po svim kutovima Urala; i desetine drugih Jugosloven4, zatjeranih u razne zabačene krajeve beskrajne Rusije, te stotine drugih inostranaca i hiljada Rusa, koji prelaze već od desetak i više godina iz tamnice u tamnicu, po koncentracionim logorima i strašnim mjestima izgnanstva, samo zato što se nisu mogli da izmire sa lažju, nepravdom, nasiljem i eksploatacijom naroda, što su opet zavladali Rusijom. Kad će se oni vratiti kući? Kad će njima svanuti

84